Nedjelja Marije Egipćanke u manastiru Rođenja Presvete Bogorodice

U Petu nedjelju Velikog posta, Nedjelju Marije Egipćanke, 29. marta, u manastiru Rođenja Presvete Bogorodice kod Novog Mesta u Sloveniji Svetu liturgiju služio je Njegovo Preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički dr Kirilo, administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske. Sasluživali su mu protojereji-stavrofori Isa Kides i Milan Duduković, umirovljeni paroh u Celju, i đakon Petar Kozakijević iz Ljubljane. Pojao je Ljubljanski vizantijski hor, pod vođstvom Zorana Mihailovskog.

U liturgijskoj besjedi episkop Kirilo je govorio o Velikom postu kao duhovnom putu na kojem Crkva postepeno otkriva tragediju čovjekovog pada, ali istovremeno i uzvišenost njegovog prizvanja u Hristu.

Podsjetio je da je čovjek stvoren u blagodatnom stanju kao „car i sveštenik tvorevine“, pozvan da čitav svijet održava u harmoniji privodeći ga Bogu, ali da je grijehom pao u stanje porobljenosti tvorevini i smrtnosti. Ipak, kroz Hrista je čovjeku ponovo otvoren put povratka Ocu.

Govoreći o poretku posta, vladika Kirilo je ukazao da nas Sveta Crkva najprije uči o padu, a zatim otkriva cilj hrišćanskog života – obnovu lika Božijeg u čovjeku. Ta obnova ne ostvaruje se samo razmišljenjem o vrlinama, nego njihovim življenjem u svakodnevnom životu.

Posebno je naglasio da se spasenje ne ostvaruje bez blagodati Duha Svetoga, koji „uzima ono što je Hristovo i donosi nama“, ali da ta blagodat ne djeluje bez čovjekove slobode i saradnje. Zato duhovni život nije pasivan, nego podrazumijeva trud i istrajnost u podvigu.

Osvrnuvši se na duhovnu borbu, vladika Kirilo je istakao da je smirenje njen temelj, jer čovjek tek u smirenju prepoznaje da ne može ništa bez Boga, dok oslanjanje na sebe vodi u gordost i duhovni pad.

Poseban naglasak stavio je vladika na značaj pokajanja, ističući da ono nije vraćanje u staro stanje, već početak novog života s Bogom. „Pokajanje ne znači povratak nazad, nego da danas počnem da živim s Bogom“, naglasio je vladika Kirilo, ukazujući da taj put podrazumijeva odluku da se napusti grijeh i uđe u podvig duhovne borbe.

Osvrnuo se na primjer Svete Marije Egipćanke, koja je kroz dugogodišnju i tešku borbu, izložena brojnim iskušenjima, postepeno uzrastala u pokajanju, dok je blagodat Božija djelovala u njoj. Istovremeno je naglasio da blagodat nije nešto što djeluje mehanički, nego zahtijeva čovjekovu slobodnu saradnju i istrajnost, te da se duhovna borba ne daje lako kako čovjek ne bi pao u gordost i samouvjerenost.

Ovu nedjelju nazvao je utješnom, jer nas, kako je istakao, i kako nam govori žitije Marije Egipćanke, podsjeća da su „svi grijesi naši pred Njim prah“, kada se čovjek sa iskrenim pokajanjem obrati Bogu.

Na kraju, vladika je upozorio da čovjek ne smije služiti tvorevini umjesto Tvorcu, naglasivši: „Ne smijemo se klanjati nikome do samome Bogu“.

Sveta liturgija protekla je u molitvenom sabranju vjernog naroda, a zajedničarenje je nastavljeno u bratskoj atmosferi  uz trpezu ljubavi.