Početak restauracije – istorijski trenutak za hram u Bjelovaru

Radovi na restauraciji fresaka u oltaru bjelovarskog hrama Svete Trojice započeli su prije nešto više od tri mjeseca, a ovo je prvi put u posljednjih sto godina da se vrši bilo kakvo obnavljanje tih fresaka.

U bjelovarskom hramu Svete Trojice, drugom po veličini pravoslavnom hramu u Hrvatskoj, ove godine započela je restauracija fresaka. Svaki restauratorski potez kistom novi je potez i u kreiranju ovog, svojevrsnog istorijskog trenutka za ovaj hram, ali i žitelje bilogorskog kraja, s obzirom da na restauraciji fresaka nije bilo nikakvih zahvata još od davne 1902. godine.

Zub vremena, ratna devastiranja i nedavni zemljotres, ostavili su traga kako na spoljašnjem izgledu ovog hrama, tako i na unutrašnjem. Radovi na restauraciji započeli su prije nešto više od tri mjeseca, a izvodi ih firma za restauraciju i konzervaciju zidnih slika i mozaika „Ars restauro“ iz Sinja pod nadzorom Konzervatorskog odjela u Bjelovaru.

Početak restauracije, tehnike čišćenja

Cjelokupna priča oko restauracije, kako priča Josip Marić, direktor pomenute firme i restaurator, započela je još prije dvije godine kada su se Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, prijavili za realizaciju projekta. Novac nije dobijen za 2023. godinu, jer su u tom momentu prioritet bili objekti koji su više postradali u zemljotresu, ali su sredstva odobrena za ovu godinu i pristupilo se početku radova. Prvi cilj je bio da oltarski prostor povrati stari sjaj.

„Odmah nakon podizanja skele pristupilo se detaljnom pregledu zidnih oslika na svodu i zidovima oltara. Zajedno sa konzervatorima utvrdili smo da je sve skupa bilo u prilično lošem stanju. U objektu je bilo dosta vlage koja je ulazila preko krova, zidova, kroz temelje – atmosferska, kapilarna… To je sve utjecalo na stabilnost veziva. U pitanju je tutkalno vezivo koje je životinjskog porijekla, ali mu je nedostatak što nije baš sklono da bude dugo u vlažnim prostorima jer tada gubi svoju otpornost, elastičnost i gubi se pigment pa kada dođe suho vrijeme ono jednostavno nestaje, pretvara se u prašinu. Tako da, kada bi prstom prešli preko oslika u oltaru, za koje bi rekli da dobro izgleda, jednostavno bi ga skinuli cijelog“, ispričao je Marić opisujući zatečeno stanje freska u oltarskom prostoru.

Iz tog razloga morali su odustati od čišćenja na mokro, te su odmah počeli sa suvim čišćenjem, korišćenjem suvih kistova, odnosno otprašivanjem, kako se ne bi otklonila originalna slika.

„Na mjestima gdje je oslik bio dosta uništen i izblijedio čistili smo do one podloge na kojoj je slikano, a sve ostalo što je bilo u dobrom stanju zaštitili smo polaroidom B72 ili polivinil alkoholom. Uglavnom, fiksirali smo, napravili smo jedno sukcesivno fotografisanje kako bi se mogla napraviti grafička dokumentacija, pojednostavljene siluete šablona, likova. Čišćenjem smo došli do malo bljeđe, ali do one boje koja je bila stavljena 1902. godine“, priča Marić i dodaje da se zajedno sa svojom ekipom restauratora uvijek trudi da ono što restauriraju izgleda lepršavo, da treperi, da ne bude molerski, već da ljudi mogu uočiti originale, da vide da je to nešto staro, jer kako kaže „uvijek treba ostaviti povijest da se ona vidi“.

Poznata slikarska imena

Vrijednost freskama daju i imena koja ih potpisuju, pa je tako poznato da je Herman Bole, koji je bio projektant hrama, angažovao grupu mladih i perspektivnih slikara svog vremena.

„Grupu tih slikara činili su Celestin Medović, Bela Čikoš, Ivan Tišov i Marko Peroš. Likove je sa sigurnošću radio Celestin Medović. Za njega se pričalo da je bio brz i živahan slikar, a pošto su četiri freske između tri prozora u oltaru naslikane malo detaljnije po ničemu ne mogu reći da je to on. U cijelom hramu je radio na slikama koje prikazuju biblijske motive i svugdje je potpisan. Naše su pretpostavke da je ove četiri freske radio Bela Čikoš, Marko Peroš, Tišov ili neko iz Obrtničke škole“, rekao je Marić.

Oltar je, priča dalje Marić, oslikan u stilu mješavine neovizantijskog i klasicističkog slikarstva, kombiniranjem realizma i dekorativnog oslikavanja, što nije karakteristično za pravoslavno ikonografsko prikazivanje. Kao projektant Bole je eklektik, povodi se za srednjoevropskim pomodnim imitacijama gotike i renesanse. Originalne elemente kasnijih epoha nadomještao je obrtničkim radovima.

„Negdje se navodi da je 1902. godine bila restauracija, ali nije to bio restauratorski zahvat, to su bili zapravo novi zahvati za uređenje interijera crkve. Nigdje nismo našli, kad je točno ona u baroku prvi put oslikana. Čišćenjem smo vidjeli vapnenu boju, sve je bilo sivkasto, vide se oblici na svodu svetišta, mada su dosta nejasni, osim natpisa ‘Sveta Trojica’ koji je napisan velikim crvenim slovima. Ispod je bio jedan krug u kojem je nešto bilo oslikano, ali u ovoj fazi nismo imali istraživanje radova, a konzervatori su rekli da radimo po osliku iz 1902. godine“, istakao je Marić.

Sada, na kraju prvog dijela puta restauracije, Marić kaže da su zadovoljni kako je proces tekao, a još više zbog činjenice da je uspio naći rješenje kako učvrstiti lošu strukturu držanja pigmenta. Kako je rekao, dosjetio se da pokuša sa jednom tehnikom na bazi vode koja ima manju dozu lapljenja, tako da pigment boje što duže ostane originalan.

Do konačnog sjaja unutrašnjosti hrama proći će nekoliko godina, ali prema riječima jereja Stefana Maksimovića, paroha bjelovarskog, činjenica je da restauracija zahtjeva višegodišnji rad, ali da je ovaj početak važan korak ka konačnom izgledu hrama, s obzirom da više od 100 godina nije bilo radova na uređenju ili obnovi fresaka.

„Nakon obnove i uređenja fasade hrama, poslije mnogo godina započelo je unutrašnje uređenje hrama, odnosno restauracija fresaka. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske obezbjedilo je sredstva za restauraciju oltarskog dijela hrama, a iz godine u godinu ići će se po fazama, s obzirom na veličinu hrama. Freske su poprilično u lošem stanju i zahtevaju preciznost u restaurisanju. Posebno me raduje, što će vjernici za Božić ugledati potpuno obnovljen oltarski dio hrama“, zaključio je otac Stefan.

Nevena Maksimović