Napredovanjem u vjeri razvijajmo svoje duhovne oči

„Nemojmo da imamo šizofreno unutrašnje biće – da jedno mislimo, drugo radimo, treće pričamo, nego se trudimo da imamo jedinstvo uma, srca i volje“, rekao je vladika Kirilo.

U nedjelju 4. februara, Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske služio je Svetu liturgiju u Katedralnom hramu Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu, a sasluživalo mu je zagrebačko sveštenstvo.

U liturgijskoj besjedi vladika Kirilo je govorio o pročitanom odlomku iz Jevanđelja po Luki (Lk. 18, 35-43) u kom se govori o iscijeljenju slijepog koji je prosio kraj puta ka Jerihonu. Vladika je podsjetio na čuvene slijepe ljude koje imamo i u našem narodu – starog Vujadina, koga su Turci mučili kako bi izdao svoje jatake. „Slomili su mu i noge i ruke i htjeli da mu izvade ‘oči čarne’. Međutim, Vujadin im je odgovorio: ‘Ne ludujte Turci, nisam vam kazao ništa za ruke i noge, neću vam kazati ni za oči varljive koje su me navodile na zlo’, kazao je.

Dakle, napomenuo je episkop Kirilo, starac Vujadin je ukazao da bi čula trebalo da nas navode na dobro i služe dobru, ali na često navode na zlo.

„Posebno često ta sablazan dolazi kroz oči, jer mi, vidjevši tuđu ljepotu, sablažnjavamo se. Vidjevši tuđe bogatstvo zavidimo. Upotrebljavamo oči često satima gledajući nepotrebne sadržaje na internetu i televiziji. Dakle, oči nijesu uvijek svjetlost. Ako čovjek u srcu ima tamu, ta tama pomračuje sva njegova čula, i ona čula koja bi trebalo da budu svjetlost, postaju tama. Imamo i drugog znamenitog slijepca u sveštenom činu poznatog igumana Stefana iz ‘Gorskog vijenca’. On kaže svojim ljudima: ‘Ja sam slijep mnogo godina, a oni mu odgovaraju: nijesi ti igumane slijep kad si tako mudar, nego su slijepi oni kojima oči trebaju za proste potrebe’. Iguman Stefan, pokazuje izuzetnu mudrost što govori o tome da bez obzira na odsustvo čula vida, on ima duhovni vid“, ispričao je administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske.

Vladika Kirilo je rekao da se upravo taj duhovni vid prvi i probudio u slijepom Vartimeju iz Jevanđelja. On je vikao za Gospodom: ”Pomiluj me, Isuse, sine Davidov“ i kada je Gospod rekao: „Pozovite ga, neka priđe“, pitao ga je „Šta hoće da mu učini“ iako je Gospod vrlo dobro znao šta Vartimej želi od njega.

„Ali zašto ga je to pitao? Pitao ga je prvo da bi nas naučio da mi moramo znati tačno šta hoćemo sa svojom molitvom. Često smo u nekom raskoraku. Ljudi dolaze i žele da im duhovnik kaže šta treba da rade, u smislu proročanstva. Ne smijemo dvojedušno da pristupamo Gospodu, nego sa čvrstom vjerom da je svemoguć i da može sve da nam ispuni, naravno ako su to naše spasonosne molbe. Gospod nam neće ispuniti nešto što bi bilo na pogibao naše duše, recimo ako pomislimo zlo nekome. Dakle, naše spasonosne molbe Gospod će ispuniti, ali, ako čvrsto vjerujemo u to, znajući da je ta naša molba dobra za naš vječni plan. Drugi razlog zbog kojeg je Gospod pitao Vartimeja šta želi, a prema tumačenju Nikolaja srpskog, jeste da bi se posvjedočila njegova vjera i to isceljenje i pred drugim ljudima koji su tu bili prisutni, a evo i pred svim pokoljenjima, jer je taj slučaj ostao upisan u Novi zavjet. Vartimej odgovara: ‘Gospode, hoću da progledam’, dakle, on je već progledao duhovnim očima jer vjeruje da je Hristos Gospod“, istakao je vladika Kirilo.

Njegovo Preosveštenstvo u besjedi dalje dodaje da je Vartimej slušao o Isusu mnoge priče i čekao trenutak kada će On proći kroz Jerihon da bi Ga to zamolio. Vartimej je progledao najvažnijim našim čulom, a to je čulo vjere. Ono je važnije i od razuma. Vjera je ta koja nas izvodi iz kruga smrti u koji smo zatvoreni i zato vjeru moramo da podgrijevamo u sebi, i taj duh, a to je taj naš duhovni vid. Vartimej je zaista progledao po riječi Gospodnjoj i prvo što je vidio, vidio je Boga u čovjeku. To je najznačajnije znanje za svakog čovjeka – da zna da se Bog javio kao čovjek i da nam je darovao vječni život.

„Ta poruka ove Jevanđeljske priče se ispunila posebno na duhovnom sinu Svetog apostola Pavla, Svetom Timoteju kog danas slavimo. Svetog apostola Timoteja, apostol Pavle je nazvao: ‘Moj istiniti sin po vjeri’. Postoje tri pastirske poslanice Pavla – dvije o Timoteju i jedna o Svetom apostolu Titu, koje bih svima savjetovao da pročitaju, posebno našim ocima pastirima, jer su tamo pouke svima nama kako treba jedan pastir da se ponaša u crkvi“, kazao je episkop Kirilo. Dodao je da u jednoj poslanici o Timoteju apostol Pavle kaže „Isus je došao da grešnike spase od kojih sam prvi ja“, čime nas uči da On koji je bio čudotvorac, vaskrsavao mrtve, tvrdi da je najveći grešnik na zemlji.

Time nas je poučio kako treba da pristupamo Bogu, posebno se to kaže u molitvama pred pričešće. ‘Vjerujem, Gospode, i ispovijedam da si Ti zaista Hristos, Sin Boga živoga, koji si došao u svijet da grešnike spaseš, od kojih sam prvi ja’. Draga braćo i sestre, nemojmo imati licemjernu vjeru, jer moramo ono što govorimo da tako i mislimo i osjećamo. Nemojmo da imamo unutrašnje šizofreno biće – da jedno mislimo, drugo radimo, treće pričamo, nego trudimo se da imamo jedinstvo uma, srca i volje. Odnosno, ono što govorimo da tako zaista i osjećamo. Sa takvim osjećanjem da sam ja grešnik najveći na svijetu treba da pristupamo i svetoj čaši. Vrlo je važno da imamo pokajni duh i da zaista smatramo da smo mi najveći grešnici na ovom svijetu, da ne osuđujemo svog bližnjega, nego da nosimo krst jedni drugih i da pomažemo jedni drugima. Ako vidimo da naš brat nešto loše radi treba da se pomolimo za njega, a ne da ga osudimo, znajući da je Gospod i nama oprostio i mnogo teže grijehe“, rekao je vladika Kirilo.

Besjedu je episkop Kirilo završio riječima da je potrebno da imamo duhovne oči koje se razvijaju samo napredovanjem u vjeri, kao i da ne postoji nikakva vještačka inteligencija, internet ili televizija koji nas mogu povezati sa Bogom. ”Samo vjera je naša konekcija sa netvarnim, nestvorenim energijama božanstva. To je spasonosno”, rekao je.

N.V.