Praznik pojasa Sv. Bogorodice, petak, 13. septembar
13/09/2024
Početak crkvene godine, subota, 14. septembar
14/09/2024

Liturgija u Kućancima povodom godišnjice rođenja patrijarha Pavla

Na dan molitvenog sjećanja na Usjekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja, u srijedu, 11. septembra 2024. godine, a povodom praznika Svetih Novomučenika Jasenovačkih i sto desete godišnjice od rođenja Patrijarha Pavla, Sveta Arhijerejska Liturgija je služena u hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Kućancima.

Liturgiju je, po blagoslovu Njegovog Preosveštenstva Episkopa pakračko-slavonskog G. Jovana, služio Njegovo Visokopreosveštenstvo Arhiepiskop diseldorfsko-berlinski i Mitropolit njemački G. Grigorije, a sasluživali su Preosvećena Gospoda Episkopi: pakračko-slavonski Jovan, buenosajreski i južno-centralnoamerički i administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske Kirilo i budimljansko-nikšićkog Metodije sa sveštenstvom i uz molitveno učešće vjernog naroda.

Nakon pročitanog svetog Jevanđelja sabranima se obratio Mitropolit Grigorije.

„Divan je ovaj praznik, divan je svetitelj koga slavimo Sveti Jovan Krstitelj. Znate da je živio u pustinji, oblačio se u odijelo od kamilje dlake i da je bio hrabar i vjeran sluga Božji, ali, ono što nam ponekad izmakne da je bio jako smiren i to možemo da vidimo po tome što kad su izlazili ka njemu da ga vide cijela Galileja i Judeja, on je govorio: Šta ste izašli da vidite, trsku koju vjetar ljulja. Tako, nije visoko mislio o sebi. A kad je vidio Gospoda Koji je došao Jovanu na Jordan da Ga krsti, rekao je one čudesne riječi: Gle, jagnje Božje koje uzima grijeh svijeta za život svijeta. A Hristos mu govori da Ga krsti, a on kaže: Nisam dostojan da odvežem remena na tvojoj obući“.

„Taj, tako smireni čovjek nije se plašio cara, nije se plašio nikoga osim Boga. On je bio sluga riječi i nije u sebi zadržao riječ kad je to bilo potrebno. Kad je car prekršio zakon, Jovan mu je rekao: Ne možeš to da činiš. Ta riječ koštala ga je života, ali ta riječ donijela mu je slavu koju niko drugi na zemlji nema od ljudi od žene rođenih, kako je neko rekao: Jovan je najveći od žene rođenih. Do dana današnjeg mi slavimo Svetog Jovana Krstitelja, a za Iroda i Irodijadu niko ne bi znao da nisu učinili to neslavno djelo što su njemu glavu odsjekli zbog riječi koju im je rekao, jer je bio sluga riječi, sluga riječi Božje, sluga Logosa Božjeg, sluga Hrista Boga“, kazao je Visokopreosvećeni Mitropolit Grigorije.

Tog Svetitelja, istakao je on, danas slavimo, pred tim velikim čovjekom se danas molimo, pred njegovom žrtvom, njegovom strogošću, njegovom hrabrošću, njegovom smirenošću, njegovom dobrotom i pred njegovim primjerom mi se učimo.

„Danas, ovdje, u ovom vašem predivnom selu, u ovom prelijepom hramu se podsjećamo i na jednog sličnog Jovanu Svetitelja naših dana, Patrijarha srpskog G. Pavla. Po mnogo čemu on je bio sličan Jovanu, po uzdržljivosti, po isposništvu, po smirenosti, po hrabrosti, po odlučnosti, po riješenosti, po dobroti, po čovječnosti i po nepokolebljivoj vjeri u riječ Božju, u Hrista Boga. Njegova riječ je bila odmjerena, hrabra, ali uvijek istinita i uvijek u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Služio je 33 godine na Kosovu i Metohiji nepokolebljivo i hrabro, odlučno i stameno, bez ijednog trenutka da uzmakne i da ne bude pastir svoga stada i to dobri pastir svoga stada“.

„Kad je postao Patrijarh srpski došla su zla vremena. U tim zlim vremenima n ije dopustio da nijedna ružna riječ izađe iz usta njegovih, čak, ni o neprijateljima našim. Ne samo da nije izašla nijedna ružna riječ, nego je svaka njegova riječ bila jevanđelska riječ. Svaka njegova riječ izvirala je iz Jevanđelja i mogla je i ispisivala je, ono što kaže Sveti Jovan Bogoslov, Jevanđelje dalje i dalje i da u sami svijet napisane knjige ne mogu stati“.

„Danas, u ovoj radosti, imamo još jedan jubilej – 10 godina od kako je naš Vladika Jovan došao u ovu Eparhiju i od tog trenutka ona se obnavlja na jedan veličanstven, prijatan, duhovan, lijep način, na takav način da gdje god dođemo, bilo u Jasenovac, u Pakrac, ovdje u Kućance, sve je lijepo i svijetlo, sve je čestito, sve je milom Bogu pristupačno, baš onako kako je uvijek predlagao da bude, upravo, naš Patrijarh Pavle. Mi smo danas srećni što smo s vama, Vladika Kirilo i Vladika Metodije i ja smo srećni i nosimo vam blagoslov, nosimo vam ljubav naših vjernika iz Njemačke, iz Crne Gore, iz Argentine, iz Zagreba, nosimo vam tu ljubav u svojim srcima jer mi toj ljubavi služimo i od te ljubavi živimo, ljubav našeg naroda i ljubav našeg Gospoda da bismo se uvijek u radosti sastajali na ovakvim mjestima, da bismo uvijek služili ovu božansku službu, da bismo se uvijek divili ovakvim svetim Božjim ljudima kao što su bili Sveti Jovan Krstitelj i kao što je bio naš Patrijarh Pavle, eto, rođen ovdje u ovom mjestu, mali čovjek rastom, ali veliki čovjek duhom, nadahnuo se Duhom Božjim, a nadahnuo je i nas Duhom Božjim. Ostavio nam ogroman duhovni kredit, da budemo srećni što smo živjeli u njegovom vremenu, što smo služili s njim, što smo se družili s njim, što smo se učili od njega i što smo vidjeli kakav čovjek može biti“, naveo je Arhiepiskop diseldorfsko-berlinski i Mitropolit njemački G. Grigorije.

Sabranima se obratio i Preosvećeni Episkop pakračko-slavonski Jovan, podsjetivši da ovo nije njegova izvorna rodna kuća, podignuta šezdesetih godina ali je bila na ovom mjestu.

„Usput smo vidjeli mnogo starih slavonskih kuća koje liče na onu u kojoj je rođen Patrijarh Pavle. Evo, ovdje znaka među ljudima, znaka među narodima, znaka cijelom svijetu, jedan Božji čovjek koji se rodio na ovom mjestu i stigao do svakog kutka vaseljene i svakog kraja svijeta. Iz svih krajeva svijeta su se sabrale vladike i narod i sveštenstvo, a najviše su nas ovdje okupili naši Novomučenici Jasenovački koje mi u Eparhiji pakračko-slavonskoj slavimo od nedelje do Uspenju, pa je zato 1984. godine bilo osvećenje hrama 3. septembra zato što je to bila nedelja po Uspenju i ove godine slavimo 40 godina od osveštanja hrama obnovljenog hrama jasenovačkog od kako je Patrijarh German uz Patrijarha Pavla i Patrijarha Irineja potonjeg, koji su bili tamo, izgovorio one riječi da praštati moramo, a zaboravljati ne smijemo“.

„Služeći tim riječima nezaborava i mi se, ovih deset dana, skupljamo, pa smo osveštali obnovljeni taj hram koji je prepatio mnogo u ratu i u poraću, osveštali smo ga ponovo, pa smo se okupili svi na gumnu u prošlu subotu 7. septembra, pa, evo, se danas okupljamo u Kućancima na dan kada je rođen Patrijarh Pavle, na dan kada je posiječen Sveti Jovan Krstitelj za koga je Sveti Otac Justin govorio kako je to drugi Veliki petak čovječanstva, i u dan kada je, u naše vrijeme, bio strašni događaj u SAD-u kada su hiljade ljudi poginule i promijenio se svijet u jedan dan. Nesreću nikome ne prizivamo, nesreću nikome ne želimo, a to je bila jedna velika tragedija za ljude koji žive tamo, koji su živjeli tamo, i za vaskoliki rod ljudski“.

„Ovdje nam je Mitropolit berlinski i njemački Vladika Grigorije, stari drug i sabrat, i svi su se takvi skupili danas, Vladika Kirilo iz Cetinjskog manastira izvorno, kao i Vladika Metodije, pa potom Vladika u dalekoj Južnoj Americi gdje je i tamo pronosio glas o Patrijarhu Pavlu, i Vladika Metodije budimljansko-nikšićki iz gorskih krajeva crnogorskih, tamo gdje je junačko stanište, svi su sabrali ovdje danas i njima svima neka je hvala i u znak njihove posjete, kao što je prije deset godina, na današnji dan, Mitropolit blaženog i svetog spomena Amfilohije ovdje posadio ovaj hrast, koji je tada bio mali i jedva vidljiv, a danas se Vladika Grigorije krije od sunca pod njegovim krošnjama, tako ćemo i mi danas ovdje da posadimo nas četvorica po jedan hrast i orah, da nam ovdje rastu kao znamen na imanju Patrijarha Pavla da se vaskoliki svijet savija ovdje oko njegovog mjesta rođenja, kao što se u Beogradu savija oko njegovog groba. Draga braćo, Vladike, hvala vam što se došli na jubilej o kojem je govorio Vladika Grigorije da je deset godina od kako sam ja ovdje, na raspetoj, ali slavnoj slavonskoj katedri i svojim dolaskom se potvrdili njenu slavu, ali i njenu slavu na krstu na kome se ona nalazi od samog svog početka, pa u Drugom svjetskom ratu, nalazi se i danas, ali, upravo, sa krsta se vidi najbolje vaskrsenje“, kazao je Episkop Jovan.

Nakon svete Liturgije, sabrani Arhijereji su, u znak sjećanja na današnje zajedničko bogosluženje, zasadili po jedno drvo ispred rodne kuće Patrijarha srpskog Pavla.

Mitropolit Grigorije i Episkopi Kirilo i Metodije posjetili su Patrijaraški dvor i Saborni hram Svetog velikomučenika Dimitrija u Dalju, gdje ih je primio Episkop osječkopoljski i baranjski G. Heruvim.