Krstovdan u Zagrebu: Osvećeni krst i kupola Sabornog hrama

”Sila Krsta je globalna, univerzalna za sve narode i ljude, za sva pokoljenja ljudi. Krsna smrt Spasitelja i svaki događaj vezan za Njega ima univerzalni vremensko-prostorni značaj”, kazao je vladika Kirilo na Liturgiji nakon koje je osvetio kupolu i krst hrama Preobraženja Gospodnjeg.

U srijedu, 14/27. septembra, na praznik Vozdviženja Časnog Krsta – Krstovdan, Njegovo Preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo služio je Svetu Liturgiju u Hramu Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu. Vladici Kirilu sasluživalo je sveštenstvo Sabornog hrama. Po završetku Svete Liturgije, vladika je osveštao krst na kupoli hrama čija je restauracija u toku.

U nastavku donosimo integralni tekst liturgijske besjede vladike Kirila.

”Draga braćo i sestre,

Danas naša sveta Crkva slavi Vozdviženje časnog i životvornog Krsta. Istorijski povod za današnje slavlje su dva događaja. Jedan je pronalazak Časnog Krsta od strane ravnoapostolne Jelene, majke cara Konstantina, koji se desio neposredno posle Prvog Vaseljenskog Sabora 325. godine. Želju za pronalazak Časnog Krsta imao sam car Konstantin zbog čudesnih događaja za koje svi znate – kada mu se ukazao Krst na nebu i kada mu je rečeno da njim pobjeđuje neprijatelja. Stavivši taj znak Krsta na svoju vojsku, na štitove, na šljemove, na oružje, on je pobjedio Maksencija i, ušavši u Rim i osvojivši vlast, ostavio taj znameniti Edikt tolerencije 313. godine o prestanku gonjenja hrišćana.

Već taj događaj nam ukazuje na jednu drugu dimenziju krsta. Krst je bio strašna, sramotna smrt za razbojnike u Rimskom carstvu, ali Pravednik, naš Gospod Isus Hristos koji je raspet na njemu, pretvara ga u najveće oružje protiv neprijateljske sile koja nije bila očigledna, osim onim ljudima koji su vidjeli Vaskrlog Hrista i koji su donekle osjetili silu Krsta. Međutim, u ovakvim događajima iz kasnije istorije hrišćanstva, kao što je pobjeda Konstantina nad Maksencijem silom Krsta, hrišćani su i očigledno, čulno mogli da vide silu tog pobjedonosnog znaka.

Dakle, Konstantin je zbog toga svojoj majci dao i sredstva i blagoslov da nađe Časni Krst. Ona ga je našla u Jerusalimu, bez obzira na to što su se raniji rimski carevi starali svim sredstvima da što više unize to mjesto, da ga zatrpaju smećem, da izgrade razne hramove neznabožačkim, lažnim bogovima, kao što je Venera, jedna od boginja raspusnog života. Hram njoj posvećen podigao je car Adrijan upravo na mjestu stradanja Gospoda Isusa Hrista. Međutim, sve to nije osujetilo ni izbrisalo iz sjećanja prvih hrišćana mjesto na kom se sve to dogodilo – spasonosna istorija našega spasenja, i carica Jelena je našla tri krsta. Postoji divna jedna molitva koja se čita u činu Vjenčanja, u kojoj se kaže da se ženik i nevjesta obraduju onako kako se obradovala Jelena kada je pronašla Časni Krst.

Zaista je to bila velika radost ne samo za Jelenu nego za sve hrišćane do dana današnjeg – pronalazak drva krsnoga kom je sam Spasitelj dao silu. I nije sila u materiji, draga braćo i sestre. Materija je samo vidljivi znak. Po čemu se to vidjelo? Tamo su bila tri krsta. I oni nijesu znali koji je sad Gospodnji. U blizini je prolazila jedna povorka s mrtvacem. Postavili su redom te krstove na mrtvaca i, kad su stavili na njega Časni Krst, mrtvac je vaskrsao. I druga dva su bili krstovi, ista forma. Sila Gospodnja, blagodat Božja je ta koja materiji daje silu.

Zato često vidite gatare, vračare koje stave nekakav krst oko vrata i nešto vračaju, ne po Božjem nego po vlastitom razumu, ali u njihovom krstu nema nikakve sile. E to je razlika. Zato se u Crkvi stvari blagosiljaju, osvećuju i daje im se blagodatna pomoć od Boga. Tada je Krst strašan za neprijatelje. Taj Časni Krst hrišćani su toliko voljeli da su svi htjeli da imaju po jedan dio Krsta. Već Kiril Jerusalimski govori da u njegovo vrijeme, u 4. vijeku, su već dijelovi Krsta bili raznijeti po svoj vaseljeni.

Imamo dijeliće Krsta i po mnogim manastirima i crkvama i dan danas. U Cetinjskom manastiru je dosta veliki dio Časnog Krsta. Naravno da se taj jedan poveći dio Časnog Krsta sačuvao do današnjeg dana u Jerusalimu. U Carigrad je prenešen jedan dobar dio Časnog Krsta. Međutim, posle krstaških ratova mu se gubi trag i nejasno je gdje se on danas nalazi. Moguće negdje na Zapadu, u hrišćanskom svijetu, kao i ekseri kojima je bio prikovan naš Spasitelj i daščica na kojoj je pisano jevrejski, latinski i grčki – Car Izrailjev. Govore da se danas nalazi u Rimu. Hrišćani su se uvijek sa ljubavlju i poštovanjem, sa velikim poklonjenjem odnosili prema svakoj čestici Časnog Krsta koji je dao silu izbavljenja za svu vaseljenu.

Kaže se Krst je čuvar sve vaseljene. Što hoće crkveni pjesnik time da kaže? Pjesme crkvene treba da učimo napamet – one sadrže svu našu dogmatiku, sve učenje Crkve. Pjesnik hoće da podvuče vaseljenski značaj Krsta – da Hristov domostroj spasenja ima globalni karakter. Sad je moderno da se upotrebljava taj izraz – globalno, globalizam. Crkva je globalna, ona je vaseljenska. Ona je globalna, ne u smislu vlasti i autoriteta kojim ćemo da prisiljavamo narode na našu demokratiju i globalizam i da ih maltretiramo. Mi pozivamo sve na spasenje, da se prikosnu te sile Krsta i da shvate da je u Krstu pobjeda.

Ubistvom Gospoda na Krstu čovječanstvo je priznalo i pokazalo da ne može da primi Boga u punoći. To je i Spasitelj rekao – svijet me ne može primiti, ali vi ćete me primiti jer ćemo doći k vama i uselićemo se u vas. Dakle, Sveta Trojica dolazi u blagočestivu dušu i pravi obitelj u njoj. Zato se kaže da Carstvo Nebesko neće doći spolja da ga vidimo.

Nemojte vjerovati tim ljudima kao što smo nažalost bili povjerovali koji su nam obećavali raj na zemlji, nekakvo bratstvo jedinstvo, nekakvo izobilje, jednakost… To su sve lažne ideje, kao što je lažna ideja demokratije – da svi imaju ista prava. Vidimo posvednevno da to nije istina, vidimo da neki uvijek imaju neka veća prava od drugih koji kroje taj globalni sistem.

S druge strane, kako će se čovjek izjednačiti sa Bogom? Ne možemo biti svi jednaki. To je satanina ideja kojom je on otpao od Boga. On je govorio treba da mi podjelimo vladavinu. Tako je satana govorio – Bog nije mene stvorio, slučajno sam ja nastao, to su satanine riječi. To nas podsjeća na tu Darvinovu nesrećnu teoriju – slučajno je svijet postao. To su satanske teorije, lažne teorije. Bog je Tvorac svijeta, On je vrhovni autoritet.

U čemu se sastoji naše prebivanje u Bogu? U tome da dopustimo, da otvorimo svoju dušu i srce za ulazak Boga u nas. Ako Bog nije u nama, onda će nas popuniti neka druga sila, neki negativni duh. Dakle, Bog je Duh i treba otvoriti svoju dušu i srce za prijem Duha koji satire sve naše grijehe, sve naše strasti. A satana je rekao – ne, nije me Bog stvorio, treba da dijelimo vladavinu i napravio je rasiječenije bića, kako kažu Oci – razdvojenost bića, odstupio je od Boga i tada je nastala smrt.

Smrt je razdvojenost bića. Zato je Sveti oci opisuju kao ogromnu zmiju, kao kita koji je progutao Jonu, kao ogromno biće koje ima razjapljene čeljusti i koje guta sve što je u vremenu. Smrt nema ograničenja u vremenu zbog toga što je korijen tog zla napravio satana, koji je duh stvoren za vječni život. Anđeli su stvoreni za vječni život i Gospod satani ne ukida tu vječnost.

Čak najveći rođeni od žena nije uspio da pobjedi smrt. Jovan Krstitelj kaže ide za mnom koji prije mene biješe. On je vidio tajnu Mesije koji će doći da pobjedi smrt. Onaj koji nosi vječnost u sebi jedini je moćan da pobjedi smrt zbog toga što smrt guta sve što je u vremenu, ma koliko to vreme bilo dugo, jer njene razjapljene čeljusti su veće od bilo kog trenutka vremena. Kad je smrt srela vječnost u Gospodu, ona je mislila da je progutala čovjeka Isusa Hrista, ali ona je progutala vječnost i tada je izbljuvala ne samo Njega nego i sve duše pravednika koji su bili tamo zarobljeni. Pobjeda je u vječnosti koju nam donosi naš Spasitelj.

Zato požurimo da pripremimo svoju dušu i srce, da se sjedinimo kroz svete tajne Crkve sa Onim koji nam daje vječni život. To je sila Krsta koja je globalna, univerzalna za sve narode i ljude, za sva pokoljenja ljudi. Krsna smrt Spasitelja i bilo koji događaj vezan za Njega ima univerzalni vremensko-prostorni značaj, ne samo prije 2000 godina, nego On je kroz svoju Crkvu posredi [između] nas. Hristos je posredi nas i posredi nas je ta životvorna sila Krsta.

Crkva to zna i ona Krst postavlja na počasnim mjestima. Postavlja ga na Časnoj trpezi, iznosi ga u određenim danima na poklonjenje vjernima, postavlja ga na kupolama hramova, na zvonicima, tako da svaki vjernik koji ulazi u crkvu se osjenjuje tim krstom koji se nalazi na vrhu kupola i zvonika hramova. Nikada se krst ne izobražava na podu – to je zabranjeno Vaseljenskim saborima i nikada nećete naći da Crkva drži na podu Krst. To je zabranjeno jer to bi bilo unižavanje tog oružja kojim nas je Spas oslobodio.

Mi ćemo danas i blagosloviti kupolu za naš zvonik zajedno sa krstom, a kada budu završeni radovi on će i biti podignut na zvonik tako da taj krst blagosilja sve one koji ulaze u hram, ali i ne samo njih, nego i sav grad i blagočestive ljude koji u njemu žive”, kazao je vladika Kirilo na Liturgiji.

P.K.