Sveti Ignjatije Bogonosac
01/01/2022
Ponedeljak, 3. januar 2022.
03/01/2022

Nedelja, 2. januar 2022.

01-02 – sveti-ignjatije-bogonosac

Sveštenomučenik Ignjatije Bogonosac.

Bogonoscem nazvan je ovaj sveti muž zato što je stalno u srcu i na jeziku nosio ime Boga živoga. A još, po predanju, nazvan je on Bogonoscem i zato što je bio uzet rukama Boga vaploćenog Isusa Hrista. U one dane kada Gospod učaše učenike svoje smjernosti, uze jedno dijete i stavivši ga među njih, reče im: „Koji se, dakle, ponizi kao dijete ovo, onaj je najveći u Carstvu nebeskom“ (Mt 18, 4). To dijete bio je Ignjatije. Docnije Ignjatije bješe učenikom u svetog Jovana Bogoslova, zajedno s Polikarpom, episkopom smirnskim. Kao episkop u Antiohiji on upravljaše crkvom Božjom kao pastir dobri, i prvi uvede antifonski način pojanja u crkvi, tj. pojanja za dvije pjevnice tako da kad pojanje na jednoj strani prestane na drugoj počinje. Takav način pojanja otkri se svetom Ignjatiju među angelima na nebesima. Kada car Trajan prolažaše kroz Antiohiju idući u rat protiv Persijanaca, doznade za Ignjatija, prizva ga k sebi i poče savjetovati, da prinese žrtvu idolima, pa će mu on dati zvanje senatora. Kako uzaludni ostaše i savjeti i prijetnje careve, Ignjatije sveti bi okovan u gvožđe i u pratnji deset nemilosrdnih vojnika poslat u Rim, da bude bačen pred zvijerove. Ignjatije se radovaše stradanju za Gospoda svoga i samo se moljaše Bogu, da zvijerovi budu grob njegovom tijelu, i da ga niko ne spriječi u toj smrti. Poslije dugog i teškog putovanja iz Azije preko Trakije, Makedonije i Epira, Ignjatije prispje u Rim, gdje bi bačen pred lavove u cirkusu. Lavovi ga rastrgoše i izjedoše, ostavivši samo nekoliko većih kostiju i srce. Postrada ovaj slavni ljubitelj Gospoda Hrista 106. godine u Rimu za vrijeme hristobornog cara Trajana. Javljao se više puta iz onoga svijeta i činio čudesa pomažući sve do danas svakome ko ga priziva u pomoć.
01-02 – Danilo-II-arhiepiskop-srpski

Sveti Danilo arhiepiskop srpski.

Sin bogatih i bogoljubivih roditelja. U mladosti dobro vaspitan. Kralj Milutin ga uzeo na svoj dvor, no on iz velike ljubavi prema Bogu odbjegne i zamonaši se u Končulskom manastiru ukraj Ibra. Docnije bio iguman Hilandara i pretrpeo mnogo od pljačkaških latinskih krstonosaca. Bio episkop banjski, potom humski i najzad arhiepiskop srpski. Od početka pa do kraja bio strogi podvižnik. Imao naročiti dar suza. Izmirio kralja Dragutina i Milutina, potom Milutina i Stevana Dečanskog. Borio se krepko protiv Latina kao i protiv bogumila. Pod njegovim nadzorom zidani manastiri Banja i Dečani. Obnovio i sazidao mnoge crkve. Napisao Rodoslov srpskih kraljeva i svetitelja. Neumoran u službi Bogu do kraja života on se upokojio mirno u vrijeme cara Dušana, noću između 19. i 20. decembra 1338. godine. Veliki jerarh, veliki podvižnik, veliki trudoljubac i veliki rodoljub.

Dnevna čitanja za nedelju, 2. januar (20. decembar)

Poslanica svetog apostola Pavla Jevrejima
(zač 328)

Braćo, vjerom se naseli on u zemlji obećanoj kao u tuđoj, i u šatorima stanovaše sa Isakom i Jakovom, sunasljednicima istoga obećanja. Jer očekivaše Grad koji ima temelje, kojemu je neimar i tvorac Bog. Vjerom prinese Avraam Isaka kada je kušan, i jedinca prinošaše onaj koji je primio obećanja, Kome bješe kazano: U Isaku će ti se nazvati sjeme, Jer je razumio da je Bog kadar i iz mrtvih vaskrsavati; zato ga i dobi kao prasliku. Vjerom u ono što će doći blagoslovi Isak Jakova i Isava. Vjerom Jakov umirući blagoslovi svakoga sina Josifova, i pokloni se preko vrha palice svoje. Vjerom Josif na samrti napominjaše o izlasku sinova Izrailjevih, i zapovjedi za kosti svoje. Vjerom su Mojseja, pošto se rodi, krili tri mjeseca roditelji njegovi, jer vidješe da je dijete krasno, i ne pobojaše se zapovijesti careve. I šta još da kažem? Jer mi ne bi dostalo vremena kad bih stao kazivati o Gedeonu, Varaku, Samsonu, Jeftaju, Davidu, Samuilu i o drugim prorocima, Koji vjerom pobijediše carstva, činiše pravdu, dobiše obećanja, zatvoriše usta lavovima, Ugasiše silu ognjenu, utekoše od oštrica mača, od nemoćnih postadoše jaki, bijahu silni u ratu, poraziše vojske tuđinske; Neke žene primiše svoje mrtve vaskrsenjem; drugi pak bijahu mukama umoreni ne pristavši na izbavljenje, da bi dobili bolje vaskrsenje; A drugi iskusiše poruge i šibanja, pa još okove i tamnice; Kamenjem pobijeni, prestrugani, izmučeni, od mača pomriješe; potucaše se u kožusima i kozjim kožama u oskudici, u nevoljama, u patnjama; Oni kojih svijet ne bijaše dostojan, potucahu se po pustinjama i gorama i po pešterama i po jamama zemaljskim. I svi ovi, osvjedočeni u vjeri, ne dobiše obećanje; Zato što je Bog nešto bolje predvidjeo za nas, da ne bi oni bez nas dostigli savršenstvo.

Jevanđelje po Mateju
(Zač. 1)

Rodoslov Isusa Hrista, sina Davidova, Avraamova sina. Avraam rodi Isaka. A Isak rodi Jakova. A Jakov rodi Judu i braću njegovu. A Juda rodi Faresa i Zaru s Tamarom. A Fares rodi Esroma. A Esrom rodi Arama. A Aram rodi Aminadava. A Aminadav rodi Naasona. A Naason rodi Salmona. A Salmon rodi Vooza s Rahavom. A Vooz rodi Ovida s Rutom. A Ovid rodi Jeseja. A Jesej rodi Davida cara. A David car rodi Solomona sa Urijinicom. A Solomon rodi Rovoama. A Rovoam rodi Aviju. A Avija rodi Asu. A Asa rodi Josafata. A Josafat rodi Jorama. A Joram rodi Oziju. A Ozija rodi Joatama. A Joatam rodi Ahaza. A Ahaz rodi Jezekiju. A Jezekija rodi Manasiju. A Manasija rodi Amona. A Amon rodi Josiju. A Josija rodi Jehoniju i braću njegovu, u seobi vavilonskoj. A po seobi vavilonskoj, Jehonija rodi Salatila. A Salatil rodi Zorovavelja. A Zorovavelj rodi Aviuda. A Aviud rodi Eliakima. A Eliakim rodi Azora. A Azor rodi Sadoka. A Sadok rodi Ahima. A Ahim rodi Eliuda. A Eliud rodi Eleazara. A Eleazar rodi Matana. A Matan rodi Jakova. A Jakov rodi Josifa, muža Marije, od koje se rodi Isus zvani Hristos. Svega, dakle, koljena od Avraama do Davida, koljena četrnaest, a od Davida do seobe vavilonske koljena četrnaest, i od seobe vavilonske do Hrista, koljena četrnaest. A rođenje Isusa Hrista ovako bi: Kad je mati njegova Marija bila obručena Josifu, a prije nego što se bjehu sastali, nađe se da je zatrudnila od Duha Svetoga. A Josif muž njezin, budući pravedan i ne hoteći je javno izobličiti, namisli je tajno otpustiti. No kad on tako pomisli, gle, javi mu se u snu anđeo Gospodnji govoreći: Josife, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju ženu svoju; jer ono što se u njoj začelo od Duha je Svetoga. Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus: jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih. A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori: Eto, djevojka će začeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuil, što će reći: S nama Bog. Ustavši Josif od sna, učini kako mu zapovjedi anđeo Gospodnji i uze ženu svoju. I ne znadijaše za nju dok ne rodi sina svojega prvenca, i nadjenu mu ime Isus.