Episkop Kirilo bogoslužio na Javorci

U subotu, 20. juna, u hramu Svetog Duha na Javorci, Njegovo Preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički dr Kirilo, administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske služio je Svetu arhijerejsku liturgiju.

Episkopu Kirilu sasluživali su protojerej Dejan Mandić, paroh koparski, jerej Miroslav Ćirković, paroh novogoriški, i đakon ljubljanski Petar Kozakijević.

Nakon pročitanog Svetog jevanđelja besjedio je protojerej Dejan Mandić, kome je upravo na Javorci, prije četrnaest godina, poslije rukopoloženja bila prva Liturgija koju je služio.

Govoreći o Hristovoj zapovijesti ljubavi, podsjetio je da je upravo ljubav prema bližnjem najsigurnije mjerilo pripadnosti Hristu.

Otac Dejan je istakao da čovjek često sudi po svojoj palosti i zemaljskoj logici:

„Budući da se vodimo svojom ljudskom logikom, rasuđujemo po svojoj slabosti i po svojoj palosti duhovnoj i tjelesnoj, pa ljubimo samo one koji ljube nas, a one koji nas mrze i mi mrzimo. Upravo tu se pokazuje da li smo zaista Hristovi učenici.“

Podsjetio je da Gospod ne poziva čovjeka na ljubav samo prema onima koji mu čine dobro, nego i na praštanje i ljubav prema onima koji ga ne razumiju, odbacuju ili progone.

„Ne možemo malo da volimo, a malo da mrzimo. Ako želimo da budemo Hristovi, pozvani smo da pobjeđujemo sebe, svoj egoizam, sujetu i gordost i da se neprestano napajamo Božanskom ljubavlju.“

Posebno je naglasio da Gospod čovjeka ne prepoznaje po njegovim grijesima, već po ljubavi koju nosi u srcu:

„Gospod ne traži naše padove i slabosti, nego u srcu čovjekovom traži svoj lik. Onaj koji ima ljubav, njega će Gospod prepoznati.“

Osvrćući se na životna iskušenja i stradanja, otac Dejan je podsjetio na Hristove riječi: „Ako su mene progonili, i vas će progoniti“, naglasivši da su iskušenja često prilika da čovjek još čvršće prione uz Boga i da kroz praštanje posvjedoči svoju vjeru.

Po završetku Svete liturgije služen je molitveni pomen postradalima na Kosovu polju, kao i vojnicima koji su živote izgubili tokom Prvog svjetskog rata, na Sočkom frontu. Sabranima se potom obratio i episkop Kirilo, podsjetivši na duhovni značaj Vidovdana i na žrtvu onih koji su svoje živote položili za bližnje, vjeru i slobodu.

Vladika je istakao da su vidovdanski junaci i vojnici koji su postradali na ovom području povezani istom jevanđelskom mišlju:

„Nema veće ljubavi od one kada neko položi život svoj za bližnje svoje. Oni su položili svoje živote za tadašnje svoje bližnje, ali i za sve generacije poslije njih, za sve nas.“

Podsjetio je da se sjećanje na stradalnike ne čuva radi produbljivanja starih podjela i neprijateljstava, već kao svjedočanstvo žrtve, vjere i odanosti Hristovim zapovijestima.

„Ne sjećamo se mi tih žrtava da bismo danas govorili protiv naših tadašnjih neprijatelja. Gospod nam je zapovijedio da volimo i svoje neprijatelje. Cilj je da shvatimo da su ti ljudi nastojali da žive po jevanđelju i da im je spasenje duše i njihovih porodica bilo važnije od svega zemaljskog.“

Govoreći o značaju slobode, vladika Kirilo je naglasio da je ona veliki Božiji dar i preduslov za duhovni i kulturni razvoj naroda.

„Mnogo je lakše čovjeku i narodu da se razvija u uslovima slobode. Zato je sloboda veliki dar i za nju su položeni mnogi životi. Treba da je čuvamo i da budemo zahvalni onima koji su nam je ostavili.“

Osvrnuvši se na nedavno poklonjenje Pojasu Presvete Bogorodice u Beogradu, vladika je podsjetio na veliko sabranje vjernog naroda koje je posvjedočilo duboku vjeru i ljubav prema Hristu i Presvetoj Bogorodici.

„Više od milion ljudi strpljivo je čekalo da se pokloni ovoj velikoj svetinji. To je pokazalo da naš narod duboko u svojoj duši nosi vjeru i ljubav prema Hristu i Bogorodici.“

Na kraju je pozvao vjernike da pomognu napore novogoriške parohije u izgradnji budućeg hrama, podsjetivši da je podizanje svetinje trajno svjedočanstvo vjere i okrenutosti ka Carstvu nebeskom.

„Izgradnja hrama je podvig koji svjedoči o našem krajnjem opredjeljenju za Carstvo nebesko“, poručio je episkop Kirilo.

Riječ blagodarnosti na kraju sabranja uputio je domaćin, jerej Miroslav Ćirković, zahvalivši episkopu Kirilu, sveštenstvu i vjernom narodu na dolasku i zajedničkoj molitvi na Javorci.

Osvrnuvši se na nastojanja da novogoriška parohija dobije svoj hram, otac Miroslav je izrazio nadu da će taj važan poduhvat u dogledno vrijeme biti ostvaren.

Po završetku bogosluženja upriličena je trpeza ljubavi i druženje okupljenog vjernog naroda.

Spomen-crkva Svetog Duha u Javorci nalazi se iznad doline rijeke Tolminke, na planini Polog, u južnom dijelu Triglavskog nacionalnog parka. 

Područje je poznato po planinskim pašnjacima i živopisnim izvorima Tolminke, a krasi ga i drvena bogomolja podignuta tokom Prvog svjetskog rata, između 1915. i 1917. godine u spomen na poginule vojnike Sočkog fronta.

Hram predstavlja izuzetan primjer secesijske arhitekture i jedan je od najznačajnijih spomenika Prvog svjetskog rata u Sloveniji.

Crkvu su podigli pripadnici austrougarske vojske, a u njenoj unutrašnjosti na hrastovim pločama ispisano je 2.565 imena stradalih vojnika različitih naroda i veroispovjesti, među kojima i značajan broj pravoslavnih.