Nedjelja Svetih Praotaca – Materice u Zagrebu

U Sabornom hramu Preobraženja Gospodnjeg danas je služena Sveta liturgija na Ned‌jelju Svetih Praotaca – Materice, jednu od pripremnih ned‌jelja uoči praznika Rođenja Hristovog.

Svetu liturgiju služio je protojerej-stavrofor Duško Spasojević, arhijerejski namjesnik zagrebački, uz sasluženje arhimandrita Danila (Ljubotine) i đakona Aleksandra Lukića i Aleksandra Miljanovića.

U svojoj besjedi, otac Duško govorio je o Božićnom postu kao vremenu unutrašnje pripreme i preumnjenja, ističući da Crkva kroz apostolska i jevanđeljska čitanja vjernike upućuje na suštinu hrišćanskog života – odnos prema bližnjem. Naglasio je da pred Bogom nisu presudne spoljašnje pod‌jele, porijeklo, identitet ili životne okolnosti, već kakav je čovjek u svom odnosu prema drugome.

Tumačeći jevanđeljsku priču o carevoj večeri, otac Duško je ukazao da poziv u Carstvo Božije biva upućen svima, ali da čovjek, po svojoj slobodnoj volji, često pronalazi izgovore da se na taj poziv ne odazove. Upravo u tome se, kako je istaknuo, prepoznaje i savremeni odnos čovjeka prema Crkvi i liturgijskom životu.

Post je, prema riječima oca Duška, dat kao sredstvo preobraženja čovjeka – od prvih zapovijesti u Starom zavjetu, preko Hristovog posta, do života Crkve danas. Njegova svrha nije formalno uzdržavanje, već iskreno sagledavanje sebe, ispravljanje navika, odricanje od egoizma i postepena promjena srca.

Posebno je naglasio da se promjena čovjeka ne događa lako niti bez truda, te da je hrišćanski život put stalnog napora, odricanja, praštanja i ljubavi. Svetitelji su, kako je istaknuo, postali ono što jesu ne kroz komfor, već kroz stradanje, pokajanje i istrajnost u dobru.

Ned‌jelja Materica, u tom smislu, podsjeća da se vjera ne živi apstraktno, već u konkretnim odnosima, u porodici i zajednici, te da se sinovstvo Božije potvrđuje životom, a ne riječima.

Na kraju Liturgije, otac Duško čestitao je praznik Materica svim majkama, podsjetivši na njihovu nezamjenjivu ulogu u porodičnom i crkvenom životu, te na odgovornost i blagoslov majčinstva kao mjesta u kojem se vjera prima, čuva i prenosi na nove generacije.