
Vladika Kirilo bogoslužio u Manastiru Ćelija piperska
18/10/2026
Tomindan u manastiru na Vindolu i pripreme za manastirsku slavu
20/10/2026Arhijerejska liturgija u Crkvi pod Goricom, bogoslužio vladika Kirilo
Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južnocentralnoamerički g. Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, služio sa sveštenstvom i vjernim narodom u nedjelju, Svetu arhijerejsku liturgiju u Crkvi Svetog Georgija pod Goricom, u Podgorici.
Govorećina temu današnjeg jevanđelskog odjeljka, o vaskrsenju sina udovice iz Naina, istakao je da su tajnu vaskrsenja prorokovali proroci.
„Mi smo se danas, moguće, navikli da slušamo o vaskrsenju i ponekad pomalo otupi u nama to čulo koliko je to veliki i značajan događaj, koliko je to svečovječanski i vaseljenski, kosmički događaj. U Starom zavjetu imamo mnogo proroštava, naznaka o Hristovom vaskrsenju. Naročito su jaki primjeri u Psalmima Davidovim, kad on kaže da Gospod neće ostaviti dušu njegovu u adu niti će dati da svetac Njegov vidi truljenje. Tu je ispovijeđena vjera i u vaskrsenje duše i u vaskrsenje tijela. Takođe to još čujemo što je još više zapanjujuće, kod Jova koji nije bio iz izabranog naroda, on govori da je njegov spasitelj živ i da će ga on lično vidjeti i da će njegova ličnost vaskrsnuti u Bogu.
Čudesno je viđenje Jezekilja koji je vidio i kraj, vakrsenje svih ljudi. Na Veliku subotu se čita o tome kako je Jezekilj vidio mrtve kosti koje su oživjele, a zatim se i duh u njih uselio, dakle postadoše živi ljudi pred njegovim očima. Time je Gospod objavio tom velikom proroku o cilju čovjekovog života i kraju istorije svijeta.
Naš Gospod Isus Hristos za vrijeme svoga života pripremao je svoje učenik i narode i nas zajedno sa njima, jer je Jevanđelje svevremeni događaj (ono nije samo događaj koji se desio tamo negdje u istoriji, nego i mi danas čitajući svaku od perikopa Jevanđelja, sozercavamo u stvarnosti sve to što se događalo. Dakle, Gospod je pripremao svoje učenike za svoje lično vaskrsenje, vaskrsavši tri čovejka u toku zvog života na zemlji.“
Preosvećeni vladika nam govori da je Gospod vaskrsao Jairovu kćer tako što joj je naredio da ustane i time pokazao da On ima vlast nad životom i smrću i da je jači i od najteže bolesti od koje boluje naša priroda, a to je smrt. Potom, navodi vladika Kirilo, Gospod je vaskrsao sina udovice iz Naina, takođe naredivši: Ustani, ali da je najveličanstvenije bilo vaskrsenje Njegovog prijatelja Lazara četverodnevnog, koga je Gospod pozvao da ustane i time pokazao da je čovjek i u smrti slobodno biće.
Vladika Kirilo je pojasnio i koliko je važna vjera zajednice, jer su u toj dramatičnoj sceni vaskrsenja Lazarevog, učestvovale i njegove sestre Marta i Marija, svojom vjerom, te je naveo i primjer bolesnika koga su četvorica donijela pred Gospoda i da mu je i njihova vjera pomogla.
„Punoću te vlasti (nad životom i smrću) Gospod je pokazao svojim ličnim vaskrsenjem koje je uradio svojom silom. On je svojim tijelom prebivao u grobu, a dušom ispunjenom božanstvom je bio u adu odakle je izvadio duše svih pravednika od Adama, do razbojnika na krstu. Poslije Njegovog vaskrsenja rečeno je da mnogi sveti ustadoše. Smatra se da je među njima bilo mnogo starozavjetnih proroka koji su vaskrsnuli i pokazali se narodu Izrailju. Međutim , i pored toga povjerovao je samo mali dio Njegovih učenika koji su Mu ostali vjerni i kod krsta i kasnije pri vaskrsenju, mada su se i oni kolebali i sumnjali sve do Njegovoga vaznesenja. Oni postaju neustrašivi propovijednici kad ih je osjenila sila Duha Svetoga.“
Njegovo preosveštenstvo episkop buenosajreski i južnocentralnoamerički i administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske g. Kirilo na kraju je naglasio da ništa ne možemo bez Božije riječi koju treba da slušamo i po njoj postupamo i ispunjavamo svešto nam je Gospod zapovjedio.


