Arhijerejska liturgija na Briskoj Gori, bogoslužio vladika Kirilo

Njegovo preosveštenstvo episkop buenosajreski i južnocentralno-američki i administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske g. Kirilo, služio je danas Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Svetog Vasilija Ostroškog na Briskoj Gori.

Tumačeći današnju jevanđelsku priču o bogatašu i Lazaru, vladika Kirilo je kazao da Spasiteljeve riječi opisuju duhovnu stvarnost, te da ih ne smijemo mijenjati kako ne bismo otišli u jeres ili raskol.

Istakao je jednu od najvažnijih zapovijesti Gospodnjih da ljubimo bližnje kao same sebe, bez obzira što to nije lako i što smo, po riječima prepodobnog Simona Atonskog, grjehopadom izgubili svojstvo ljubavi, ali da uz velike napore možemo vratiti svojstvo ljubavi prema Bogu i bližnjima.

„Zato su još neke izreke date u Svetom pismu da bismo mi počeli da se usmjeravamo prema toj zapovijesti. Na primjer, ima kod svetih apostola zapisano da ne činimo ništa drugom što ne želimo da drugi nama čine. To je pravilo koje, kada bi svi izvršavali u svijetu, ovaj svijet bi bio mnogo bolje mjesto za življenje. Međutim, to pravilo je donekle pasivno. Pasivan odnos prema bližnjem. Ne čini. Međutim, nekad je potreban i aktivan odnos prema bližnjem. Zato je Spasitelj rekao: Činite drugima kako biste voljeli da drugi vama čine.

Vladika je s tim u vezi pojasnio da nama neće biti suđeno samo zato što nismo činili loše, nego zato što nismo činili dobro, a mogli smo.

„Upravo, ova današnja priča o bogatašu i ubogom Lazaru i govori o tome da bogataš nije osuđen zato što je bio bogat i uveseljavao se, nego je on osuđen zato što nije učinio dobro djelo prema tom siromahu koga je vidio kod svojih vrata. Nije on bio daleko niti je nepoznat. Čak su i psi dolazili kod njega i lizali njegove rane, ali bogataš nije pomogao ubogom Lazaru. A i ubogi Lazar nije se našao u naručju Avraamovom samo zato što je ubog, nego zato što u toj njegovoj nevolji nije očajavao, nije gubio vjeru.“

Vladika Kirilo je potom poučio da treba da, čitajući Sveto pismo i izučavajući svojstva našeg Boga koji nije apstraktan, nego se javio i kao čovjek, slijedimo Njegov primjer, koliko možemo, jer i iz žitija svetih vidimo da su životi svetitelja zapravo produženi Hristov život kroz vrijeme.

„Zašto je to tako? Zato što su sveti imali iste ili slične osobine. Naravno, ne može se dostići taj idealan slučaj Bogočovjeka Hrista, ali su po svojoj mogućnosti oponašali vrline koje ima Gospod Isus Hristos. Nije dovoljno, i današnji Apostol nam govari da ne pomaže puko ispunjavanje zakona, nego je u Hristu nova tvar, kako govori Sveti apostol Pavle. Da bismo dostigli do te nove tvari, do preobražaja u Bogu, potrebno je da se trudimo da ispunjavamo riječi Jevanđelja, a ne samo da ispunjavamo formalno. Treba da se trudimo da doživimo unutrašnji preobražaj, da naše srce počne da saosjeća sa Bogom. Naročito da saosjeća sa Njegovim posljednjim danima i Njegovim raspećem.“

Podsjećajući koliko je surov ovaj svijet koji je raspeo Gospoda Isusa Hrista, bezgrešnog čovjeka i Boga, vladika je nas je uputio na srčano pokajanje i probražaj kako bismo i sami dostigli vrline milosrđa i ljubavi čiji primjer nam je dao sam Hristos.

„Dakle, nije to samo ponašanje. Nije On samo dao moralni prmjer nego nam je On dao i silu da to slijedimo kroz svete tajne. On je uvijek, a naročio u Svetoj evharistiji, po srijedi nas i On nam daje silu, ali treba tu silu da mi koristimo aktivno i da je pokazujemo svojim djelima, jer vjera bez dobrih djela je mrtva vjera, kako je to rekao Sveti apostol Jakov i da naročito se čuvamo toga da preziremo bilo kog našeg bližnjeg. Dakle, u svakom svom bližnjem da vidimo lik Hristov.“

Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički je naglasio da  nam ova jevanđelska priča otkriva još jednu važnu stvar, a to je da se, nažalost, neće svi spasiti i da je i muka realna i vječna, te da treba da sa strahom Božijim gradimo svoje spasenje.

„Jasno je iz ove priče da je pred očima Spasiteljevim je sve otkriveno, da čovjek ne završava svojom smrću. On samo produžava drugi način života. Crkva to jasno uči da kad se duša odvoji od tijela, tijelo se raspadne na elemente od kojih je sastavljeno, a duh daje matricu života i to što pokušava nauka da sve protumači kroz tjelesne procese, to je sve nedostatak znanja. Nauka se trudi da sazna, međutim, djelimično znamo, ali Spasiteljevo učenje u Svetom pismu objašnjava da je duša glavna i da dušu treba ispuniti novim sadržajem duhovnim.“

Naravno da se i tijelo spasava, ali ne samo po sebi, nego dejstvom duha. Duša je matrica i ona produžava da živi poslije smrti. Zato se mi molimo za upokojene i osobito Crkva ima učenja da zavisno od života čovjeka duša njegova odlazi na mjesto gdje će čekati strašni sud, gdje će biti opšte vaskrsenje mrtvih.“

Njegovo preosveštenstvo episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički  i administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske g. Kirilo, na kraju je, poučio da sve što imamo, da nam je od Boga, te da ne smijemo da se gordimo ni bogatstvom, ni mudrošću, ni ljepotom, nego da svim što imamo raspolažemo blagorazumno, podsjetivši na Spasiteljeve riječi: Blaženi milostivi, jer će biti pomilovani.

Lana Ostojić

Fotografije

Izvor: Mitropolija crnogorsko-primorska