Rođenje Hristovo u Bjelovaru – božićni običaji bilogorskog kraja

Radost rođenja Bogomladenca Hrista u Bjelovaru je ispunjavala bogosluženja Badnjeg dana i Božića, ali i narodne običaje nalaganja badnjaka i pijukanja.

Badnji dan i Božić proslavljeni su u hramu Svete Trojice u Bjelovaru, a najveći broj Bjelovarčana okupio se na večernjem bogosluženju Badnjeg dana.

Večernje bogosluženje služio je jerej Stefan Maksimović, paroh bjelovarski, a radost praznika rođenja Bogomladenca Hrista posebno su uveličala djeca, polaznici vjeronauke pri hramu Svete Trojice, koja su recitovala prigodne Božićne pjesme.

Kao svojevrsna nagrada za njih, ali i tradicionalni običaj koji će pamtiti, uslijedilo je pijukanje. Tradicionalno nalaganje badnjaka uvijek izmami najveće zanimanje vjernog naroda, a prisustvuje mu i veliki broj Bjelovarčana rimokatoličke vjeroispovijesti. Za prisutne bilo je pripremljeno i posluženje, donacija Vijeća srpske nacionalne manjine grada Bjelovara.

Iako su se neki običaji izmijenili, neki su se izgubili, drugi su prihvaćeni, o tome kako se ovaj veliki praznik slavio nekad, i šta su uspjeli da sačuvaju do danas prisjetili su se neki od najstarijih žitelja bjelovarskog kraja.

Osamdesetdvogodišnja Nada Grubor iz Malog Korenova pored Bjelovara kaže da je njena porodica običaje donijela iz ličkog kraja, odakle su se doselili. Priča kako ih je u kući bilo sedmero, kao i da je svako imao svoje zaduženje.

„Brat i ja smo bili najmlađi i za nas je Božić bio posebno veselje. Najstariji ukućanin, odnosno djed, je imao zadatak navečer, kada se sve smiri, unijeti slamu u kuću jer se vjerovalo da koliko slame donese, toliko će unijeti veselja“, prisjetila se s osmjehom Nada.

Ispričala je da bi djed jedva ušao u kuću i sve ih pozdravljao sa „Hristos se rodi“, a oni bi odgovarali „Voistinu se rodi“ i posuli bi ga sa žitom iz posude koja je bila na stolu.

„Potom bi spustio slamu ispod stola, a noge od stola vezao užetom kako bismo svi stalno bili na okupu. Za to vrijeme svi bi dozivali piliće, jaganjce i svu drugu živinu kako bi je bilo u izobilju sljedeće godine. U našoj kući su na Badnjak smjela biti najviše tri jela. No, djed je bio strastveni pecar, pa je trpeza na Badnjak kod nas bila nešto bogatija nego kod drugih“, rekla je Nada.

Sjeća se da bi djed još u junu upecao veću štuku i sušio je okrećući prema suncu. To je za njih bilo kao da jedu bakalar, iako tada nisu ni znali šta je bakalar.

„U vodi u kojoj bi se namakao za Badnju večer kuhala se juha i jela sušena štuka i krupni grah, mi smo ga zvali gluvak. Nakon večere na Badnjak i molitve, djeca bi jedva dočekala igru na slami. Žene nisu išle na jutarnju božićnu Liturgiju. Budući da je bilo jako hladno u crkvu su tada odlazili mahom samo muškarci. Mi bismo ih čekali kod kuće. Moždari su pucali i cijelim selom se čulo od crkve kako pucaju s barutom, sve je odzvanjalo od pucnjeva. Prije toga mama bi nama djeci i staroj baki čitala priče iz knjiga koje je tata posudio u knjižnici. Tako bismo uspjeli budni dočekati Božić i muške s Liturgije“, ispričala je Nada.

U to vrijeme u pravoslavnim domovima nije se kitila jelka – one koji su bili pravoslavne vjere, a kitili su jelku, drugi bi ismijavali. No, kaže Nada danas su stvari potpuno drugačije, jer se i u pravoslavnim kućama kiti jelka.

Mnogo pravoslavnih običaja bjelovarskog kraja se, zahvaljujući starijim žiteljima, koji ih čuvaju, održalo do danas i mlađi žitelji ih rado usvajaju i čuvaju za prenošenje na neke buduće generacije.

Nakon božićnog jutrenja, na sam dan Rođenja Hristovog, služena je Sveta Liturgija, na kojoj se opet okupio veliki broj pravoslavnih žitelja Bjelovara, a prisustvovao joj je i David Sedlar, župnik Župe Svetog Antuna Padovanskog i gvardijan franjevačkog samostana u Bjelovaru čestitajući tom prilikom pravoslavni Božić okupljenim vjernicima.

Nevena Maksimović

Foto: Štefan Brajković