Ivanjdan u Zagrebu

U utorak, 7. jula, na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja – Ivanjdan, u Sabornom hramu Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu služena je Sveta liturgija.

Svetu liturgiju služio je arhijerejski namjesnik zagrebački, protojerej-stavrofor Duško Spasojević, uz sasluženje jereja Andreja Ivanenka, đakona Aleksandra Lukića i đakona Miladina Andrića.

Sabranom vjernom narodu besjedom se obratio otac Duško, govoreći o ličnosti Svetog Jovana Krstitelja, Preteče Gospodnjeg, koga je sam Hristos nazvao „najvećim od žene rođenim“.

Podsjetio je da je Sveti Jovan Krstitelj rođen od pravednih roditelja Zaharija i Jelisavete, u njihovoj dubokoj starosti, kada su već bili izgubili nadu da će imati potomstvo. Njegovo rođenje bilo je djelo Božije promisli i uvod u ispunjenje starozavjetnih proročanstava o dolasku Mesije, kome je Sveti Jovan bio određen da pripremi put.

Govoreći o životu Preteče Gospodnjeg, otac Duško istakao je da je Sveti Jovan još od majčine utrobe bio ispunjen Duhom Svetim te da je čitav svoj život proveo u molitvi, postu, podvigu i smirenju, pripremajući narod za susret sa Hristom.

„Njegova riječ bila je utemeljena na istini, a njegov život potvrda svega što je propovijedao. Kada je pozivao na pokajanje i razobličavao grijeh, nije osuđivao čovjeka, nego ga je pozivao da promijeni svoje srce i pripremi se za dolazak Gospodnji.“

Otac Duško posebno je naglasio da savremeni čovjek nikada nije imao više informacija, savjeta i različitih učitelja, ali da istovremeno sve rjeđe susreće ljude čiji život svjedoči istinitost njihovih riječi.

„Danas nam se nude bezbrojni savjeti kako živjeti, ali čovjek prije svega traži primjer. Sveti Jovan Krstitelj nije svjedočio samo riječima, nego prije svega životom koji je bio u potpunom skladu sa onim što je propovijedao.“

Na kraju besjede ukazao je na duboko smirenje Svetog Jovana, sadržano u njegovim riječima: „On treba da raste, a ja da se umanjujem.“

Istakavši da upravo u tome leži suština hrišćanskog života, pozvao je vjerne da se, po uzoru na Preteču Gospodnjeg, kroz pokajanje, molitvu i život u Crkvi otvaraju za dejstvo blagodati Duha Svetoga, žive po Jevanđelju i svojim životom svjedoče Hrista pred svijetom.