Bogojavljenje
Po povratku iz Egipta u kom je proveo ranu mladost, Gospod Isus Hristos odrastao je u Galileji, u gradu Nazaretu. Do tridesete godine skrivao je od ljudi silu i premudrost svoga Božanstva, jer kod Jevreja nikome nije bilo dopušteno da prije tridesete godine obavlja učiteljsku ili svešteničku službu.
U Nazaretu je Hristos živio sa prečistom Majkom svojom i sa pravednim Josifom drvodeljom, uz koga se bavio stolarskim zanatom. Kada je Hristos napunio trideset godina, dospjelo je vrijeme da se javi Izrailju. Tada se javio Bog Jovanu Preteči koji je živio u pustinji, i poslao ga da na rijeci krštava vodom.
Jovan je poslušao riječ Božju i otišao u kraj jordanski propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijehova. Dolazili su mu iz sve Judejske zemlje, kao i Jerusalimljani, a on bi ih krštavao sve u rijeci Jordanu dok su ispovijedali grijehe svoje.
Tada je došao i Isus iz Galileje na Jordan k Jovanu da ga ovaj krsti. Došao je tad nakon što je Jovan najavio narodu za Njega, govoreći:
Ide za mnom jači od mene, pred kim nisam dostojan sagnuti se i odriješiti remena na obući Njegovoj. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim .
Poslije tih Krstiteljevih riječi došao je Isus da se krsti, iako My krštenje nije bilo potrebno. Međutim, kao Onaj koji je uzeo na sebe grijehe cijeloga svijeta, Hristos je došao na rijeku da ih spere krštenjem.
Došao je na vodu da osveti prirodu vode. Došao je da se krsti da bi nam ustrojio kupelj svetoga krštenja.
Došao je Jovanu, da bi on bio svjedok koji je vidio Duha Svetoga gdje silazi na krštavanog, i čuo glas Očev s neba.
Jovan mu je branio govoreći:
Ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš k meni? i zahtjevao da Isus njega krsti, jer se i sam nalazi u praroditeljskom grijehu. Gospod mu je odgovorio:
Ostavi sad, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu.
I pošto se Hristos krstio, odmah je izašao iz vode, ne zadržavši se u njoj. Jer se priča da je sveti Jovan Krstitelj, svakoga čovjeka koga je krštavao pogružavao do guše u vodu, i držao ga pod vodom dok sve grijehe svoje ne bi ispovijedio. Tada bi ga puštao, a kršteni bi izlazio iz vode. Hristos, pošto nije imao greha, nije se zadržao u vodi, zbog čega Jevanđelje i kaže da odmah iziđe iz vode.
Kad je Gospod izlazio iz rijeke, otvorila su ce nebesa. Munjelika svjetlost sinula je odozgo, a Duh Božji u vidu goluba sišao je na Isusa. Kao što je u dane Potopa golubica Noju donijela vijest o opadanju vode, tako i ovdje oblik goluba objavio prestanak potopa grijehova. Duh Sveti javio se u golubijem obličju jer je to ptica čista, čovjekoljubiva, krotka i nezlobiva.
Dok je Duh Sveti silazio kao golub na Isusa Hrista, čuo se glas s neba kako govori:
Ovo je Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.
Freska iz manastira Dečana: blagofund.org
