Episkop Kirilo: Tajna krsta je mimo ljudskog palog razuma, ali nju trebamo živjeti

Praznik Vozdviženja Časnog krsta Gospodnjeg, 27. septembra 2026. godine, svečano i molitveno je proslavljen u Crkvi Svetog Nikole u Starom Baru.

Svetu arhijerejsku liturgiju sa sveštenstvom i vjernim narodom, služio je Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južnocentralno-američki g. Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske.

Čestitajući praznik Vozdviženja Časnoga i životvornoga krsta, Preosvećeni Episkop Kirilo se prvo osvrnuo na današnji Apostol koji kaže: Krst je za Jevreje sablazan, a za Grke ludost. Objašnjavajući što time hoće da kaže Sveti apostol Pavle, Vladika je istakao da su Jevreji od Boga, kao i mnogi drugi, vidjeli razna čuda, vidljive Božije znake koji imaju svoj cilj — vječno spasenje čovjeka, a ne neka privremena njegova sreća ili komoditet.

„Zato su se Jevreji sablaznili kada su vidjeli: Evo, Bog visi na krstu, ajde, kažu mu jedan, ako si Sin Božiji, siđi sa krsta pa ćemo ti vjerovati. Vidite kako ljudi u svojoj huli, kada se opsjednu duhom hule, hule na svetinju, na silu Božiju. Jer Hristu nije bio cilj da porazi tog čovjeka koji je hulio na Njega — On je njima sve oprostio sa krsta — nego je Njemu bio cilj da porazi naše najveće neprijatelje, a to su đavo, smrt i grijeh. Zato On biva unižen i raspet na krstu da bi razrušio državu smrti, odnosno državu đavola, da bi izveo duše pravednika koji su do tada bili zatočeni u toj državi smrti.“

Potom je objasnio da je Grcima krst sablazan, ludost, istakavši da su oni uvijek filozofirali, i njima je bilo nekako strano da sad Bog umre na krstu, nijesu razumjeli čemu to sve:

„Dakle, strana ideja o Bogu i čovjeku, i za njih je potpuno bila strana ta filozofija, uopšte zagrobnog života, nije im bila jasna. Jer apostol Pavle kada dolazi na Areopag u Grčku, upravo propovjeda vaskrsenje iz mrtvih i tada su mu se samo pridružili, kaže se, jedna žena Damara i Dionisije Areopagit, koji je kasnije napisao čuvene spise O nebeskoj jerarhiji. Dakle, vidite kako ta riječ o krstu biva suhoparna.“

U nastavku je istakao da je čovjek sklon samougađanju, naša pala priroda ide do hedonizma čak. Iz tog hedonizma, to jest samougađanja, samozadovoljstva, samoprovoda, izašla je i neka današnja filozofija tzv. utilitarizma koja nadograđuje hedonizam. Ti filozofi, koji su promašeni — misle da su pametniji od Svetoga pisma, od Boga — oni kažu da je najbolje živjeti tako da to ima najveću korist.  Da po svaku cijenu treba izbjegavati bol i raditi na zadovoljstvu, na sreći…

„Draga braćo i sestre, Hristos nam nije obećao u ovom životu ugodnosti. On je rekao: Imaćete nevolje u svijetu. On nam je samo to rekao, ne zato što Bog to hoće ili On proizvodi te nevolje, nego je čovjek svojim dobrovoljnim prestupom u raju postao potčinjen tvari. Dakle, došlo je do grehopada i zato se ne može izbjeći bol uvijek“, besjedio je Vladika Kirilo i podsjetio da je Gospod rekao i ženi Evi: U mukama ćeš rađati svoju djecu, dakle, u bolovima, a Adamu da će u mukama obrađivati zemlju, u znoju lica svoga.

Vladika je zatim kazao da je nositi krst muka i podsjetio šta je sve Hristos bezgrešni pretrpio na krstu iako nije imao nikakvog grijeha, niti je imao razloga, nego je naše grijehe ponio na krstu, da bi se mi Njegovom ranom iscjelili.

„Vidite kakva dubinska nauka! To je nauka hrišćanska i to je nauka Svetih otaca. Nemojte slušati te uzaludne filozofe koji idu putem pogibli, širokim putem koji vodi u propast, putem zadovoljstva po svaku cijenu, hedonizma, prezira prema bolesniku, odbacivanja takvih ljudi. Čak su skloni da ih ubiju“, kazao je Episkop misleći na eutanaziju i naglašavajući da ima još savjesti u svijetu, a u prilog tome naveo i nedavno odbacivanje zakona o eutanaziji u Sloveniji.

Govoreći o krst koji je sila i slava, spasenje, podsjetio je da je krst nositi nama suđeno, to su nam Sveti oci rekli i naši pjesnici:

„Zavejtne naše knjige nam to govore. Ne trebaju nam uzaludne filozofije ovoga svijeta, jer, opet ponavljam, apostol Pavle kaže: Ne može se to razumjeti. Tajna krsta je mimo ljudskog palog razuma, ali nju trebamo živjeti. I pošto se nalazimo u gradu Baru, treba svi da se ugledamo na našeg pokrovitelja, Svetog Jovana Vladimira, koji je uzeo svoj krst. Svako neka uzme svoj krst. Nije svakome krst isti, niti je toliko težak kao što je bio onaj Sv. Vladimiru. Nijesu svi u svetim knjigama, žitijama svetih, mučenički postradali; mnogo ih je postradalo mučenički, ali ne svi. Ali Sveti Jovan Vladimir je i na to pristao da bi sledovao za Hristom i da bi ispunio svoj zadatak pred Bogom, a onda pomogao i drugome kao knez, naš kralj i prvi srpski vladar i svetitelj, da bi pomogao i svom narodu, da bi mu pokazao put.“

Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južnocentralno-američki g. Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske na kraju je poučio da treba da se pomolimo Bogu da nam ukaže koji je to naš krst, da ne idemo širokim putem koji vodi u propast, nego da otkrijemo put krsta:

„A taj put krsta jeste uzdržavanje, jeste post, molitva. Post je beskrvno mučeništvo. Znate, nije lako postiti, ali to je put koji Crkva preporučuje. Ko hoće da ide, nek ide, dobrovoljno je sve. Međutim, Crkva opominje one koji ne slušaju zapovijesti Božije, ne slušaju zapovijesti Crkve, da će kasnije u drugom životu, u tom novom životu vidjeti koje su posljedice tih odluka. Zato da činimo dobro, da se uklanjamo od zla, da slušamo zapovijesti Gospoda našega Isusa Hrista, da — kako je rekao Hristos — Ko mene voli, ispunjavaće moje zapovijesti, i mi ćemo doći i uselićemo se u njega i napravićemo u njemu obitelj. Koji to mi? Sveta Trojica. Blagodat koju smo mi dobili svi na krštenju, draga braćo i sestre, to je trojična blagodat, i taj talanat koji smo dobili treba umnožavati.“

Na kraju Svete službe Božije otac Nikola Radović je čestitao praznik Vozdviženja Časnog krsta Gospodnjeg i zablagodario Preosvećenom Episkopu Kirilu na dolasku, služenju i divnoj propovjedi kojom je poučio sabrani vjerni narod. U spomen na današnji dan Vladici Kirilu je ispred ove parohijske zajednice poklonio ikonu i česticu moštiju Svetog Fjodora Ušakova.

Izvor: Mitropolija crnogorsko-primorska

Fotografije