Episkop Kirilo bogoslužio u Ljubljani

U ned‌jelju, 6. septembra, u 14. ned‌jelju po Duhovima, Njegovo Preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički g. Kirilo, administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u hramu Svetih Kirila i Metodija u Ljubljani.

Episkopu Kirilu sasluživali su ljubljanski parosi protojereji Aleksandar Obradović, Borislav Livopoljac i Rade Despotović, kao i đakon Aleksandar Miljanović iz Zagreba.

Po završetku Svete liturgije služen je moleban povodom početka nove školske godine, uz molitve da Gospod učenicima podari napredak u znanju, mudrost, rasuđivanje i snagu da stečeno znanje koriste na dobro.

U besjedi nakon Svetog jevanđelja, episkop Kirilo govorio je o odnosu između znanja o stvorenom svijetu i poznanja duhovne stvarnosti. Podsjetio je na riječi Svetog apostola Pavla da se ono što je nevidljivo u Bogu može sagledavati kroz Njegova stvorenja, istakavši da upravo iz tog razloga hrišćanin nije pozvan da bježi od znanja i nauke, nego da izučava „zdrave nauke“ i kroz stvoreni svijet prepoznaje dublji smisao i volju Božiju.

Vladika je kazao da je i sam Gospod Isus Hristos ljudima često govorio kroz slike i događaje iz svakodnevnog života, kako bi im približio duhovnu stvarnost. Osvrnuvši se na jevanđelsku priču o svadbi carevog sina, objasnio je da car predstavlja Oca Nebeskog, Sin Hrista, a svadbena gozba zajednicu Crkve.

Oni koji su odbili poziv bili su, prema njegovim riječima, toliko zaokupljeni zemaljskim poslovima da za ono najvažnije više nisu imali vremena.

„To što nas Sveti apostol Pavle poziva na izučavanje svjetovnih nauka ne znači da treba potpuno da se zaokupimo tim naukama i da zaboravimo na Boga“, naglasio je episkop Kirilo.

„Ne smijemo služiti tvari, nego ona treba nama da služi, a jedini služenja dostojan je naš Tvorac.“

Govoreći o Crkvi kao zajednici spasenja, vladika je istakao da nije dovoljna samo pripadnost zajednici, nego je važan i njen duhovni kvalitet. Jevanđelska priča, rekao je, ne odnosi se samo na Crkvu kao zajednicu, nego i na svakog čovjeka pojedinačno, na njegovu dušu i odnos prema Bogu.

Posebno se zadržao na ljudima koji su na svadbu dovedeni sa raskršća. U tome je vidio poziv čovjeku da ne uređuje cijeli život isključivo prema vlastitim planovima, nego da ostavi prostor za volju Božiju.

„Mnogo je važno uvijek imati u vidu tu svoju vertikalu, vertikalu duše, i gledati šta je ugodno volji Božjoj“, rekao je Vladika.

Govoreći u kontekstu početka školske godine, episkop Kirilo je učenike podstakao da znanje koje stiču ne posmatraju samo kao skup činjenica, nego da ga povezuju sa dubljim pitanjima života. Naveo je i vlastito iskustvo bavljenja prirodnim naukama, kazavši da formule za njega nisu bile samo sredstvo za dobijanje nekog broja, već prilika da se i u zakonitostima stvorenog svijeta sagledaju duhovni zakoni.

Na kraju je protumačio i čovjeka koji je na svadbu došao bez svadbenog ruha. Gospodar ga, primijetio je, ne prezire, nego ga naziva prijateljem, ali mu pokazuje da je nemarom prema vlastitoj duši iznevjerio to prijateljstvo. Svadbeno ruho, prema svetootačkom tumačenju koje je prenio Vladika, jesu vrline – smirenje, milosrđe, mudrost, ljubav kao „sveza savršenstva“ i oslobađanje srca od zlih misli, osuđivanja i nepokornosti Bogu.

Otac Rade Despotović čestitao je učenicima i roditeljima početak nove školske godine, naglasivši da je za hrišćanina svaki početak prilika za obnovu.

„Početak – uvijek početak i stalno početak. Svaki dan moramo da uspostavimo novi početak i to ne smije da nam dosadi“, rekao je otac Rade.

Posebno je naglasio važnost rasuđivanja. D‌jeca će tokom školovanja primiti mnogo različitih znanja i informacija, ali je važno da nauče da razlikuju dobro od zla, korisno od nekorisnog i da ono što čuju i uče umiju da sagledaju u svjetlosti Hristovoj.

„Vrlo je bitno da naša d‌jeca nauče da prosuđuju, da rasuđuju o toj nauci, da je donose pred lice Hristovo“, rekao je, istakavši da je dar rasuđivanja i razlikovanja duhova jedan od najvažnijih darova u duhovnom životu, kazao je otac Rade.