Kako je prorok Božiji Ilija prikazan na ikonama?

Duga kosa, gusta brada, vuneni ogrtač na ramenima, ponekad – kapa na glavi i svitak u rukama. Ovako su u staro doba bili prikazani svi starozavjetni proroci, a samo su natpisi u blizini oreola i tekstovi na svicima dozvolili vjerniku da odredi ko je tačno naslikan na zidu ili ploči. Prepoznatljivi proročki atributi – ogrtač, kapa, brada, duga kosa i svitak u ruci – imaju veoma duboku simboliku. Na zidovima mnogih starih hramova možemo vidjeti izobraženja ljudi u šeširima i ogrtačima. To su proroci – starozavjetni pravednici, koji su objavljivali volju Božiju Izrailju i bili su neka vrsta moralnih smjernica u tim godinama kada je narod ponovo zapao u mnogoboštvo. Među njima posebno mjesto zauzima Sveti Ilija – najpoznatiji prorok predhrišćanske ere, koji je živio u Palestini devet vijekova prije Rođenja Spasiteljevog. Podjednako ga poštuju hrišćani, Jevreji i muslimani, što se ogleda u njegovoj ikonografiji – postoji nekoliko načina kako je prorok Ilija prikazan na ikonama. Sada ćemo ih razmotriti.

​Počnimo sa ogrtačem – on je i dalje važan dio odjeće u pustinjskim predelima planete, koji dobro štiti svog vlasnika od užarenog sunca i prodorne hladnoće. Osim toga, vuna pruža dobru ventilaciju i stvara najudobnije uslove za boravak na sušnim mjestima. Starozavjetni proroci su značajan dio svog života provodili u pustinji – tamo su se krili od zlonamjernih ljudi, molili se, osamljivali kako bi bili sami sa Bogom i sobom. A ako se u gradu pojavio čovjek u grubom vunenom ogrtaču, onda su svi znali da je, najvjerovatnije, prorok. A ogrtač je, takođe, simbol putešestvenika (putnika). Zaista, život sveca kojeg je Gospod izabrao za proročku službu bio je neprekidno putovanje. Morao je svakog trenutka napustiti sve i otići da ispuni Božju volju – da propovijeda, poučava, izobličava.

​Sljedeći element najranijih ikona bilo kog proroka je kapa, kapuljača, narukvica ili kruna. S jedne strane, to je sasvim razumljivo – u pustinji glava mora biti zaštićenija od sunca pažljivije od ostatka tijela. Takođe, mnogi proroci su bili plemeniti ljudi, pa otuda kruna na glavi, na primjer, prorok David. Traka za glavu takođe ima utilitarno značenje (praktično, korisno) – drži kosu, koja  je kod mnogih proroka bilo jako duga. Ali, takođe, pokrivalo za glavu u ikonografiji se koristi u drugu svrhu – simvolizuje milost Božiju, koja počiva na svetitelju. I to je takođe vijenac slave, znak izabranosti i služenja Gospodu.

U Starom zavjetu postojala je posebna grupa Jevreja koji su nazivani Nazireji. Ovi ljudi su se posvetili Bogu – jedno vrijeme ili zauvijek su odbijali brak, alkohol, zabavu, provodili dane u postu i molitvi, pomažući drugima. U znak polaganja zavjeta, Nazirej je nosio dugu kosu koja se nije mogla ošišati i obrijati ni cijelog života ni do kraja zavjeta. Vremenom je velika i bujna kosa glavi postala simbol službe Bogu. Ovaj trenutak se ogleda u proročkim ikonama.

I na kraju, svitak je znak propovijedi, znak da prorok ne samo da nešto govori, već govori veoma važne stvari koje je važno sačuvati za potomke. Ako je prorok iza sebe ostavio knjige, svitak obično sadrži najznačajnija njegova proročanstva koja su u vezi sa Hristom. Ako prorok nije pisao, već je poučavao usmeno, onda svitak i dalje sadrži natpis – najpoznatiju izreku ovog čovjeka.

Prve ikone ugodnika Božjeg Ilije pojavile su se u ranoj vizantijskoj epohi i nisu imale nikakvih karakterističnih crta od drugih proročkih lica. Na drevnim mozaicima i freskama, prorok Ilija se pojavljuje pred nama kao čovjek umotan u ogrtač od guste kamilje dlake. Ima čupavu bradu srednje dužine i dugu, gustu kosu koja mu seže do ramena. Oči su smeđe, pogled prodoran, jake volje, gleda direktno u dušu gledaoca. Ponekad je na svetiteljevoj glavi bila prikazana vunena kapa, a u njegove ruke stavljen je svitak sa proročkim riječima. Na nekim prikazima Ilija drži nož kojim je pogubio oko petsto zlih neznabožačkih Valovih žrečeva.

Prvi od njih je Ilija i gavran. Na ikoni prorok sjedi pored potoka, okružen kamenjem koje visi nad njim. Gavran sjedi na drvetu ili na stijeni i drži hljeb u kljunu. Ova kompozicija prenosi sadržaj biblijskog odlomka, koji govori o tome kako je prorok, objavivši početak suše izrailjskom caru Ahavu, otišao u pustinju … Ali pored tradicionalnog sastava, postoji i niz jedinstvenih ikone ovog proroka koje prikazuju različite trenutke njegovog života. Od ukupnog broja, mogu se izdvojiti dvije najpoznatije priče.

„I on otide i učini po riječi Gospodnjoj, i otišav stani se kod potoka Horata, koji je prema Jordanu. I ondje mu gavrani donošahu hljeba i mesa jutrom i večerom, a iz potoka pijaše“ (3 Car 17, 5-6).

Drugi zaplet je uznesenje Ilije na nebo u vatrenim kolima. Za razliku od dvije prethodne ikone, prikaz ove vrste je veoma simboličan i postavlja mnogo pitanja nespremnoj osobi. Ali prvo, okrenimo se tekstu Biblije:

„A kad prijeđoše, reče Ilija Jelisiju: išti šta hoćeš da ti učinim, dokle se nijesam uzeo od tebe. A Jelisije reče: da budu dva dijela duha tvojega u mene. A on mu reče: zaiskao si tešku stvar; ali ako me vidiš kad se uzmem od tebe, biće ti tako; ako li ne vidiš, neće biti. I kad iđahu dalje razgovarajući se, gle, ognjena kola i ognjeni konji rastaviše ih, i Ilija otide u vihoru na nebo. A Jelisije videći to vikaše: oče moj, oče moj! kola Izrailjeva i konjici njegovi! I ne vidje ga više; potom uze haljine svoje i razdrije ih na dva komada. I podiže plašt Ilijin, koji bješe spao s njega, i vrativ se stade na brijegu Jordanskom“ (4 Car 2, 9-13)

Evo ikone koja prikazuje ovaj događaj. Ispod je Jordan koji teče između stijena. Jelisej, Ilijin učenik, stoji na obali i pruža ruke svom učitelju, kao da mu nešto uzima. Ilija je prikazan u gornjem dijelu ikone, stoji na dvo- ili četvoroosovinskim kolicima koje vuku nekoliko konja. Kolica su zahvaćena plamenom tako da je sam prorok, takoreći, zahvaćen. Konji su usmjereni ka nebu, a samu vatrenu sferu podržava anđeo. Neke ikone pokazuju da je oblak plamena u kojem stoji Ilija nastavak anđelskih krila, da su vatra i anđeo jedno. I, konačno, najviši položaj zauzima izobraženje Božije – bilo u obliku blagoslovene desnice, bilo u obliku laganog oblaka. Ponekad se ispod Jelisejevih nogu navlači plašt – Ilijin vuneni ogrtač, koji je prorok bacio kao poklon svom učeniku.

Simbolika ikone u svakom detalju prenosi molitvu ideju o uznesenju proroka iz donjeg svijeta u viši svijet. Prije svega, to su stijene, koje su u ikonografiji uvijek simbol čvrste vjere i duhovnog uspona. Vatrena kugla je slika slave Božje, kao i onog anđeoskog svijeta, gdje je Ilija prešao živ. Istu ideju ističu i konji koji jure prema gore, obavijeni božanskim plamenom. Inače, točkovi kočije su, takođe, nagovještaj anđeoskog prisustva, jer su jedan od najviših anđeoskih činova – Prestoli – prikazani upravo u obliku točkova sa očima. Ikona prikazuje Ilijin prelazak u nebesku slavu. Po predanju, on se tjelesno uzneo i umrijeće tek kada se vrati na zemlju da osudi Antihrista prije drugog Hristovog dolaska.

izvor: vjeronauka.net