JEREJ RADE DESPOTOVIĆ: BLAŽENI
SIROMAŠNI DUHOM, JER JE NJIHOVO
CARSTVO NEBESKO

Na početku trećeg ciklusa „Ljubljanskih duhovnih večeri“, koje organizuju Crkvena opština u Ljubljani i Kulturno-prosvjetni centar „Sveti Kirilo i Metodije“, predavanje na temu „Blaženi siromašni duhom, jer je njihovo Carstvo nebesko“ održao je, u subotu 21. oktobra, paroh ljubljanski jerej Rade Despotović.

Pred okupljenima u parohijskom domu u Ljubljani, otac Rade se na početku predavanja osvrnuo na svakodnevicu našega života, gdje se današnji čovjek susreće sa iskustvom bola, tuge, stradanja i grijeha.

„Uzročnik te tamne strane života je između ostalog i nečastivi koji sije sjeme zla u prostor čovjekove volje. On pokušava, prije svega, da raslabi čovjekovu volju, te da potom parališe njene snage, da bi mogao u nju da posije sjeme zla, koje kada sazrije donosi iskustvo bola, tuge, stradanja i grijeha,“ istakao je on i dodao da ako posmatramo život samo kroz ovu tamnu stranu, mimo Boga, onda zaista imamo iskustvo pakla na zemlji. Međutim, Crkva nam nudi Jevanđelski program, kroz koji nam se otkriva jedan drugačiji način života, odnosno nudi nam novu realnost koju Sveto Pismo naziva blaženstvom ili srećom u Bogu.

Despotović je istakao da se čovjek kreće kroz isprepletana stanja pakla i raja još u ovom životu. „Božanska volja djeluje u našem životu i ona je uvijek spasonosna za čovjeka, ali je uslovno ograničena ljudskom slobodom, jer Bog ne želi da mijenja naš život bez našeg ličnog učešća, dok je demonska volja razorna i pustoši ljudsku dušu, ali nije svesilna. Između te dvije volje kreće se ljudska volja, koja je često kolebljiva i raslabljena, a u zavisnosti od njene istrajnosti u Božanskoj ili demonskoj volji, takvo stanje duha i proizvodi,“ rekao je on.

Otac Rade je naglasio da je za današnjeg čovjeka pravo značenje sintagme siromaštva duhom nepoznanica, te da ona danas predstavlja apsurd i antipod cjelokupnom njegovom vaspitanju i obrazovanju, zato što je današnji čovjek na pijedestal vrijednosti postavio bogatstvo (mimo Boga) i to materijalno bogatstvo, kao nešto što treba da ga oblikuje i rukovodi.

„Ljudi se prosto utrkuju u sticanju stvari, bjesomučno pune svoje ambare novim i novim žitaricama, ne gledajući druge ljude oko sebe. Na svakom koraku projavljuju svoju samoživost, ne provjeravajući nikada da li je ta vrijednost jedina vrijednost dostojna čovjeka. Zaboravlja čovjek da je prolazno biće i da smrt svakodnevno kuca na vrata njegovog srca,“ istakao je Despotović.

Na pitanje ko je siromašan duhom, otac Rade je odgovorio da siromašan duhom nikada ne zaboravlja ove realnosti i neprestano osjeća svoju ubogost duhom, te da njegov duh ne može živjeti sam od sebe. Siromašan duhom osjeća zavisnost od drugoga, a onda u sebi razvija blagodarenje prema drugom. „Jednom riječju, siromašan duhom je smiren čovjek – smiren pred tajnama ovoga svijeta, pred svojom nemoći da riješi najdublje egzistencijalne probleme, probleme smrti i grijeha,“ naglasio je otac Rade. On je podsjetio da smo, kao ljudi, svakodnevno skloni padu u razna sagrješenja, ali da je Bog u čovjeka usadio savjest kao glas Božji, odnosno unutrašnji regulator koji nam otkriva šta je dobro a šta zlo. Jerej Despotović je pojasnio da se nakon što čovjek padne u neki grijeh, u njemu prirodno javlja duh skrušenosti, koji pokušava da ponovo sabere čovjeka i u njemu zadrži nadu na ispravniji život. „Dakle, skrušenost početna vrsta smirenja, koja je posljedica i prirodna reakcija na učinjeni grijeh. Međutim, skrušenost u čovjeku ne rađa smjelost pred Bogom, za razliku od smirenja koje se stiče poslije dugotrajnog podviga i aktivnog života u Crkvi, a koje nije ništa drugo do duhovna pouka samoga Hrista srcu čovječijem,“ rekao je otac Rade i istakao da je to Hristovo smirenje, koje se stiče Duhom Svetim, neizreciva tajna načina Božanskog postojanja, te da se daje onima koji se trude da upodobe svoju ličnost i svoje biće Božanskom liku.