Krstopoklona nedjelja u Kranju

U Krstopoklonu nedjelju, 15. marta, Njegovo Preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički dr Kirilo, administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u hramu Arhangela Mihaila u Kranju.

Njegovom Preosveštenstvu sasluživali su protojereji Aleksandar Obradović, arhijerejski namjesnik i paroh ljubljanski i Goran Šljivić, paroh celjski, jereji Branislav Todorić, paroh kranjski, i Dejan Mandić, paroh koparski, i đakon Aleksandar Miljanović iz Zagreba.

U arhipastirskoj besjedi vladika Kirilo je podsjetio da sveta Crkva kroz poredak Velikog posta mudro uči vjerne o cilju hrišćanskog života i putu kojim se taj cilj ostvaruje. Osvrnuvši se na prve dvije nedjelje posta, naglasio je da one ističu upravo na taj cilj – obnovu lika Božijeg u čovjeku. Čovjek je stvoren po liku tj. ikoni Božijoj i to je ono što je zajedničko za sve ljude, dok je podobije ono što je dato kao priziv ljudima da napreduju u duhovnom usavršavanju i da kao živi učesnici učestvuju u životu Crkve.

Govoreći o drugoj nedjelji posta, posvećenoj Svetom Grigoriju Palami, vladika je podsjetio na Palamino učenje da Bog nije daleko od čovjeka, nego da je prisutan i da se čovjeku daruje kroz blagodatne energije Duha Svetoga, koje su, po učenju svetih otaca, nestvorene. Upravo zato su sveti oci isticali da se čovjek ne može spasiti sopstvenim silama, nego da je spasenje moguće jedino blagodaću Božijom, uz čovjekovo aktivno učešće.

Osvrćući se na jevanđelsku poruku Krstopoklone nedjelje, vladika Kirilo je podsjetio na Hristove riječi: „Ko hoće za mnom da ide, neka se odrekne sebe, uzme krst svoj i ide za mnom.“ Objasnio je da krst koji čovjek nosi ne mora nužno značiti stradanje u bukvalnom smislu, i objasnio da je krst svakoga različit: za neke je to briga za porodicu, za druge vaspitanje djece u vjeri, a za neke podvig služenja Crkvi i narodu.

Posebno je ukazao na izazove savremenog vremena, u kojem roditelji nose veliki krst vaspitanja djece u hrišćanskom duhu, uprkos brojnim iskušenjima i uticajima koji odvlače mlade od duhovnog života.

Vladika je naglasio da je za sve hrišćane zajednički poziv da poznaju i ispunjavaju jevanđelske zapovijesti, podsjetivši na blaženstva iz Besjede na gori kao na putokaz hrišćanskog života.

Govoreći o podvigu posta, vladika Kirilo je podsjetio da je Veliki post put duhovnog truda i uzrastanja, uporedivši ga sa trkom u kojoj je potrebno držati se „carskog puta“ – ne preterivati, ali ni zaostajati u podvigu. Post, kako je naglasio, nije usmjeren na uništavanje tijela, nego na borbu protiv strasti i duhovno očišćenje čovjeka.

Na kraju besjede vladika je podsjetio da je Časni krst postavljen u sredinu Velikog posta kao ukrepljenje vjernima na putu podviga, te je pozvao sabrane da, uz pomoć blagodati Božije, u zdravlju duše i tijela dočekaju praznik Vaskrsenja Hristovog.