Episkop Kirilo na Miholjdan služio u Podgorici

Nedjelja 18. po Pedesetnici, praznik Prepodobnog Kirijaka Otšelnika – Miholjdan, proslavljena je evharistijskim sabranjem u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici. Svetu arhijerejsku liturgiju služio je Episkop buenosaireski i južno-centralno američki g. Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske.

Preosvećenom Episkopu g. Kirilu sasluživalo je sveštenstvo Sabornog hrama: protojerej-stavrofor Dalibor Milaković, protojereji: Branko Vujačić, Nikola Pejović, Igor Balaban, kao i đakon Vedran Grmuša.

Svoju arhipastirsku besjedu Vladika Kirilo je započeo osvrtom na kontekst života, naglašavajući da je važno shvatiti da čovjek nije stvoren samo za ovaj svijet i ovu realnost. Podsjetio je da su Adam i Eva izgubili bitku sa Satanom, ali zahvaljujući Božijoj milosti, ljudski rod je dobio novu priliku da pobijedi zlo, kroz Hrista i Njegovu Crkvu:

„Mi se rađamo na ovoj zemlji i uživamo u ovom životu, koji je zaista lijep i donosi nam mnoge radosti, ali u jednom času moramo da shvatimo da nijesmo stvoreni samo za ovu zemlju. Naši praroditelji Adam i Eva su izgubili bitku u raju sa nečastivim, ta bitka je bila neravnopravna iako su oni bili na višem stupnju duhovnosti od naše, ali su se borili sa lukavim duhom, koji je bio jedan od prvovrhovnih angela i posle postao Satana po svom izboru. On ih je prevario i oni su izgubili, dakle čovječanstvo je izgubilo tu bitku. Međutim, po milosti Božijoj mi smo dobili ovaj rezervni položaj, da kažemo, povukli smo se na rezervni položaj i tu vodimo bitku već 7.500 godina za pobjedu nad đavolom i nad zmijom. To nam je i obećano, jer je u Svetom pismu zapisano o sjemenu ženinom, da će ono pobijediti zmiju. A što je to sjeme ženino? Svakako da je to Hristos i njegova Crkva. Dakle, mi smo dobili još jednu šansu u kojoj se opet nijesmo držali baš na visini zadatka.“

Vladika Kirilo je potom govorio o tome kako se Hristos ovaplotio, postao jedan od nas, ali je razapet, naglašavajući da je odgovornost za to na čitavom čovječanstvu, a ne samo na jevrejskom narodu. Ističe da je Hristos, zajedno sa malom grupom sljedbenika, koja predstavlja početak Crkve, otvorio put za svakog čovjeka da nadiđe i prevaziđe prolaznost, smrt ovoga svijeta i pređe u vječni život lišenog patnje i smrti.

U daljem obraćanju je upozorio da ne treba da budemo toliko zaokupljeni zemaljskim stvarima, čovjek u silnim brigama zaboravi na Boga, i da se ne treba previše vezivati za svakodnevne materijalne stvari, poput telefona, automobila ili lijepih mjesta. Iako život na zemlji može biti prijatan, Vladika podsjeća da će se svi na kraju rastati od ovog svijeta i da sav trud treba usmjeriti na pripremu za odlazak ka Bogu i za susret sa Njim.

Episkop buenosaireski i južno-centralno američki poseban akcenat dao je na detalje iz jevanđelskog začala koje govori o apostolima Petru, Jovanu, Jakovu i ostalima koji su cijele noći bezuspješno ribarili. Kada im se Gospod pridružio u čamcu i rekao im da ponovo bace mreže, uhvatili su toliko mnogo ribe da je njihov čamac počeo da tone i morali su da zatraže pomoć od ljudi iz drugog čamca. Vladika je istakao da ova priča ima dvojako, i duhovno i materijalno značenje, i da Gospod pokazuje da bez Njega ništa ne može da bude blagosloveno i istinski dobro.

U nastavku tumačenja ove jevanđelske priče, Preosvećeni ističe da je samo čamac u kome je bio Gospod uhvatio ribu, što zapravo simbolizuje da duhovno bogatstvo treba da ima prednost u odnosu na materijalne stvari, naglašavajući pritom da ako obogatimo svoje duše prihvatajući Boga, sve ostalo što nam je potrebno za kratak život na zemlji biće nam obezbijeđeno. Vladika posebno ističe da je važno da fokus naše pažnje, energije, našeg života bude na zajednici sa živim Bogom i Carstvu nebeskom, dok će nam se sve ostalo što je potrebno, kako nas i poiučava Gospod – dodati.

U drugom dijelu obraćanja, Vladika Kirilo ističe da su skromnost, smirenje i poslušnost Svetog apostola Petra važne pouke iz ove priče. Iako je bio iskusan ribar koji nije uhvatio ništa tokom cijele noći, Petar je poslušao Isusa i ponovo bacio mreže. To pokazuje koliko je važno da ne budemo uobraženi i gordeljivi zbog svog znanja ili stečenih vještina, već da ostanemo otvoreni za poslušanje i razumijevanje glasa Božijeg u svim životnim djelatnostima i situacijama.

Pojašnjavajući na koji način nas Bog upućuje i kako djeluje i promišlja, brine o nama kroz naš svakodnevni život i životne prilike, iako to često ne primijećujemo jer smo zauzeti brigom o materijalnom bogatstvu, poučio je sabrane da nije dobro djeci pružati sve, a da od njih ne tražimo trud i požrtvovanost, budući da nedoostatak takvih stvari zna često biti u odgoju kontraproduktivan. Takođe, savjetuje da svako mora da prođe kroz određene životne teškoće, a da Gospod neće nikoga ostaviti, posebno čovjeka koji radi iskreno, sa smirenošću, predanošći i ljubavlju prinoseći sve na žrtveni oltar Božije ljubavi.

„Čovjek mora proći muku neku u životu i ako se zaista čovjek stara pošteno da radi Gospod će mu nadomjesiti, i ako bude smirenjem i poslušanjem otvoren prema nebeskoj riječi, odnosno prema riječi Jevanđelja. Imamo knjige, imamo Jevanđelje, otvorite, čitajte, tamo je sve rečeno što nam je potrebno za spasenje. Dakle, pitajte Crkvu. Uvijek postoji način da saznamo što je to Božija volja u našem životu i kakav to put treba da slijedimo. Dakle, još jedna simbolička opaska za ovu priču mogla bi biti da je ta lađa, iz jevanđelske priče, zapravo Crkva Božija i ta lađa u kojoj se nalazi Bog je Crkva, koja plovi po ovome burnome životu našemu i uzbrukanom moru, ali ona je sigurna lađa spasenja za sve one koji budu smjerni i poslušni i utvrđeni u vjeri u našega Spasitelja“, zaključio je Episkop buenosaireski i južno-centralno američki g. Kirilo.

Izvor: Mitropolija crnogorsko-primorska