Bogojavljenje u Kopru

To stvorenje Božije nije izvršilo ono njegovo glavno naznačenje, a to je da bogosluži. Sveti Filaret Moskovski rekao je da je Adam uveden u raj kao car i kao vladika, da caruje nad ostalim tvarima vidljivim i da bude sveštenoslužitelj. Zbog svog grehopada on nije izvršio tu ulogu zato je i došlo do poremećaja harmonije u tom savršenom tvorenju božijem, dobrom stvorenju božijem.

Isto kao kad bi neki ekser ubacili u savršeni satni mehanizam, taj mehanizam više ne bi mogao da radi. Tako je grijeh, a onda i smrt ušla u našu prirodu i narušila se harmonija između elemenata vode, vatre, vazduha i zemlje, a tu harmoniju je jedino održavao Bog, Duh Sveti svojom blagodaću.

Harmonija je narušena ne samo u spoljnom svijetu, nego i u samom unutrašnjem biću čovjekovom. Odsustvo blagodati Božije dovodi do toga da se u čovjeku vrši disharmonija elemenata materijalne prirode, ali i elemenata duhovne prirode, njegove duše, uma, srca i volje.

Došlo je do šizofrenije čovjekovog bića – um, srce i volja više nisu težili istom. Zbog odsustva blagodati Božije stihija vode, i ne samo ona, nego stihija vatre i životinja, sve je počelo da ustaje na čovjeka. On je bio car, ali posle grehopada on počinje da se plaši tih stihija, osobito u vrijeme potopa – znamo da je prvi svijet nestao u vodi. I ne samo to, nego je narušen i efekt zemlje kao staklene bašte i nestali su ti organizmi koji su postojali, a sada arheologija, paleontologija, pronalazi te organizme, velike dinosauruse. Ta harmonija je je narušena zbog odsustva blagodati Božije, a blagodat se povukla zbog grijeha čovjeka.

Mi znamo zbog čega je Gospod popustio potop – jer se nagomilao grijeh u društvu, jer niko nije mislio o Bogu, vrlo malo se našlo ljudi, to su bili Noje i njegova porodica i još neka živa bića koja je on stavio u nojevu barku. A, ta nojeva barka i dan danas je Crkva Božija i ko se nalazi u njoj, zaista se nalazi i mislima i htjenjima, spasava se.

Iako se narušila harmonija tvari, Gospod nas nije potpuno ostavio. On je obećao da će doći Mesija, a do tada, u Starom Zavjetu, voda je korištena kao sveštena materija i kaže se: „Dođe glas Jovanu u pustinji da izađe na Jordan i da vrši krštenje pokajanja“. Jovan to objašnjava da on krštava vodom, a iza njega ide jači od njega koji će krstiti Duhom Svetim i ognjem, a njegovo krštenje je samo pripremno, jer upravo vrata pokajanja nam otvaraju put u duhovni napredak. Treba prvo čovjek da shvati da je pogriješio, i onda da traži izlaz, a taj izlaz je naravno naš Gospod Isus Hristos.

Ali ako čovjek ne izvrši to preumljenje uma, ako se on zanosi, kako kaže Jovan Bogoslov, pohotom očiju, gordošću života, ako se nadima egoizmom svojim, on neće naći cilj.

Vidimo kako Jovan Krstitelj treperi pred Bogom. Kažu da se nikad nije smijao jer je duboko vidio grehovni pad čovjekov, vidio je tu strahotu grijeha, strahotu smrti i đavola koji su terorisali ljudski rod i shvatao je da je on nemoćan pred svim tim.
Njegovo krštenje nije imalo silu otpuštenja grehova, zato je bilo potrebno da Sin Božiji primi to krštenje da bi dao blagodatnu silu vodi Duha Svetoga. I poslije toga mi dobijamo to naše krštenje koje nas spasava.

Bog je svevremen, on je uvijek sa nama, a mi trebamo taj dar koji smo primili na krštenju i koji dopunjujemo kroz Svete tajne, koji dopunjujemo pijući ovu vodu današnju, da umnožavamo, a ne da budemo kao onaj nerazumni sluga koji je zakopao talamac svoga gospodara i dobio je zato prekor. Duh Sveti nadnosi se nad vodama, On nam time pomaže da se obnovimo, da se očistimo od pregrješenja, da obnovimo blagodat koju smo već dobili na krštenju i u toj blagodati su nam oprošteni svi grijehovi i prije krštenja, ali sve grijehove koje smo uradili poslije krštenja moramo očišćavati kroz pokajanje, ispovijest, pričešće i učestvovanjem u Božijim tajnama. Nemojmo da se lijenimo da to uradimo. Jer ni Gospod neće da priđe, ukoliko čovjek ne da saglasnost za to”, rekao je Episkop Kirilo.