Badnji dan u Zagrebu

Treba da volimo mir, da se molimo za mir, da gradimo mir koliko do nas stoji, u svojoj porodici, u društvu i u cijelom svijetu, kazao je vladika Kirilo na Badnji dan u Zagrebu

Na Badnji dan, 24. decembra/6. januara, u zagrebačkom Katedralnom hramu Preobraženja Gospodnjeg, Svetu Liturgiju služili su Episkopi pakračko-slavonski Jovan i buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske, sa zagrebačkim sveštenstvom. Vladika Jovan je besjedio po otpustu Liturgije. Kazao je da je Sveto pismo, kada opisuje događaje koji su prethodili rođenju Hristovom, svo u pokretu i da se u njegovom tekstu osjeća kako se kreće čitava vaseljena.

Po završetku Svete Liturgije dvojica episkopa prisustvovali su tradicionalnom prijemu Srpskog narodnog vijeća, dok je, u navečerje Božića, vladika Kirilo načalstvovao svečanim večernjim bogosluženjem u zagrebačkoj Sabornoj crkvi.

Besjedu episkopa Kirila donosimo u cjelosti.

”Mir Božji – Hristos se rodi! Čestitamo svima Božić i želimo srećnu Novu 2024. godinu milosti i dobrote Gospodnje. Svaki Gospodnji praznik pa i Božić je mnogodimenzionalan u svojoj poruci i u svom značenju, u svom biću, tako da je nemoguće u jednom kratkom obraćanju sažeti sve ono što za nas znači Božić. Navedimo samo nekoliko formula ili rečenica iz novozavjetnog otkrovenja koje su osnovne za definisanje ovog Velikog Praznika.

Tako se sjećamo riječi svetog Apostola Petra koje su upućene Hristu: „Ti si Hristos, Sin Boga Živoga.“ Dakle Petar ispovijeda Hrista čovjeka iz Nazareta kao Sina Božjega, time svjedočeći da smo i mi sinovi Božji. Eto dakle prve poruke Božića, eto dakle prve blagovijesti Božića: ljudi su rod sa Bogom, dakle Božić nas podsjeća na naše Nebesko porijeklo, ili kako čitamo u psaltiru „Ja rekoh: bogovi ste i sinovi Višnjega svi“ (Ps. 81, 6). Ili na drugom mjestu čitamo: „Jer i Onaj koji osvećuje i oni koji se osvećuju svi su od jednoga; zato se ne stidi da ih naziva braćom,“ (Jevr. 2, 11). Jer, zaista se ne prisajedini anđelima, nego se prisajedini sjemenu Amvramovu“ (Jevr. 2, 16).

Tako u isto vrijeme nas ovaj Praznik podsjeća da moramo i čuvati to nebesko dostojanstvo i težiti u svom životu da se upodobimo Bogu.

Ne treba da ce rukovodimo lažnim hipotezama filozofije ovoga svijeta, i da tražimo svoje porijeklo ili podobije u kapljici prljave vode u amebama, to jest, kako kaže psalmopevac, da se upodobljavamo ništavnosti: „Čovek ce upodobi ništavosti,dani Njegovi kao senka prolaze“ (Ps. 143, 4), ili da tražimo svoj nerazumnim: lik y skotovima “ Čovek u časti budući, ne razumede, izjednači se sa stokom nerazumnom i postade joj sličan“ (Ps. 48, 21).

Poslušajmo kako grmi Lovćenski Tajnovidac Njegoš:

„Pitagore, i ti Epikure, (i ti Darvine), zli tirjani duše besamrtne! Mračan li vas oblak pokrijeva, i sve vaše posledovatelje! Vi ste ljudsko ime unizili i zvanije pred Bogom čovjeka, jednačeć‘ ga sa beslovesnošću, nebu grabeć’ iskru božanstvenu, s kojega je skočila ognjišta, u skotsko je seleći mrtvilo“ (Luča Mikrokozma).

Sveti Apostol Pavle nas poziva: „Ne dajte se zavesti različitim i tuđim učenjima“ (Jev. 13, 9), nego zavolimo čudesni lik Hristov, jer su se na njega ugledali svi Božji ljudi: „Ugledajte se na mene kao što se i ja ugledam na Hrista“ (1 Kor. 11,1).

Dakle, Božić nam otvara duhovne oči da vidimo božansko dostojanstvo čovjeka. Zato je Lovćenski pjesnik i zapisao ”Je l’ istina e ovo ovako, il’ nas oči sopstvene varaju?“ Govoreći o prolaznosti, nepostojanosti i iluzornosti ovog svijeta i svega što je y svijetu, a zatim kroz ista usta igumana Stefana daje odgovor što je istina i što je istinski očni vid: „Nema dana bez očnoga vida niti prave slave bez Božića“ (Gorski vijenac). Dakle Božić nam otkriva novi vid, za novi nezalazni dan gdje je Novo Sunce – Hristos. Druga formula Božića je izrečena ustima mnoštva anđelske vojske: „Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja“! Ona nam i objašnjava što treba da radimo da bi bili na putu upodobljenja Bogu.

Prvo, treba da za sve i uvijek damo slavu Bogu da svakodnevno slavoslovimo Boga, naš narod ima lijepu uzrečicu: „Bez Boga ni preko praga“. Sveti apostol Pavle nas poziva: „Radujte se svagda, Molite se bez prestanka, Ha svemu zahvaljujte (blagodarite); jer je ovo volja Božija za vas u Hristu Isusu“ (1Sol. 5, 16-18).

Drugo, treba da volimo mir, da se molimo za mir, da gradimo mir koliko do nas stoji, u svojoj porodici, u društvu i u cijelom svijetu. „Blaženi mirotvorci, jer će sinovi Božiji nazvati“ (Mat. 5,9). Crkva se neprestano moli za mir svega svijeta i poziva na mir. Taj poziv nam je danas posebno važan u vremenu kada čujemo glasove o ratovima, nažalost i među pravoslavnim narodima.

Treće, treba se truditi koliko do nas stoji da imamo u sebi i gradimo dobru volju među ljudima, zato je potrebno da volimo ljude, svoje rođake, prijatelje, i svakog čovjeka. Prvi korak ka toj ljubavi učinićemo ako se budemo molili Bogu za svoje bližnje, drugi korak ako im budemo činili dobro. Jer od te zapovijesti nema ništa veće nego ko voli Boga i voli svoga bližnjega kao samoga sebe (Mat. 22, 37-39).

Kao i svaki Gospodnji praznik, i Božić ima svoje vječno značenje, nezavisno od vremena – „Isus Hristos juče je i danas onaj isti i vavek“ (Jevr. 13, 8).

„Vreme zemno i sudbina ljudska, dva obraza najviše ludosti, bez poretka najdublja nauka, sna ljudskoga đeca al’ očevi, je li ovo pričina uprava kojoj tajnu postić ne možemo? (Gorski vijenac) pita ce lovćenski pjesnik. Moramo na Božić gledati van vremena, jer je on u vremenu, ali ne zavisi od vremena, jer sinovi Božiji nijesu od svijeta kao što ni Hristos nije od svijeta (Jov. 17, 16). Božić ima vječno značenje, jer nam donosi vječnost u maticu našeg života. Svi njegovi darovi nijesu samo za jedno vrijeme, nego se blagovoljenjem Oca, dejstvom Sina i naitijem Duha Svetoga daju u svakom vremenu i prostoru svim vjernim ljudima.

Dakle, crkvene službe nijesu samo sjećanje, to nije neka komemoracija, to je tajna koja se vrši u vremenu ali za vječnost, koja ima vječno značenje. Poslušajmo crkvene pjesnike: „Danas se rađa od Djeve onaj koji u šaci drži svu tvorevinu;“ (deveti čas) ili u veličaniju praznika: „Veličam te, Hriste, Davaoče života, radi nas sada rođeni od beznevestne i prečiste Djeve Marije!“ Da li to crkveni pjesnici griješe kada o rođenju Gospodnjem govore u sadašnjosti?

Dakle Hristos i danas „stoji pred vratima srca i duše i kuca“ (Otkr. 3, 20). Ko otvori vrata On će doći zajedno sa Ocem i Svetim Duhom i nastaniće se u njemu (Jov. 14, 23), to jest rodiće se u njemu. Dakle, On ne daje samo program i uputstvo, nego daje silu i sredstvo kako ići putem upodobljenja Bogu.

Prigrlimo vjerom sve darove koje nam daruje izobilno Božić Bata, i neka se mir i zdravlje i sreća zacari u dušama i srcima našim, u našoj porodici, široj društvenoj zajednici i cijelom svijetu. Amin Bože daj!

Završimo ovo naše kratko izlaganje divnom stihirom crkvenog pjesnika: „Danas se rađa od Djeve Onaj koji u šaci drži svu tvorevinu. U pelene je povijen kao novorođenče Onaj koji je po prirodi nedodirljiv. Bog je položen u jasle, a utvrdio je nebesa na samom početku. Mlekom iz grudi hrani se Onaj koji je u pustinji manom okrepio narod. Mage Sebi doziva Ženik Crkve. Dare njihove prima Sin Djeve. Klanjamo se rođenju Tvom, Hriste! Klanjamo se rođenju Tvom, Hriste! Klanjamo se rođenju Tvom, Hriste! Pokaži nam i Tvoja božanska bogojavljenja!“ (Deveti čas).

Hristos se Rodi – Vaistinu se Rodi! Srećna nova 2024. godina milosti i dobrote Gospodnje!”, kazao je vladika Kirilo.

P.K.