Mala Gospojina proslavljena u Zagrebu

U ponedjeljak, 21. septembra, na praznik Rođenja Presvete Bogorodice – Malu Gospojinu, u Sabornom hramu Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu služena je Sveta liturgija.

Svetu liturgiju služio je protojerej-stavrofor Duško Spasojević, uz sasluženje protojereja Đorđa Filipovića, protojereja Majka Žikića, jereja Andreja Ivanenka i đakona Miladina Andrića.

Obraćajući se sabranim vjernicima, otac Duško je naglasio da praznik Rođenja Presvete Bogorodice nije samo spomen na rođenje Djeve Marije, nego praznik koji najavljuje ispunjenje Božijeg obećanja rodu ljudskom i dolazak spasenja.

Podsjetio je na pravedne Joakima i Anu, koji su u poznim godinama, uprkos dugom čekanju, sačuvali nadu i, iznad svega, vjeru. Po Božijem promislu dobili su kćer Mariju, koju su od samog početka posvetili Gospodu.

Upravo njihova istrajnost, naglasio je, pokazuje da Božiji promisao ne mora čovjeku odmah biti vidljiv. Dan kada se rodila Presveta Bogorodica, kazao je, njenoj okolini nije izgledao kao nešto što će promijeniti istoriju svijeta. Tek kasnije otkriva se punoća Božije namjere i obećanja koje se kroz nju ispunjava.

Govoreći o jevanđelskom začalu koje se čita na bogorodične praznike, otac Duško je istakao da Crkva u Presvetoj Bogorodici ne vidi samo Majku Gospodnju i molitvenicu roda ljudskog, nego i onu koja je čula riječ Božiju, prihvatila je i svojim životom joj ostala poslušna.

Zato je, kazao je, njen primjer istovremeno primjer vjere, poslušanja i potpunog povjerenja u Boga.

Osvrćući se na molitveno iskustvo Crkve, podsjetio je i na brojne čudotvorne ikone Presvete Bogorodice pred kojima su se vjernici kroz vijekove molili u bolesti, stradanju i različitim životnim nevoljama.

Međutim, naglasio je da molitva nije magijsko očekivanje trenutnog rješenja, nego da joj moraju prethoditi i pratiti je istinska vjera, nada i strpljenje.

Upravo je tu poruku praznika povezao sa savremenim vremenom, koje je nazvao vremenom nestrpljenja i različitih brzih obećanja. Čovjek, kazao je, lako traži trenutna rješenja za bolest i životne teškoće, zaboravljajući da se i u liječenju, i u svakoj drugoj životnoj borbi, prije svega treba osloniti na Boga.

„Za sve je potrebno vrijeme i za sve je potrebna istinska i duboka vjera i poslušanje, kao što je imala Presveta Bogorodica, i vjeru koju su imali Joakim i Ana“, zaključio je.

Na kraju besjede otac Duško je poželio da Sveblaga Majka Božija usliši molitve vjernih i prinese ih pred Sina Svoga, Gospoda našeg Isusa Hrista.