Naše srce da bude bezazleno, kao dječje

„Gospod od nas traži istinitu, čistu vjeru u Boga i ljubav prema svakom čovjeku, bez obzira na njegovu naciju, rasu ili vjeru“, rekao je vladika Kirilo

Svetu Liturgiju u nedjelju 11. februara, u Sabornom hramu Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu služio je Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, uz sasluženje zagrebačkog sveštenstva i protojereja-stavrofora Milenka Popovića. Liturgiji je prisustvovao i gospodin dr Vladimir Roganović, direktor Uprave za saradnju sa crkvama i verskim zajednicama Republike Srbije, kao i gospođa Jela Baćović, bivši Ambasador Republike Srbije u Argentini, kojoj je dan ranije vladika Kirilo dodijelio orden svetih apostola Petra i Pavla.

U liturgijskoj besjedi vladika Kirilo tumačio je pročitan oglomak iz Jevanđelja po Mateju (15, 21-28) koji govori o iscjeljenju kćeri žene Hananejke.

„Kaže se da ‘Gospod Isus Hristos pođe u krajeve Tirske i Sidonske’, odnosno to bi bila zemlja na kojoj su živjeli potomci jednog od sinova Nojevih, a to je Han, zato se ona zvala Hanan i oni su uglavnom bili neprijatelji naroda jevrejskoga-izabranog naroda, koji je u to vrijeme bio Crkva Božija. Međutim, Hristos odlazi u taj kraj, bez obzira što tamo nisu živjeli pripadnici izabranog naroda Božijega da bi pokazao i svojim učenicima i svima nama do danas da on nije došao samo zbog Jevreja, samo zbog izabranog naroda nego zbog svih ljudi i naroda, svakog vremena i prostora“, rekao je episkop Kirilo.

Kako bismo razumjeli ovu jevanđeljsku priču, napominje vladika Kirilo, u kojoj je Gospodu prišla žena Hananejka moleći ga da iscijeli njenu kćer, a on joj grubo odgovara: „Nije dobro uzeti od dece hleb i baciti psima“, moramo donekle znati istoriju izabranog naroda.

„Cilj Gospoda je bio da taj izabrani narod sačuva vjeru u istinitoga Boga. Okolo njih bila je tama neznabožaca, ljudi su se klanjali raznim idolima, mjesecu, suncu, drveću, životinjama, a tu su posebno bili kultovi lažnih bogova, Moloha, Vala, Astarota, kojima su ljudi služili raspusnim životom, čak žrtvovanjem svoje djece. I odatle možemo da tražimo korijen tih grubih riječi Gospoda Isusa Hrista ženi Hananejki jer je i ona živjela u takvoj tami. Međutim, negdje se nje dotakla blagodat Božija i ona je duhovno progledala i shvatila da je Gospod došao među ljude, ovaplotivši se kao čovjek, i ona mu se obratila sa tvrdom vjerom koju nije mogla da pokoleba ni takva gruba riječ. Mnogi sujetni ljudi bi se uvrijedili, niti bi više dolazili u Crkvu, niti Hristu da im se tako nešto kaže. Ali ona se nije uvrijedila, naprotiv i dalje pokazujući svoju tvrdu vjeru i smirenje, ona je odgovorila: ‘I psi jedu mrve koje padaju sa trpeza njihovih Gospodara’. Dakle, ona ne samo da je bila puna vjere, nego i smirenja i mudrosti. Njena kćer koja je bila đavoimana nije bila prisutna tu, ali On je samo rekao: ‘Neka ti bude po vjeri tvojoj’ i njena kćer se iscijelila toga časa“, objasnio je administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske.

Gospod je time pokazao i svojim učenicima da nije samo došao zbog izabranog naroda. Međutim, njegov grubi odgovor ženi Hananejki je povezan i sa tim što je On u svom zakonu insistirao da se izabrani narod ne miješa sa neznabožačkim narodima, kultovima, jer je prijetila opasnost njegovog odstupanja od istinite vjere.

„Znamo da su poslije povratka iz vavilonskog ropstva Jevreji otpustili žene tuđinke, oni su se ženili u tom okruženju vavilonskom sa ženama iz drugih naroda, koje su donosile u taj dom kultove lažnih božanstava, kao što je carica Jezavelja iz vremena proroka Ilije koja je bila udata za cara Ahava, donijela u Izrailj kult boga Vala protiv kojeg se borio Sveti Ilija. Postojala je opasnost zaraze izabranog naroda od tih lažnih bogova. Zato je sam Gospod insistirao na čistoći i nacionalnoj, i religijskoj izabranog naroda. Sve do ovaploćenja Gospoda Isusa Hrista. Ova priča o ženi Hananejki podsjeća i nas u ovo vrijeme šta Gospod od nas traži – istinitu, čistu vjeru u Boga, a ne da mi na osnovu toga što smo pripadnici neke religije preziremo druge, mislimo da ćemo se samo mi spasti, a drugi će propasti, da nemamo ljubavi prema svom bližnjem. Gospod nam je zapovjedio da imamo ljubav prema svakom čovjeku, bez obzira na njegovu naciju, rasu ili vjeru. Mnogo je važno izbjegavati taj farisejski odnos prema svom bližnjem. Prema riječima Svetog apostola Pavla: ‘Ako ispunjavamo sav zakon, a ljubavi nemamo, onda nam ništa ne pomaže’, kazao je Njegovo preosveštenstvo.

Vladika Kirilo je kazao da iz ove priče možemo da izvedemo nekoliko pouka, da treba da držimo sebe čiste od idolopoklonstva, u smislu izdvojenja čistote srca, jer ako nam je srce čisto i sve drugo će biti čisto, čistote duhovne, vjere istinite u istinitoga Boga, ali nikako prezira prema svom bližnjem.

„To nam Crkva govori i kroz divnu ličnost Svetog Ignjatija Bogonosca, kojeg danas slavimo. On je po predanju to dijete koje je Hristos uzeo i rekao svojim učenicima: ‘Ako se ne obratite i ne budete kao djeca, nećete ući u Carstvo nebesko’. On je bio taj dječak koga je Hristos pomilovao i pokazao kao primjer i obrazac našeg ponašanja, da budemo djeca Božja i da budemo bezazleni kao djeca. Kaže se, kada su Svetog Ignjatija, rastrgli lavovi u rimskom Koloseumu, jer je on bio predat lavovima, da je ostalo samo njegovo srce i da je u tom srcu bilo napisano: ‘Isus Hristos’. Upravo tako naše srce treba da bude, i zato se on zove Ignjatije Bogonosac, jer je nosio Boga u srcu, a onda ga je imao i na svojim ustima i u svom umu. On se posebno računa i slavi ako pokrovitelj Antiohijske crkve ali ga slave sva pokoljenja hrišćana u svim krajevima kao ravnoapostolskog svjedoka Gospoda našeg Isusa Hrista i te tvrde vjere koju nam je pokazala ta neznabožačka žena iz gustoga oblaka idolopoklonstva, a koja se uzdigla do toga da joj je sam Isus rekao: ‘Velika je vjera tvoja'“, zaključio je vladika Kirilo.

N.M.