Obrezanje Gospodnje u Ljubljani

”Molimo se Bogu da nam oprosti grijehe koje učinismo u protekloj godini i da učini prijatnu godinu koja slijedi”

U Hramu svetih Kirila i Metodija u Ljubljani, u nedjelju, 14/1. januara, na praznik Obrezanja Gospodnjeg i spomen Svetog Vasilija Velikog, Svetu Liturgiju služio je Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske. Sasluživalo mu je ljubljansko sveštenstvo.

Vladika Kirilo je u liturgijskoj besjedi kazao da je Gospod svojim obrezanjem pokazao da je On zaista postao čovjek – ”ne prividno, kako su to govorili neki od jeretika koji su umanjivali značaj čovečanske prirode u Hristu. Međutim, kako je govorio jedan od najvećih otaca Crkve, Sveti Atanasije Veliki, što nije primljeno, nije ni izliječeno. Sve ono što ne bi bilo primljeno u ipostas Jedinorodnog Sina Božijeg ne bi bilo ni izliječeno. Sledstveno tome, Gospod je primio punoću sve naše prirode, a kako kaže Apostol Pavle, u Hristu Isusu prebiva sva punoća božanstva tjelesno.  Dakle, u Gospodu su se najtješnje sjedinile božanska i čovječanska priroda, ne smetajući jedna drugoj, nego je cilj tog sjedinjenja, Ovaploćenja Boga Slova, bio da osveti svu našu prirodu i svu tvar, uključujući i vrijeme, jer je i vrijeme stvoreno. Kaže se u Svetom Pismu U početku stvori Bog nebo i zemlju, a to što se spominje početak, to je početak vremena.

Padom našeg praroditelja Adama sve je palo. To je nažalost bio kosmički, univerzalni poremećaj u svoj tvari, tako da je potrebno iskupljivati vrijeme, iskupljivati dane.

Molitve koje čita sveštenik prije oblačenja se zovu Uzimanje vremena. To nam govori da se u toku Liturgije i vrijeme osvećuje, kako kaže Sveti Apostol Pavle – Pazite na dane, jer su dani zli i otkupljujte, osvećujte svoje vrijeme. To nas opominje i veliki blagovesnik naše duše, prepodobni otac naš Justin Popović koji govori u svojoj Dogmatici o tom fenomenu vremena, o tome da je vrijeme samo uvod u vječnost, da je ono veliki dar Božji da bismo zaslužili vječnost. Vrijeme je jedan hod, jer vječni arhijerej Hristos, Bog naš, došao je od Oca, bio sa nama, sišao čak do ada da bi našao izgubljenog Adama i vratio se Ocu. Time je vječni arhijerej Hristos izvršio svoj prvi arhijerejski vhod, a kako znamo, arhijerej na drugom vhodu ne izlazi iz oltara, nego šalje sveštenike. Dakle, Hristos, posle ulaska u nebeski oltar nije izlazio na velikom vhodu, nego je poslao svoje apostole, da bi mu priveli sve narode – idite i krstite sve narode. Vidite kako je Sveta Liturgija kosmički, vaseljenski događaj, jer je bilo potrebno zbog tog vaseljenskog, kosmičkog pada Adamovog, da se preduzme jedan takav hod – pokret, dinamika u Svetoj Trojici – od Oca kroz Sina u Duhu Svetome.

Ne klanjamo se mi Novoj godini. Klanjamo se Jedinom novom pod suncem, klanjamo se ličnosti Boga Slova, Tvorcu – kako smo čitali u divnoj Liturgiji Svetog Vasilija Velikog, a koga danas takođe slavimo – kroz Koga si vijekove stvorio. Zaista to su tajne nedostupne ljudskom razumu, kako je to kroz Sina Bog Otac sve stvorio i kako kroz Sina sve opet preobražava, presazdava, obnavlja, iscjeljuje nas od našega pada. Ne treba se klanjati vremenu, nego Tvorcu koji osvećuje sve naše godine.

U Jevanđelju koje čitamo na Novu godinu Hristos kaže za sebe – Duh Gospodnji je na meni, zato me posla da propovjedim prijatnu Godinu Gospodnju. Eto vidite kako Bog Slovo, koji je primio svu našu prirodu, pa i sve naše vjekove, i prošle i buduće, donosi prijatnu Godinu Gospodnju. Blagodarimo Gospodu za sve ono dobro, ali i za loše – treba blagodariti Bogu i za dobro i za zlo. Blagodarimo Bogu za sve ono što nam je dao. Molimo se Bogu da nam oprosti grijehe koje učinismo u protekloj godini i da učini prijatnu godinu koja slijedi”, kazao je vladika Kirilo.

Po završetku bogosluženja episkop je najmlađima podijelio novogodišnje darove, posjetio čas vjeronauke, a potom je druženje svih se svojim episkopom nastavljeno za trpezom ljubavi.

P.K.