Cvijeti u Postojni

Hristos je došao da spasi svakog čovjeka i pobjedi smrt u kosmičkom, univerzalnom smislu, kazao je episkop Kirilo u Postojni na Cvijeti.

U Cvjetnu nedjelju, 28. aprila, Njegovo Preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske služio je Svetu liturgiju u hramu Pokrova Presvete Bogorodice u Postojni. Vladici su sasluživali sveštenici Aleksandar Obradović, arhijerejski namjesnik ljubljanski, Dejan Mandić, paroh u Kopru, Darko Petaković, paroh u Postojni i đakon Zoran Radić iz Zagreba.

U liturgijskoj besjedi Njegovo Preosveštenstvo je rekao da je Gospod sve dobro stvorio – prve ljude i svu tvar, ali da se, ”zbog nemira u toj tvari koji je izazvao nemirni duh – Denica, koji je kasnije zbačen sa neba i postao satana, desilo razdvajanje tvari na dobro i na loše. Taj isti duh posle je prevario naše praoce – Adama i Evu i tako i njih uvukao u taj sunovrat propadljivosti, smrti, pale naše prirode u kojoj smo se nalazili sve do dolaska Spasitelja svijeta. Taj pad bio je kosmički pad. Čitav univerzum je postradao. Nije to samo jedna ćelija, jedan čovjek, Adam i Eva. Adam je stvoren kao mikrokosmos. On je sadržavao svu tvar u sebi na neki tajanstveni način, i trebalo je kao sveštenik da prinese svu tvar Tvorcu. Međutim, kako on to nije ispunio, pao je i s njim je pala sva tvar. To je bio kosmički pad. Zvijezde umiru, planete umiru, ne samo ljudi, biljke i životinje. Smrt je opasna bolest naše prirode i čovek je bio nemoćan pred smrću. Čovek je bio igralište demona, smrti i raznih bolesti”.

”Gospod Isus Hristos je postao čovjek radi našeg spasenja, da bi iscjelio našu prirodu od svake bolesti, pa i od te najteže bolesti – smrti. [..] To je sve prouzrokovao otac laži i svake nečistote – đavo, koji se pobunio protiv Boga i koji je nagovorio na tu avanturu i našeg praoca i našu praroditeljku Adama i Evu. Međutim, Adam se pokajao. Pevali smo u Velikom postu o Adamovom plaču, kad je osjetio što je izgubio, kaže himna – Sjede Adam na vratima Raja i plakaše. Pokajanje čovjeka ponovo vraća Bogu. Gospod nam je dao taj bescjeni dar – pokajanja koje je svemogući lijek. Nije ono samo po sebi lijek, nego ono otvara vrata za ulazak lijekara koji sve liječi, a to je blagodat Duha Svetoga koji sve liječi i obnavlja i opet nas vaspostavlja u tu prvu ljepotu. Dakle, Gospod je pošao dobrovoljno na svoju smrt da bi pronašao prvosazdanog Adama. On je došao da spase sve ljude, ali zato je bilo potrebno da spase korijen, početak svih ljudi, a to je Adam prvosazdani čovjek”, kazao je episkop.

Vladika Kirilo je istakao da je Hristos došao da spasi svakog čovjeka i pobjedi smrt u kosmičkom, univerzalnom smislu i potom govorio o vaskrsenju pravednog Lazara koje je proslavljeno dan ranije i kazao da neko može da se upita kako je vaskrsenje moguće kad se tijela mrtvih na kraju pretvaraju u prah? ”Nije slučajno Vaskrs u proljeće. U proljeće mrtva priroda čiji su listovi istrulili, čim grane sunce, čitava priroda vaskrsava, obnavlja se. Nije slučajno što nosimo grančice vrbe, čudo obnavljanja prirode u proljeće je ikona vaskrsenja svih ljudi. Tako će, kada dođe Sunce pravde – Hristos, i duše da procvjetaju, da se ponovo obuku u svoju odeždu koja je tijelo. Tijelo je samo odeća naše duše, jedna zavjesa. Sva tvar je jedna odeća Božja koju će On promijeniti u zadnji dan i to će biti novo carstvo Svete Trojice”, kazao je vladika Kirilo i dodao kako da bismo i mi bili udeonici Hristovog vaskrsenja i te obnove, treba da budemo kao Lazar – prijatelji Hristovi i da ispunjavamo Njegove zapovesti.

Po završetku bogosluženja zajedničarenje je nastavljeno za trpezom ljubavi u prostorijama crkvene opštine Postojna.

P.K.