Osamdeset godina upokojenja Svetog Dositeja zagrebačkog

Sveti Dositej je poneo sve rane svog naroda na svom tijelu i time posvjedočio da je njegov cijeli život bio u znaku Hrista raspetog, kazao je arhimandrit Jefrem u Zagrebu

Povodom obilježavanja osamdeset godina od blaženog upokojenja svetog Dositeja zagrebačkog (1945-2025), u ponedjeljak 13. Januara, Svetu arhijerejsku Liturgiju u manastiru Svete Petke u Zagrebu služio je Njegovo Preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske. Vladici Kirilu sasluživali su arhimandrit Jefrem, iguman manastira Stanjevići u Crnoj Gori, jerej Majk Žikić i đakon Aleksandar Miljanović.

Tokom Liturgije izvršen je obred osvećenja novoizvedenih radova u Manastiru Svete Petke i blagosloveni su i slavski darovi zagrebačkog gradskog odbora Srpskog narodnog vijeća.

U liturgijskoj besjedi arhimandrit Jefrem kazao je da se u svjetlosti praznika Božića, kada se onostrano srelo sa ovostranim, kada se nebo spojilo sa zemljom, kada se duh sjedinio sa materijom, kada je Bog postao čovjek, klanjamo Bogomladencu Hristu i Vitlejemskoj pećini.

„Klanjamo se Bogočovjeku Hristu i ovih dana kada čujemo riječi đakona: ‘Čujmo sveto Jevanđelje’ i ‘u vrijeme ono’ uvodi nas upravo u prostor sjećanja. To je prostor ne samo prošlog nego i sadašnjeg i prostor budućeg vremena koje će doći. Danas se govori o progresu pa se gleda da li ćemo spaliti majku zemlju u ime progresije, a budućnost koju nam otkriva Hristos u Crkvi Božijoj jeste u prostoru ontološkog i eshatološkog stanja kada se preobražava sva priroda i sva tvar riječima Hristovim: ‘Oče, da budu kao što si i ti u meni i ja u tebi, da i oni budu u nama’. Kao što su pastiri čuli anđeosku pjesmu ‘Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja’, pokazuje se da je svet onaj koji je stvorio nebo i zemlju, onaj koji je stvorio sve vidljivo i nevidljivo i uveo nas i uvodi nas u tajnu vječnoga života“, rekao je arhimandrit Jefrem.

Nastojatelj manastira Stanjevići je dodao da nam Gospod Isus Hristos pokazuje na Tajnoj večeri da jedući tijelo Njegovo i pijući krv Njegovu ulazimo u jedinstvo sa onostranim, ulazimo u jedinstvo sa trenscedentnim duhom koji se otjelotvorio po riječima Svetog apostola i jevanđeliste Jovana Bogoslova: „I logos postade tijelo i smjesti se među nama“.

„Ta tajna Boga i čovjeka je tajna one svetosti na koju je čovjek prizvan. Jer biti svet ne može čovjek biti sam od sebe nego u zajednici sa Bogom, a ta zajednica jeste u Duhu Svetom, u tijelu i krvi Gospodnjoj koja nas osvećuje i prosvećuje“, istakao je arhimandrit Jefrem.

Napomenuo je da upravo ta svetost nas hrišćane opominje da je volja Očeva da budemo sveti. „Upravo ta svetost je ono što nas je danas okupilo u ovoj kapeli Svete Paraskeve, a u čast Svetog Dositeja prvog Episkopa Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, jer je poslušao riječ Isusa Hrista da pravi pastir nikad ne ostavlja ovce svoje kada vidi vuka. Poneo je sve rane svog naroda na svom tijelu i mučenički postradao i time posvjedočio da je njegov cijeli život bio u znaku Hrista raspetog“, rekao je arhimandrit Jefrem.

Vjernom narodu u kapeli manastira Svete Petke obratio se i episkop Kirilo koji je podsjetio da je sveti Dositej nedugo po dolasku za Mitropolita zagrebačkog osnovao monašku svetu obitelj 1936. godine, što je ”još jedan dokaz da je naša Crkva monaholjubiva i manastiroljubiva, kao i da su se naši arhijereji od Svetog Save na ovamo trudili da grade manastire”.

„Najvažnije je bilo okupiti živu zajednicu, a onda bi pronalazili mjesto. U to vrijeme ovdje su se našle neke sestre izgnane od bezbožnih vlasti iz Rusije i bilo je i nekoliko Srpkinja koje su se tu podvizavale sve do Drugog svjetskog rata kada su Srpkinje morale da odu, a poslije rata, pod pritiskom ateista, nestale su i Ruskinje i ta zajednica se ugasila. Sve do dolaska Mitropolita Jovana, kasnije Patrijarha Porfirija, monaški život ovdje se pomalo budio. Danas je tu naša sestra Paraskeva, koja ne samo da čini da ovo bude živa crkva, već se postepeno i sam prostor obnavlja“, rekao je episkop Kirilo.

Podsjetio je da je Sveti Dositej bio Beograđanin po rođenju, gdje je završio Bogosloviju, a zatim je kandidatsku disertaciju odbranio u Kijevskoj akademiji. Ta kandidatska disertacija na našem Univerzitetu se priznaje kao doktorska. Zatim je bio upućivan na razne fakultete kako bi učio jezike. „Očigledno ga je Crkva spremala za tu njegovu misiju koju je on imao da izvrši među svojim narodom, među drugim narodima, a naročito u onim područjima gdje se naš narod sreće sa inoslavnim hrišćanima. Prvu katedru je imao u Nišu, gdje ga kao vladiku niškog zatiče Prvi svjetski rat i strašna stradanja.

„Mi ne znamo mnogo o stradanju naše crkve od strane Bugara, nažalost ubijani su i sveštenici i nedužni ljudi. Sve se to događalo iako je mitropolit Dositej izašao pred vojsku i rekao im:’Osvojili ste grad, ali nemojte da dirate sveštenstvo i narod’. Oni su i njega zatvorili u neki od manastira i pobili mnoge njegove sveštenike. Nije htio da se evakuiše, iako su i naša Vlada i vojska i jedan dio crkvenih vjerodostojnika odstupili prema Grčkoj. Bog je htio da on ne postrada i biva poslan našoj braći u Čehoslovačkoj. Crkva je stradala nije bilo sveštenika i episkopa, pa je pomoć naše crkve bila vrlo značajna“, rekao je vladika Kirilo.

Episkop Kirilo je podsjetio da je nakon toga Crkva postavila Dositeja na čelo novoosnovane Mitroopolije zagrebačko-ljubljanske gdje je bio sve do smrti. Tu ga je zatekao Drugi svjetski rat, i on je bio odmah uhapšen i mučen, da bi 1945. godine kada je već bio u teškom psihičkom i fizičkom stanju dobio otpust, te je prebačen u Beograd gdje je bio prvo u bolnici, a potom u manastiru Vavedenje gdje je i skončao. Godine 1998. biva prepoznat od strane Sabora Srpske Pravoslavne Crkve i kanonizovan, a njegov spomen praznuje se 13. januara.

Ove godine navršilo se 80 godina od blaženog upokojenja Sv. Dositeja, prvog mitropolita zagrebačkog (1945-2025). Blagoslovom episkopa Kirila jubilej je obilježen u svečanoj dvorani Gimnazije Kantakuzina Katarina Branković, predstavljanjem knjige “Hristu veran do smrti –sveštenoispovednik Dositej zagrebački i vavedenjski” i razgovorom s autorom knjige monahom Pavlom (Kondićem) sabratom Manastira Stanjevići u Crnoj Gori, posredstvom video veze.

Otac Pavle je detaljno i inspirativno govorio o životu svetog Dositeja od rođenja, školovanja, arhijerejskog službovanja u Nišu, tamnovanja u bugarskom zatvoru tokom Velikog rata, misionarskom djelu u Čehoslovačkoj, izboru za prvog mitropolita novoformirane Zagrebačke mitropolije, stradanju u NDH-a i blaženom upokojenju, te svečanoj kanonizaciji 21. maja 2000. godine u hramu Svetog Save u Beogradu. S ocem Pavlom razgovor je vodio protojerej-stavrofor Slobodan Lalić. Lična sjećanja na obretenje moštiju Svetog Dositeja 2008. godine iznio je iarhimandrit Danilo (Ljubotina).

Uz vijerni narod, sveštenstvo i monaštvo Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, učenike Srpske pravoslavne opšte gimnazije “Kantakuzina-Katarina Branković” praznovanju i duhovnoj tribini povodom 80 godina od upokojenja Svetog Dositeja prisustvovali su gospoda Milorad Pupovac i Boris Milošević iz Srpskog narodnog vijeća i gospodin Nikola Lunić iz SKD Privrednik.

Slobodan Lalić/Nevena Maksimović