Liturgijsko sabranje u manastiru Lepavini

U subotu, 3. januara 2026. godine, na praznik Svete mučenice Julijane i Svetog Petra, mitropolita kijevskog, u manastiru Lepavini služena je Sveta arhijerejska liturgija.

Svetu arhijerejsku liturgiju služio je Njegovo Preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički dr Kirilo, administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske, uz sasluženje sabrata manastira Lepavina, jeromonaha Atanasija, protosinđela Venijamina (Kovačića) iz manastira Vavedenja u Beogradu, protojereja Radovana Dimitrića, paroha koprivničkog, jereja Branislava Todorovića, paroha velikopoganačkog i đakona Aleksandra Lukića iz Zagreba.

U liturgijskoj besjedi episkop Kirilo je govorio o nedeljama koje prethode Božiću kao periodu u kom nas Crkva podsjeća na starozavjetne proroke i pravednike koji su unaprijed najavljivali Ovaploćenje Sina Božijeg. Podsjetio je da su proroci, poput Isaije i Danila, ne samo nagovijestili dolazak Mesije, već i jasno ukazali na način Njegovog stradanja i spasiteljsku ulogu u istoriji svijeta.

Govoreći o tajni Ovaploćenja, vladika Kirilo je naglasio da Hristos nije došao kao učitelj koji samo daje upute ili moralna pravila, već kao Bogočovjek koji „prima celokupnu ljudsku prirodu u svoju božansku ipostas“ kako bi je iscijelio i obnovio. „Hrišćanstvo nije samo filosofija, niti se može svesti na sistem vrijednosti“, istakao je episkop Kirilo, „već je hrišćanstvo življenje u Bogu i sa Bogom i podrazumijeva praktičan život u zajednici sa Njim“.

U vladikinoj besjedi posebno je naglašena uloga krštenja kao početka novog života u Hristu, kroz koje čovjek prima „sjeme blagodati“, koje se dalje razvija postom, molitvom, pokajanjem i učešćem u Svetim tajnama.

Episkop Kirilo je upozorio da duhovni život koji ne vodi bratoljublju, ljubavi prema bližnjem i smirenju nije istinski hrišćanski, a podsjetio je i da su zavist, osuđivanje i netrpeljivost znakovi duhovne zablude.

Vladika je naglasio da spasenje ostaje dar slobode: čovjek je pozvan da ga prihvati ili odbije, ali da se duhovni put uvijek provjerava Svetim pismom, predanjem svetih otaca i učenjem Crkve. „Ako ne volimo bližnjega, koga vidimo, ne možemo voljeti Boga, koga ne vidimo“, podsjetio je vladika, istakavši da se tajna Ovaploćenja ne iscrpljuje u prošlom događaju, već se neprestano ostvaruje u životu Crkve, naročito u Svetoj Evharistiji.

Na kraju besjede, episkop Kirilo pozdravio je protosinđela Venijamina, koji je dugi niz godina živeo i služio u Zagrebu, istakavši da se sada nalazi na novom poslušanju u Beogradu, uz molitvenu želju i poziv da i ubuduće dolazi u ovu zajednicu i donosi joj blagoslov.

Preosvećeni je zatim uputio božićni i novogodišnji pozdrav, poželjevši vjernicima da im Gospod ispuni „spasonosne želje“, naglasivši da se čovjek treba moliti prije svega za ono što je na spasenje, uz molitve Presvetoj Bogorodici, „brzoj pomoćnici“.