Mitropolit Joanikije u Ždrebaoniku: Sveti Arsenije istinski Hristov arhijerej

Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije danas, 10. novembra 2026. godine, na praznik Svetog Aresenija Sremca, drugog arhiepiskopa srpskog, načalstvovao je Svetom arhijerejskom liturgijom u manastiru Ždrebaonik u Bjelopavlićima, pored njegovih moštiju.

Visokopreosvećenom Mitropolitu Joanikiju sasluživali su preosvećena gospoda episkopi buenosajreski i južnocentralno-američki Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske i dioklijski Pajsije, sveštenstvo i sveštenomonaštvo, u molitvenom prisustvu vjernog naroda.

Besjedeći po pročitanom Jevanđelju, Preosvećeni Episkop Kirilo se osvrnuo na današnje apostolsko čitanja, gdje Sveti apostol Pavle govori o arhijereju koji je nama potreban – svetom, čistom, nezlobivom, odvojenom od grešnika i višem od nebesa. Naglasio je da je čovjek bogoliko biće koje može mnogo toga da stvori, ali ne može da se spase sam, jer niko se ne pope na nebo, do onaj koji nam je došao sa neba:

„Dakle, mnogo je važno da je taj arhijerej, to čitanje apostolsko se odnosi na Hrista, Spasitelja našega, viši od nebesa, viši od svih mjeseca i Saturna, i bilo kog sazvježđa. On dolazi iz netvarnoga, nestvorenoga svijeta, gdje Bog obitava, odakle je izvor svega života i donosi nam taj život, donosi nam vječni život svojim ovaploćenjem i time trajno, vječno spaja našu palu ljudsku prirodu sa božanskom prirodom, u čemu i jeste tajna stvaranja Crkve Božije.“

Hristos je takav, savršen arhijerej i On je Duhom Svetim, koji od Oca ishodi, dao apostole, učitelje, pastire, arhipastire, jer se niko nije nazvao arhipastirom ili pastirom osim onaj koga je Duh Sveti, kroz Crkvu blagoslovom Hristovim, postavio da bude u tu službu. I svi apostoli i njihovi učenici, sve starešine crkvene do današnjega dana, primaju koliko mogu od te izobilne riznice Hristove u Duhu Svetome.

„Dakle, svetitelj od svetitelja se razlikuje u slavi, kako se kaže u Svetom pismu i u žitijama svetih, i različiti su darovi. Jedni imaju darove jezika, drugi darove proroštva, drugi darove čudotvorstva. Mi smo se okupili danas oko sveštenoga kivota našeg Svetog oca Arsenija Sremca, koji je primio mnoge darove budući duhovnim čadom našeg prvojerarha Svetoga Save. On je uz njega u manastiru Žiči prije svega naučio tu duhovnu nauku Svetih otaca i ispunio riječi današnjega Jevanđelja da su blaženi siromašni, odnosno siromašni duhom, kako se kaže u nekim drugim odlomcima, odnosno smireni.“

U smirenju i poslušanju svom duhovnom ocu, Sveti Arsenije je proveo svoje prve dane monaškog života u manastiru Žiči, a zatim ga je Sveti Sava, uočivši ga smirenog, poslušnog, revnosnog u vjeri i molitvi, uzdizao u veće dužnosti, proviđajući Duhom Svetim da je on taj koji će ga naslijediti na stolici arhiepiskopa naše tek sazdane pomjesne Crkve.

„Dakle, Sveti Arsenije je prije svega ispunio te osnovne postulate hrišćanskog života, koji su kratko sažeti u Besjedama na gori, odnosno u Blaženstvima. On je takođe bio uvijek gladan pravde Božije, trudio se koliko je mogao da tvori pravdu i žalostio se kad ta pravda Božija na zemlji nije ispunjena“, besjedio je Vladika Kirilo.

Naslijedivši svoga duhovnog oca na tronu arhiepiskopa srpskih, preuzevši kormilo Srpske pravoslavne crkve, Arhiepiskopije srpske, Sveti Arsenije se trudio  da čuva novoobrazovanu pomjesnu crkvu, da čuva njeno jedinstvo i usavršava bogosluženje, monaški život, manastire, crkve… Podsjetivši na njegovo žitije, koje je napisao Arhiepiskop Danilo Drugi, posebno je istakao da je Sveti Arsenije bio veoma nadaren u razumijevanju crkvenog tipika, te da je u crkvenom pjevanju bio jedan od najboljih pojaca koje je naša crkva imala.

Arhiepiskop Arsenije je, po blagoslovu Svetog Save, sjedište Srpske crkve iz Žiče, koja je bila suviše izložena napadima neprijateljskih vojski, prenio u Peć, i tako je osnovana znamenita Pećka patrijaršija koja će zatim vjekovima biti stožer naše vjere.

Podsjetio je Vladika Kirilo da se Sveti Arsenije starao o siromašnima i pomagao svoj narod, gdje god da je on živio uprkos ratovima. Sve nedaće je on sa vjerom u Hrista i molitvom svome duhovnom ocu, prevazilazio zajedno sa svojom pastvom.

Poslije smrti Svetog Save u Trnovu, on je bio glavni inicijator da se ta velika riznica, sveštene mošti Svetoga Save prenesu iz Trnova u Mileševo, kazao je Episkop, poučivši sabrane da su svete mošti jedan od glavnih svjedoka vaskrsenja Hristovog ovdje na zemlji, simbol pobjede Hristove nad smrću. Simbol toga da ne samo duša svetitelja prebiva u raju, nego i tijelo poprima svojstva koja prevazilaze zakone ove prirode, propadljivost i smrt:

„Sveti Arsenije se trudio da čuva tu riznicu sa moštima Svetoga Save, i tako kako se on odnosio prema svom duhovnom ocu, tako su se kasnije i njegova duhovna djeca odnosila prema njemu i prema njegovim svetim moštima. Dugo je putovanje njegovih svetih moštiju, ovog svetog kivota, od Pećke patrijaršije. U vrijeme seoba pod Čarnojevićima prema Crnoj Gori, mnoge porodice su tada sa Kosova i Metohije prešle u Crnu Goru zajedno sa kivotom Svetoga Arsenija. On je bio po raznim našim manastirima, Kosijerevu, Dovolji i drugim, a od početka 20. vijeka nalazi se ovdje u ovoj sveštenoj obitelji.“

Preosvećeni Episkop je dodao da je velika čast za bratstvo Bijelopavlića, za našu Mitropoliju, za čitavu Crnu Goru, ali i velika obaveza, posebni blagoslov za nas i ukrepljenje, to što je Sveti Arsenije, kao nasljednik Svetoga Save, odlučio da prebiva svojim moštima ovdje među nama.

U nastavku je podsjetio da to naš narod prepoznaje i da je uvijek, čak i u vrijeme komunističke strahovlade, volio što je Sveti Arsenije ovdje, pa kada je stari blaženopočivši Mitropolit Danilo, razočaran time što narod ne dolazi često u svetinju, htio da njegove mošti ponovo vrati u Kosijerevo, narod ga je zamolio da to ne radi. Time su pokazali da su se oni sve vrijeme molili i osjećali tu svetinju u svome srcu, iako tada nije bilo moguće slobodno ispovijedanje vjere.

„Tako da svetinja djeluje. Molili se vi svetitelju ili ne, on sve nas voli, on želi spasenje svih nas i moli se za nas. To i mnoge porodice osjećaju i svoju djecu nazivaju njegovim imenom, i ženski i muški, ima ih mnogo Arsenija i Arsenija koji su rođeni iz ovoga sveštenoga kivota. Neka bi tako i nadalje naš narod čuvao tu sveštenu riznicu, i ne samo čuvao nego i imao u svom srcu, da bi time donio i stostruke plodove pokajanja. Neka bi nam u tome bio od pomoći Sveti otac naš Arsenije, koji je nasljednik Svetoga Save, ali koji je arhijerej nasljednik prvoarhijereja Hrista“, zaključio je Preosvećeni Episkop buenosajreski i južnocentralno-američki g. Kirilo.

Mitropolit Joanikije: Sveti Arsenije nas uči čestitosti i ljubavi međusobnoj

Nakon Svete službe Božije i blagosiljanja slavskog kolača, praznik je čestitao Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, koji je rekao da je, pored ovog kod moštiju Svetog Arsenija, danas veliko slavlje i u njegovoj zadužbini – Pećkoj patrijaršiji, gdje dolazi mnoštvo našega naroda da se pokloni grobu Svetog Arsenija. On se i tamo, naglasio je Vladika, poštuje isto kao i ovdje i pomaže, čuva i krijepi tu svetu obitelj, isto kao što pomaže i ovu svetu obitelj:

„Sveti Arsenije, ne samo što je nasljednik Svetog Save, to je bilo svakako u njegovome životu veoma važno, nego je svojim životom pokazao da je istinski arhijerej Hristov. I kada čitamo Jevanđelje o svetim arhijerejima, čita se zapravo Jevanđelje koje govori o Hristovoj arhijerejskoj službi. Gospod Isus Hristos je jedini istinski prvosveštenik, arhijerej i jedini Sveti od koga je sva svetost i od koga sveti dobijaju svetost.“

Naglasivši da su arhijereji na zemlji slijede Gospoda Isusa Hristos kao njegovi saslužitelji, kao oni koji nastavljaju Njegovo djelo i propovijed, Mitropolit je kazao da je Sveti Arsenije služio Gospodu Hristu u sve dane svoga života, tako se osvećivao i nastavljao djelo Svetog Save:

„Na njemu je počivao Duh Svetoga Save. I nije slučajno, poslije spaljivanja svetih moštiju, da su vrlo često naši preci njega nazivali novim Svetim Savom i tješili se oko njegovih svetih moštiju, kao nekada i oko moštiju Svetog Save u manastiru Mileševi. Tako je Bog odredio da nas on posjeti svojim svetim moštima i da nam dođe. Poslije dugog hoda po srpskim zemljama došao je ovdje u Crnu Goru i ovaj manastir Ždrebaonik, konačno se ovdje nastanio. Miomir od svetih njegovih moštiju nas obnavlja, krijepi, snaži i daruje mnoga iscjeljenja.“

Govoreći o mnogobrojnim čudesima Svetog oca našega Arsenija, Vladika je kazao da su njegovim molitvama mnogi bezdjetni supružnici dobili blagoslov i postali roditelji.

„I mnoga druga čudesa on čini, iako se o tim čudesima ne priča mnogo. A takva je naša sveta vjera, ona se svjedoči djelima. Mnoga čudesa se događaju naročito kod Svetog oca našega Vasilija Ostroškog i ovdje kod Svetog Arsenija. Mi svjedočimo, međutim ne pravimo od toga nikakvu propagandu, da ne bismo svojom pričom i svojim uveličavanjima i dodavanjima zapravo umanjili dejstvo čudesa Božijih, koja se izlivaju preko moštiju svetih Božijih ugodnika. Sveti Arsenije nas sve uči skromnosti, čestitosti, strpljenju, smirenju, ljubavi međusobnoj. Neka bi Gospod dao da što više među nama bude ljubavi bratske i sestrinske, i u ovoj svetoj obitelji i svuda u srpskom rodu“, poručio je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.

Potom je Arhiepiskop cetinjski odlikovao Krstom Svetog mučenika kralja Jovana Vladimira gospođu popadiju Drenku Marković iz Njemačke i gospodina Mirka Jelušića iz Danilovgrad, za hrišćansku ljubav i dobra djela koja čine u slavu Božiju i nesebičnu pomoć manastiru Ždrebaoniku.

Zajedničarenje sabranih je nastavljeno za trpezom ljubavi.

Fotografije

Fotografije

Izvor: Mitropolija crnogorsko-primorska