Hramovna slava u Novom Mestu

„Sveti Sava i Simeon Mirotočivi su radili u svom vremenu, ali su postali vanvremeni, sjedinili su se sa Hristom i tako postali vječni. Sveti Sava se uvijek moli za naš narod, a i mi se ovih dana, kao i svaki dan, molimo da oboži, složi i umnoži naš narod“, rekao je vladika Kirilo.

Slava hrama u Novom Mestu, koji nosi ime Svetog Save, proslavljena je u nedjelju, 28. januara, a Svetu Liturgiju služio je Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske. Sasluživali su mu sveštenici Aleksandar Obradović, Rade Despotović, Veselin Ristić, Danijel Nikolić, paroh u Novom Mestu i đakon Aleksandar Lukić.

Po završetku Svete Liturgije blagosloveni su slavski darovi, a uslijedio je i slavski ručak u sportskoj dvorani Osnovne škole „Bršljin“. Na ručku je bio i biskup Novog Mesta i predsjednik Slovenačke biskupske konferencije monsinjor Andrej Saje. Kum ovogodišnje slave bio je Nebojša Rulić.

Episkop Kirilo je izrazio zahvalnost Rimokatoličkoj crkvi na ustupanju bogoslužbenog prostora – kapele u Novom Mestu, koju naša parohija koristi već više od 40 godina. Vjernike je pozvao, da podrže kupovinu crkvenog zemljišta i gradnju sopstvene crkve u Novom Mestu, prve na prostoru Slovenije nakon skoro jednog vijeka.

U besjedi na Liturgiji, vladika Kirilo je podsjetio da je Sveti Sava rođen kao Rastko u lozi Nemanjića, ali da je kao vrlo mlad sve ostavio i zamonašio se u manastiru Pantelejmon, gdje je dobio ime Sava.

„On je poslušao glas Hristov i ugledao se na Njega, jer i Hristos, sin Božji, Tvorac vaseljene je osiromašio, ostavio je svoga Oca i ovaplotio se kao čovjek – osiromašio da bi nas obogatio svojom blagodaću i svojim bogatstvom. Tako je i Sveti Sava osiromašio, postao je monah, da bi mnogo godina obogatio svoj narod, svojom prosvjetom, svojom blagodaću koju je stekao u podvigu na Svetoj Gori Atonskoj. Bog od nas traži takvu vjeru. Nije slučajno da su Stefan Nemanja, kasnije Simeon i Sveti Sava postali rodonačelnici, temelji našeg naroda, kao što nije slučajno da su Avram i Isak, njegov sin, postavili temelje Starog Izrailja, ali i Novog Izrailja-hrišćana. Gospod je Avramu zbog njegove vjere obećao da će mu se u Isaku blagosloviti sjeme i da će tog sjemena biti kao zvijezda na nebu, misleći ne samo na tadašnju Crkvu, nego i na Novi Izrailj koji se razvio iz te starozavjetne Crkve. Šta se to dopalo Bogu kod Avrama, a kasnije kod Stefana Nemanje da je on baš njih izabrao da budu rodonačelnici naroda, oni na koje će se ugledati pokoljenja? Upravo je to, kako i Sveti oci objašnjavaju, vjera koja je jača od smrti“, rekao je vladika Kirilo.

Episkop Kirilo podsjeća da je Avram iz poslušanja prema Bogu išao na brdo Moriju, današnju Golgotu, tj. mjesto na kom je raspet Gospod Isus Hristos i gdje je izgrađen Jerusalimski hram, kako bi žrtvovao svog prvenca Isaka Gospodu. Međutim, Gospod je poslao angela koji je zaustavio njegovu ruku i Isak nije tada žrtvovan, nego se pokazao ovan koji je prinjet na žrtvu Gospodu, a Avramovu vjeru je Gospod nagradio.

„Avram je povjerovao da Gospod može iz mrtvih da vaskrsne, dakle to je ta vjera koja je jača od smrti. Isto to vidimo i u primjeru Svetoga Save i Prepodobnog Simeona Mirotočivog, jer je Rastko umro za ovaj svijet, a njegov otac dugo to nije mogao da prihvati. On i njegova supruga Ana, kasnije u monaštvu Anastasija, molili su svog sina da se vrati na dvor. Međutim, na kraju i sam Stefan odlazi na Svetu Goru i u monaštvu dobija ime Simeon. To je divan primjer ljubavi između oca i sina. Gospod nagrađuje, posebno obraća pažnju na te ljude, na te porodice, koje su njemu slične, koje prebivaju u ljubavi. Tako je bila jaka ljubav između oca i sina, Stefana i Rastka, da je i otac pristao na umiranje za ovaj svijet, odnosno pokazao je tu vjeru koja je jača od smrti iz te ljubavi prema svome sinu. Tu ljubav i vjeru Sveti Sava je opisao možda u svom najljepšem djelu ‘Žitije Svetog Simeona Mirotočivog'“, ispričao je vladika Kirilo u svojoj besjedi. Ta vjera, napomenuo je, administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske, koja je jača od smrti, u temeljima je našeg naroda i u vjekove dok postoji srpski narod njih dvojica i njihova ljubav će biti rukovoditelj za naš narod.

Vladika Kirilo na Liturgiji u Novom Mestu

„Sveti Sava, tek kada je sahranio svoga oca i kada se uvjerio u čudotvorno dejstvo njegovih moštiju, jer je Simeon postao Mirotočivi svetitelj, dobija viđenje od oca da on treba da primi ne samo podvižničku krunu, odnosno asketsku, nego da primi i apostolsku krunu, da prihvati episkopstvo i da pođe i prosvećuje svoj narod. Sveti Sava se prije svega utvrdio u pravoslavnoj vjeri, a zatim je krenuo da prosvećuje i svoj narod. Prije svega on je zidao crkve, manastire, pisao djela crkvene literature – tipike, zatim kanon – Krmčiju, koji je crkveno-državni akt. Nije se samo starao za crkveno ustrojstvo, nego i za državno, imao je veliki dar diplomatije. Kroz Nomokanon je postao prosvetitelj ne samo našega naroda, Nomokanon je ušao u osnove crkvenog zakonodavstva Ruskog naroda. Njegova prosvetiteljska uloga prevazilazi granice Balkana. On je napisao i ‘Službu Simeonu Mirotočivom, koja je jedna od prvih pjesničkih djela kod nas. Sve je to nadahnuto bilo slovensko-vizantijskom književnošću. On je bio nadahnut vizantijom i želio je da i njegov narod i njegova država, odnosno srpska država bude ustrojena prema tom vizantijskom modelu“, rekao je vladika Kirilo.

Podsjećajući na zadužbine Svetog Save, Hilandar, Žiču, Studenicu, vladika Kirilo napominje da je Sveti Sava usppio i u tome da sveštenstvo i monaštvo postanu prosvetitelji naroda u smislu opismenjivanja naroda.

On se starao ne samo za tu mističnu stranu naše duše, nego i za našu kognitivnu silu u duši, odnosno naš razum. Formira škole, a stara se ne samo za duševnu stranu, već formira prvu bolnicu u Studenici. Ustanovljava tri najbitnije funkcije svakog društva, crkvu, školu i bolnicu.

„Ono što svako društvo ako hoće da bude zdravo treba da se trudi da podigne na najviši nivo, jer se bolnica brine o fizičkom, pa i o duhovnom zdravlju stanovništva, škola uči ljude da razlikuju istinu od laži, a crkva sadrži sve to, ali i mnogo više od toga, i ono što ne mogu dati ni bolnica, ni škola, štiti narod od dejstva zlog duha. Zli duh je izvor sve laži, sve bolesti i svakog zla. Sveti Sava kao dobri pastir i diplomata gradio je mostove i prema Istoku i prema Zapadu. Sjetimo se njegove diplomatske misije kada je na teriotirji današnje Mađarske odvratio tadašnjeg kralja da ne napada Srbiju. Ovaj, kada je vidio duhovnost Svetog Save, poslušao je njegov savjet, kao Božji savjet, i odustao od rata. Dakle, Sveti Sava je i mirotvorac.  Tako da je to jedna divna porodica, koja je mnogo toga učinila, ali je sve bilo krunisano Hristom“, naveo je vladika Kirilo.

Zaključio je da su to svetitelji koji su radili u svom vremenu, ali su postali vanvremeni, sjedinili su se sa Hristom i tako postali vječni. Sveti Sava se uvijek moli za naš narod, a i mi se ovih dana, a i svaki dan molimo da oboži, složi i umnoži naš narod, ma gdje god on živio.

N.M.