Episkop Kirilo u Momišićima: Od Hristovoga vaskresenja, smrt pravednika je kao pasha – prelazak u bolji život

Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južnocentralno-američki g. Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, danas, 10. oktobra, na Miholjske zadušnice, sa sveštenstvom i vjernim narodom, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Hramu Svetih novomučenika momišićkih na Malom brdu u Podgorici.

Na kraju Svete liturgije služen je parastos za sve od vijeka upokojene pravoslavne hrišćane.

Svoju besjedu Preosvećeni Episkop Kirilo počeo je podsjećanjem na „Simbol vjere“, u kojem se na kraju kaže da čekamo vaskrsenje mrtvih i život budućega vijeka:

„Tu vjeru, kojom Crkva diše hiljadama godina, u vaskrsenje Spasitelja našega Isusa Hrista, zatim i u sveopšte vaskresenje ljudi, Crkva stalno svjedoči. Tom vjerom ona živi jer, kako kaže apostol Pavle, ako nema vaskresenja onda ta naša vjera nije dobra.“

Kao posljedica grijehopada praroditelja Adama i Eve, čovjek je izbačen iz Raja – izgubio je moć vječnog života, jer je Gospod rekao: Ako okusiš od drveta poznanje dobro i zla umrijećeš. Dakle, čovjek je izbačen iz Raja da ne bi tako grešan okusio od drveta života i takav bio vječno.

„Čovjek je postao rugoba u odnosu na ono njegovo predznačenje koje ima od Boga i koje će imati u budućem vijeku, jer Hristos kaže: tada će pravednici zasijati kao sunce u Carstvu Oca svoga nebeskoga. Čovjek je izgnan iz Raja i osuđen na smrt, ali Gospod po svom velikom milosrđu, nije nas do kraja ostavio“, besjedio je Episkop.

Istakavši da Adam nije dovoljno mogao da zablagodari Gospodu na daru koji je dobio, Vladika je kazao da smo mi često neblagodarna bića i tek kada nešto izgubimo vidimo koliko je taj dar dobijen od Boga veliki. Obično se izgubi za momenat, a treba mnogo vremena da se obnovi, povrati, kao što je trebalo pet i po vjekova, po hronolozima, da čovjek ponovo uđe u Raj:

„Prvi je u Raj, naravno, ušao Bogočovjek Hristos, ali sa sobom je uveo razbojnika koji Ga je ispovijedio na krstu. To je prvi ulazak u Raj poslije mnogo, mnogo vjekova. Vidite koliko je trebalo Bogu sa nama ovakvim da ponovo obnovi taj istinski lik Adamov, Novog Adama u čovjeku. Dakle, nije nas ostavio, došao je, izvršio domostroj spasenja i pobjedio naše najveće neprijatelje: đavola, smrt i grijeh.“

Smrt je posljedica propuštanja grijeha u našu prirodu kroz grijeh prvoga čovjeka, a Hristos je to sve iscjelio, propadljivu ljudsku prirodu je u sebi samom obnovio. I On tu pobjedu daruje u Duhu Svetome.

„Međutim, kako smo mi u svakom trenutku našeg bitisanja slobodna bića, takve nas je Bog savršeni stvorio, mi možemo da to spasenje prihvatimo ili odbacimo. I tako se i ljudi dijele na one koji prihvataju Hrista i one koji Ga odbacuju, i tako će se podijeliti u tom posljednjem danu kada Gospod dođe da sudi živima i mrtvima, poslije vaskresenja svih“, kazao je Preosvećeni Episkop Kirilo.

Pojasnio je Vladika da Crkva ne priča da će pravednici otići u život vječni a grešnici u muku vječnu, da bi plašila nekoga, nego da bismo se mi pravilno opredjelili između onoga što zaista postoji – blaženoga života u Hristu i onoga što će biti udio đavolu, njegovim vojskama i svima onima koji ga više zavole nego Boga:

„Vrlo je važno, draga braćo i sestre, da shvatimo da nam je ovaj život dat za pokajanje, za pripremu za vječni život. Nije nam ovaj život dat da bismo uživali zemaljska dobra, i to je dobro jer ovaj život donosi mnogo radosti, ali je većina toga pečalna kada se čovjek susretne sa tajnom smrti.“

Teško bi se mogla prevazići, podnijeti smrt bližnjih i voljenih bez nade u Hrista i bez nade u vaskrsenje iz mrtvih i to je ono što nas drži, što nam daje optimizam životni.

„Što znamo da ćemo se opet sresti sa našim ljubljenim prijateljima, rođacima koji su privremeno razdvojeni od tijela, ali žive njihove duše na određenom mjestu koje Bog zna, čekaju vaskrsenje mrtvih i život budućega vijeka. Od vaskresenja Hristovoga smrt pravednika je kao spavanje, kao pasha – prelazak iz ovoga života u drugi bolji život“, poučio je sabrane u momišićkom hramu Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južnocentralno-američki g. Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske.

Po otpustu, vjernom narodu se obratio jerej Pavle Božović, starešina Hrama Svetih mučenika momišićkih, koji je zablagodario Vladici Kirilu na ljubavi i blagoslovima koje donosi iz Južne Amerike i Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, uručivši mu u spomen na ovaj susret skromni dar – maketu Lovćenske kapele.

Takođe, maketa Lovćenske kapele je uručena i Anji Raković, za ljubav i brigu koju ona i njena polrodica pokazuju prema momišićkoj zajednici.

Fotografije

Izvor: Mitropolija crnogorsko-primorska