Nedelja Sredoposna u Manastiru na Kozjanskom

U nedjelju Sredoposnu, 22. marta, u manastiru Svetog apostola Luke i Svetog Petra Cetinjskog na Kozjanskom (Drensko Rebro) u Sloveniji Svetu liturgiju služio je Njegovo Preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički dr Kirilo, administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske, uz sasluženje protojereja-stavrofora Ise Kidesa i Milana Dudukovića, umirovljenog paroha u Celju..

Za pjevnicom je pojao vizantijski hor iz Ljubljane, pod vođstvom đakona Petra Kozakijevića.

U jevanđelskoj besjedi vladika Kirilo je ukazao da nas Sveta Crkva u toku Velikog posta „upozorava na neprijatelje našeg spasenja“, ističući da su to „sile tame u podnebesju“, te da je „đavo izvor svakoga zla“, ali da se čovjek od njega ne može izbaviti svojom silom, nego prizivajući pomoć Božiju.

Podsjetio je na riječi Gospodnje da se „ovaj rod ničim ne izgoni osim molitvom i postom“, dodajući da Sveti oci uz to naglašavaju i vrlinu milosrđa, jer se „vjera, post i molitva trebaju spojiti sa dobrim djelima koja su izraz ljubavi prema bližnjem“.

Govoreći o duhovnoj borbi, vladika Kirilo je podsjetio da Crkva već u pripremnim nedjeljama ukazuje na najopasnije strasti, poput srebroljublja, slavoljublja i slastoljublja, ali da uvijek nudi i lijek – pokajanje. „Pokajanje nije samo pasivno vraćanje, nego preobraženje i napredak“, naglasio je.

U nastavku besjede vladika je govorio o strastima kao glavnim preprekama na putu spasenja, navodeći više njih – od gordosti, koju Sveti oci vide kao korijen pada, preko gnjeva, koji „kao oganj može za kratko vrijeme uništiti ono što smo dugo gradili“, do srebroljublja, slastoljublja, ugađanja tijelu, tuge koja nije po Bogu, uninija i praznoslovlja.

Podsjetio je da je prepodobni Jovan Lestvičnik u svom djelu Lestvica sabrao iskustvo duhovne borbe i opisao put uzdizanja čovjeka ka Bogu, pozivajući vjerne da se čuvaju strasti i da se protiv njih bore kroz pokajanje, post i molitvu.

Ukazao je i na liturgijsko učenje Crkve, podsjetivši da je Gospod „krstom svojim sišao u pakao“ i da „nije bilo moguće da smrt zadrži Gospodara života“, te da se čovjek spasava kroz zajednicu sa Hristom.

Posebno je istakao značaj čitanja Svetog pisma i pouka Svetih otaca, naglasivši da nije dovoljno samo slušati i čitati, već je potrebno i živjeti po tim riječima. Podsjetio je na primjer podvižnika koji je jednu riječ iz Psalama godinama nastojao da ispuni u svom životu.

„Blaženi milostivi jer će biti pomilovani” – ispuni to, poručio je vladika Kirilo, pozivajući vjerne na djelatni život u vrlinama.

Sveta liturgija protekla je u molitvenom sabranju vjernog naroda, a zajedničarenje je nastavljeno u bratskoj atmosferi uz trpezu ljubavi.