Novi svijet nam se otkriva u susretu sa Gospodom

U Crkvu dolazimo da bismo se susreli sa Sinom Božjim koji je došao među nas, koji nam se otkriva i pokazuje, ali i koji postaje jedno sa nama, kazao je patrijarh Porfirije na Sretenje u Beogradu

Patrijarh srpski Porfirije služio je, u utorak, 2/15. februara, na Sretenje Gospodnje, Svetu liturgiju u hramu Svetog Save u Beogradu.

Patrijarh je u besjedi po Jevanđelju kazao da svi narodi, ali i svako pojedinačno, bez obzira da li svjesno ili nesvjesno, čeznu za zajednicom sa Bogom i za susretom sa Njim, ali i da, bez obzira na nečije veštine, snage ili čak vrline, niko sam sobom i svojim silama i snagama, ne može doći do Boga.

”Boga uvek susrećemo onda kada se On nama otkriva. On nam se otkriva neprestano i na razne načine. Važno je da u sebi imamo spoznaju da nam je Bog potreban, da ne možemo bez Njega, da Ga ne možemo dosegnuti sami, ali da ne možemo postići savršenstvo bez Njega, da se ne možemo spasiti, da ne možemo doći do večnosti bez zajednice sa Njim”, rekao je Njegova Svetost.

Čovjek ima potrebu za smislom, a to je Logos, Sin Božji

”Starac Simeon je čeznuo za Bogom. Bog mu je obećao da neće umreti dok ne sretne Spasitelja, Mesiju. Onog trenutka kada je, po običaju jevrejskom, Bogorodica donela Sina Božjeg u Jerusalim, Gospod je otkrio Simeonu da je u tom Detetu Mesija”. Patrijarh je kazao da onog trenutka kad se Simeon susreo sa Hristom došlo spasenje, da je Simeon u tom trenutku bio spasen.

”Dolazimo u Crkvu pre svega da bismo se susreli sa Hristom, sa Sinom Božjim koji je došao među nas, koji nam se otkriva, koji nam se pokazuje, ali i više od toga, koji postaje jedno sa nama. Iz tog razloga dolazimo u Crkvu – zato što čeznemo za spasenjem, zato što znamo da apsolut, da apsolutni život, da punoća života, da lepota života ne može biti postignuta i da nema smisla ukoliko smo ograničeni svojim rođenjem i umiranjem. Ne samo da naš život nema smisla, ukoliko je poredak takav, nego i ništa oko nas nema smisla. Našom ograničenošću sve postaje ograničeno – i ljudi, i tvorevina, i kosmos. Otuda i postoji potreba za smislenim postojanjem, za smislom, a njegovo ime jeste Logos. To je Sin Božji”, rekao je poglavar Srpske Pravoslavne Crkve.

Punoća života ne može biti postignuta ukoliko smo ograničeni rođenjem i umiranjem

Njegova Svetost je kazao da onog trenutka kad se sa Hristom susretnemo, u našem životu sve postaje drugačije. Sve se u nama menja. Onog trenutka kada u Crkvi i kroz Crkvu postanemo jedno sa Hristom, mi postajemo novi čovek, postajemo drugi čovek, a čitava tvorevina oko nas postaje, kako kaže apostol Pavle, nova tvar. Naš život dobija nova pravila, nove koordinate”.

”U susretu sa Gospodom, u nama počinje sve da se menja. Otkriva se novi svet. Javlja se tuga zbog naših promašaja, ali i nada i snaga zbog spoznaje ljubavi Božje, da u njoj i sa njom postajemo silni i moćni, postajemo snažni, postajemo spaseni, već ovde i sada. Neka bi Gospod dao da se u hramu Božjem neprestano susrećemo sa Hristom i da se u nama, menjajući sve, menja se i ono što je oko nas, rekao je patrijarh Porfirije na Sretenje u hramu Svetog Save

P.K.