
Bdenije uoči praznika Svetog apostola Luke i Svetog Petra Cetinjskog u Cetinjskom manastiru
30/10/2026
Praznik Svetog apostola Luke i Svetog Petra Cetinjskog svečano proslavljen u Cetinjskom manastiru
31/10/2026Dani Mitropolita Amfilohija: Misionarsko nasljeđe Arhiepiskopa Anastasija i Mitropolita Amfilohija kao poziv na svjedočenje Jevanđelja
U okviru šeste po redu Manifestacije „Dani Mitropolita Amfilohija”, u četvrtak, 29. oktobra 2026. godine, u kripti Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici održano je veče posvećeno misionarima našeg doba — blaženopočivšim Arhiepiskopu Tirane, Drača i cijele Albanije Anastasiju i Mitropolitu crnogorsko-primorskom Amfilohiju. Tom prilikom predstavljena je knjiga Arhiepiskopa Anastasija „Misionarenje po stopama Hristovim”, u izdanju Izdavačko-informativne ustanove „Svetigora”.
O misionarskom služenju, duhovnom nasljeđu i apostolskoj revnosti dvojice jeraraha govorili su Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, Mitropolit đirokastrijski g. Natanailo i Episkop buenosaireski i južno-centralnoamerički i administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, g. Kirilo. Veče je vodio protojerej Aleksandar Lekić.
Pozdravljajući sabrane u ime organizatora, protojerej Aleksandar Lekić podsjetio je na apostolski poziv da se sjećamo svojih duhovnih starješina i ugledamo na njihovu vjeru, ističući da upravo taj zavjet daje smisao sabranju kraj groba blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija:
„Upravo poučeni ovom riječju, okupili smo se ove večeri da govorimo o dvojici savremenih apostola Pravoslavne crkve — Arhiepiskopu Tirane, Drača i cijele Albanije Anastasiju i Mitropolitu crnogorsko-primorskom Amfilohiju.”
Predstavljajući povod za objavljivanje knjige, otac Aleksandar naglasio je da su dvojica jeraraha svojim životom posvjedočila njen naslov i sadržaj:
„Ako je neko riječi naslova ove knjige oplodio u svom životu u naše vrijeme, to su upravo ove dvije ravnoapostolne ličnosti druge polovine dvadesetog i početka dvadeset prvog vijeka.”
Podsjetio je i na njihovo prijateljstvo iz mladih dana u Grčkoj, koje se nastavilo kroz zajedničko služenje Crkvi. Posebno je ukazao na brigu Mitropolita Amfilohija i Mitropolije crnogorsko-primorske o pravoslavnom narodu u Skadru i Vraki, uz blagoslov Arhiepiskopa Anastasija, kao i na nastavak te brige u službi Mitropolita Joanikija. U nastavku programa predstavio je najvažnije etape života Arhiepiskopa Anastasija, njegov bogoslovski i katihetski rad, te zalaganje za širenje pravoslavne misije izvan granica Grčke.
Blagosiljajući sabranje, Mitropolit Joanikije govorio je o dvojici jeraraha kao o svjedocima Hristovog obećanja da će biti sa svojim učenicima u sve dane do svršetka vijeka. Osvrćući se na službu Mitropolita Amfilohija, istakao je njegov proročki dar prepoznavanja zabluda i duhovnih opasnosti, ali i snagu pastirske riječi kojom je budio narod i vraćao ga Hristu.
Ukazujući na duhovnu srodnost dvojice velikih misionara, Mitropolit je naglasio:
„Vidimo da je Gospod izobilno darovao svoga Svetoga Duha i ukrepljivao ih silom Božje istine kao prave svoje apostole, da propovijedaju riječ Božju i da izvrše djelo na koje ih je poslao. Zaista su i jedan i drugi zaokružili svoje djelo, otišli iz ovoga života sa velikim zaslugama, ali i ostali prisutni među nama.”
Mitropolit Joanikije podijelio je i sjećanje na susret sa Arhiepiskopom Anastasijem, koji je i u dubokoj starosti ostao krepkog duha, jasnog pamćenja i ispunjen ljubavlju prema Crkvi. Prisjećajući se njegove posvećenosti propovijedi Jevanđelja i očuvanju crkvenog jedinstva, poručio je da nasljeđe dvojice jeraraha ostaje živo u zajednici vjernih:
„Ne samo da se njih sjećamo, nego osjećamo i živo duhovno prisustvo tih Božjih ugodnika.”
Mitropolit đirokastrijski Natanailo približio je sabranima misionarski put Arhiepiskopa Anastasija, od mladalačkog duhovnog uzrastanja i katihetskog rada do služenja u Africi i obnove Pravoslavne crkve u Albaniji. Govoreći o njegovim ranim misionarskim poduhvatima, ukazao je na uvjerenje koje je usmjeravalo čitav njegov život:
„Razmišljao je tada da nije dovoljno da se misija vrši samo u Grčkoj, nego da treba da se vrši i na mjestima gdje se još nije čulo za Gospoda.”
U tom duhu, Arhiepiskop Anastasije učestvovao je u osnivanju misionarskog pokreta i časopisa „Poreftendes”, nastojeći da probudi svijest o odgovornosti Crkve za propovijedanje Jevanđelja svim narodima. Mitropolit Natanailo podsjetio je na njegov rad u Keniji, Ugandi i Tanzaniji, rukopolaganje sveštenika, krštavanje velikog broja ljudi i obrazovanje budućih pastira. Predstavljena knjiga, kako je navedeno tokom večeri, objedinjuje petnaest radova o misiji i propovijedi Jevanđelja, nastalih od 1964. do 2003. godine.
Posebno upečatljivo bilo je svjedočenje o dolasku Arhiepiskopa Anastasija u Albaniju 1991. godine, gdje je zatekao malobrojne preživjele sveštenike, porušene hramove i crkvene objekte pretvorene u prostore druge namjene. Obnovu crkvenog života započeo je vaskršnjom porukom nade:
„Prve riječi koje je izgovorio bile su: ‘Hristos vaskrse! Bog je sa nama i mi smo sa Bogom.’”
Episkop Kirilo govorio je o misionarskom djelu Mitropolita Amfilohija u Južnoj i Centralnoj Americi, ističući da dvojicu jeraraha duhovno povezuje i Sveti Jovan Vladimir, podjednako poštovan u Albaniji i u našem narodu.
Podsjetio je na Mitropolitove pohode tom prostranom kontinentu, obnovu hramova, izgradnju parohijskih domova i dovođenje sveštenstva, ali i na njegovu otvorenost prema ljudima različitih naroda koji su u pravoslavlju pronalazili svoj duhovni dom. Govoreći o smislu tog truda, Episkop Kirilo istakao je:
„Glavni cilj nam je ipak da ih krstimo i da ih privedemo liturgijskom životu. To je ono što je Crkva uvijek radila.”
Kroz primjere iz Argentine, Brazila, Gvatemale i Ekvadora, Vladika je posvjedočio da plodovi Mitropolitovog služenja i danas žive u parohijama, manastirima i zajednicama vjernih. Ukazao je i na izazove očuvanja vjere među potomcima iseljenika, kao i na potrebu da misionarsko djelo ima trajnu podršku cijele Crkve.
Posebno je naglasio značaj saradnje pomjesnih pravoslavnih crkava, zajedničkog prevodilačkog rada i sabornog pristupa misiji, podsjećajući da su se za takvo zajedništvo zalagali i Mitropolit Amfilohije i Arhiepiskop Anastasije:
„Nadamo se da će u budućnosti sazreti svijest o toj intenzivnijoj saradnji u misiji.”


