Episkop Kirilo bogoslužio u manastiru Lepavina

U subotu, 9. maja, kada naša sveta Crkva proslavlja spomen Prepodobnog Joanikija Devičkog, Njegovo Preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički dr Kirilo, administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Lepavina.

Episkopu Kirilu je sasluživalo bratstvo manastira Lepavina i đakon zagrebački Aleksandar Miljanović.

U svojoj besjedi episkop Kirilo podsjetio je da Crkva ovih dana proslavlja velike svjedoke Hristovog vaskrsenja, od velikomučenika Georgija Pobjedonosca do svetog apostola i jevanđeliste Marka,  ali i podvižnike koji su svoj život proveli u tihom i skrivenom služenju Bogu, poput Prepodobnog Joanikija Devičkog.

Govoreći o njegovom životu, vladika Kirilo je ukazao na bogatu podvižničku tradiciju pravoslavnog Balkana, posebno na duhovno nasljeđe isihastičkog pokreta, čijim je duhom, kako je istakao, bio nadahnut i Prepodobni Joanikije. 

Podsjetio je da je ovaj svetitelj težio usamljeničkom i molitvenom životu, izbjegavajući ljudsku slavu, ali da se svetost ne može sakriti, jer, kako je vladika rekao, „svijeća kada se zapali ne stavlja se pod sud, nego da svijetli svima“.

Posebno je govorio o manastiru Deviču i velikom poštovanju koje Prepodobni Joanikije uživa u našem narodu, naročito kao molitveni pomoćnik onima koji stradaju od duševnih i psihičkih bolesti.

Osvrnuvši se na izazove savremenog čovjeka, vladika je upozorio na mnogobrojna iskušenja koja posebno pogađaju mlade – gubitak smisla života, zavisnosti, opojna sredstva, bijeg u virtualni svijet i razne oblike duhovne obmane.

„Čovjek osjeća da nije stvoren samo za ovaj život, ali ako ne pronađe svjetlost Jevanđelja, često počne tragati na pogrešnim mjestima“, naglasio je vladika Kirilo, pozvavši vjerne da se vraćaju Svetom pismu i životima svetih, u kojima je sadržano sve što je čovjeku potrebno za put spasenja.

U nastavku obraćanja, vladika je govorio i o manastiru Lepavini, njegovoj istoriji i značaju u duhovnom životu ovih krajeva. Podsjetio je na obnovu manastira u novije vrijeme, istakavši trud blaženopočivšeg arhimandrita Gavrila, koji je, nakon monaškog života u Hilandaru, došao u Lepavinu i posvetio se njenom duhovnom preporodu.

Posebnu pažnju posvetio je čudotvornoj ikoni Presvete Bogorodice Lepavinske, pred kojom se već dugo s vjerom sabiraju ne samo pravoslavni vjernici, nego i brojni drugi koji u ovoj svetinji traže utjehu, pomoć i iscjeljenje.

Obraćajući se najmlađima, vladika Kirilo govorio je jednostavno i očinski o važnosti molitve, crkvenog života i duhovnog odrastanja. Pozvao ih je da od malih nogu njeguju odnos s Bogom kroz molitvu, čitanje Svetog pisma i redovno učešće u bogosluženjima, podsjetivši da čovjek nije stvoren samo za prolazni život, nego za zajednicu s Bogom i život vječni.

Govoreći o Hristovom vaskrsenju kao temelju hrišćanske nade, vladika je istakao da smrt nije kraj čovjekovog postojanja, nego prolaz ka vječnom životu za one koji prepoznaju Hrista kao svog Spasitelja i žive po Njegovoj riječi.

Nakon Svete liturgije upriličena je trpeza ljubavi za sabrani vjerni narod.