Ne bježati od sebe

”A ko se odrekne mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima” (Mt. 10, 33)

U obraćanju crkvenom sabranju, po otpustu nedjeljne Liturgije, koju je 14. juna služio u Katedralnom hramu u Zagrebu, Mitropolit Porfirije upozorio je na pojavu da pravoslavne vjernike sahranjuju sveštenici druge crkve, pa i da oni koji su bili aktivni pripadnici crkvene zajednice bivaju sahranjivani bez ikakvog opijela.

Istakao je važnost sopstvenog identiteta i ukazao na opasnost od bježanja od onoga što jesmo. Hristos je taj koji nam daje temeljni identitet: On je naše ime i naše prezime, naše telo i krv, On je nama sve.

Prema Mitropolitu, pretvaranje i gluma suprotni su rečima jevanđelja, koje kaže: A ko se odrekne mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima (Mt. 10, 33). Glumom i pretvaranjem zatvaramo se za blagodat Božiju.

Onaj koji hoće da beži od sebe, spolja možda neće imati problema, ali šta će biti u njemu, zapitao se, ističući da, onome ko hoće dostojanstveno da bude čovjek nigdje neće biti lako.

Mitropolit Porfirije je kao primjere naveo dva događaja. Nedavno je sin pokojnice pravoslavne vjere tražio da pravoslavni sveštenik obavi opijelo u mrtvačnici, krišom, a da ispraćaj u prisustvu rodbine i prijatelja izvrši sveštenik druge crkve. Takva praksa bila bi neprihvatljiva, ne samo zbog činjenice da je novopredstavljena bila pripadnik pravoslavne crkvene zajednice, nego i zbog toga što su dva opela nepotrebna, zaključio je Mitropolit.

Podsjetio je i na primjer jedne bake, revnosne hrišćanke, koja je gotovo svakog dana bila u crkvi.  Za njeno upokojenje crkvena zajednica saznala tek nakon njenog pogreba, uprkos tome što je sveštenik njenim najbližim srodnicima uputio molbu, dok je ona bila u bolnici, u teškom stanju, da ga, u slučaju njenog upokojenja, o tome obavijeste. Tako je baka otišla sa ovog svijeta bez prisustva onih koji su bili njeni istinski srodnici, rekao je Mitropolit.