Vjernici iz Zagreba posjetili svetinje
Gorskog kotara

Blagoslovom Njegovog Visokopreosveštenstva Mitropolita zagrebačko-ljubljanskog gospodina Porfirija ostvarili smo pokloničko putovanje pravoslavnih vjernika iz Zagreba svetinjama Gorskog kotara: manastiru Gomirje, crkvi Svetog Proroka Ilije u Vrbovskom i parohijskoj crkvi Svetog velikomučenika Georgija u Srpskim Moravicama. Naše poklonjenje je bilo zamišljeno, i ostvareno je, kao duhovno ohrabrenje i nadahnuće pred početak Velikog i Časnog posta. Na ovom blagoslovenom putu sa nama je bila i NJ. E. ambasador Republike Srbije u Zagrebu gospođa Mira Nikolić sa svojom pratnjom, kao i protosinđel Venijamin, sabrat manastira Svete Petke u Zagrebu, i monah Amon, sabrat manastira Kovilja.

U subotu, 23. februara, u 9:30 časova stigli smo u manastir Svetog Jovana Preteče - Gomirje, naš najzapadniji manastir u bivšoj nam državi. Svetu Liturgiju služili su visokoprepodobni arhimandrit Mihajlo (Vučković), duhovnik manastira Gomirja, i visokoprečasni protojerej-stavrofor Jelenko Stojanović, paroh srpsko-moravički. Čtecirali su đaci srpske gimnazije u Zagrebu. Za pjevnicom je skladno pojala igumanija manastira mati Paraskeva zajedno sa sestrama i našim poklonicima. Sa blagočestivim narodom iz okolnih mjesta bilo nas je preko stotinu duša. Mnogi su pristupili i Svetoj Tajni pričešća. Nakon svete Liturgije otac Mihajlo nam se obratio prigodnim slovom dobrodošlice te jevanđelskom poukom, govoreći i o istoriji manastira koji u Gorskom Kotaru čuva našu pravoslavnu vjeru više od 400 godina, odolijevajući teškoj sudbini zajedno sa svojim narodom. Otac Mihajlo, i mati Paraskeva, koja ovde živi 40 godina, priredili su nam bogato posluženje i topli prijem kao čin velike hrišćanske ljubavi. Poslije mnogo lijepih riječi i toplih osjećanja, ali i zbog navrlih emocija, nije bilo lako da se oprostimo od manastira.

Naši autobusi krenuli su prema obližnjem mjestu, staroj srpskoj naseobini Verbovskom, u kojem je najstarija svetinja naša crkva posvećena Svetom proroku Iliji iz 1700. godine. Kasnije su tu naseljeni i ostali stanovnici Česi, Mađari, Nijemci i Slovaci. Sada je to opštinsko mjesto koje je multikulturalno i možda naširoko primjerno po suživotu, kako nam je to rekao prota Jelenko koji se brine za ovaj hram i narod. U Vrbovskom je polovina stanovništva pravoslavne, a polovina rimokatoličke vjeroispovijesti. Vjeronauku u školama ravnomjerno pohađaju djeca rimokatoličke i pravoslavne vjeroispovijesti. U ovom mjestu su javne opštinske table ispisane i latiničnim i ćiriličnim pismom. Mjesto je lijepo, čisto, živahno, sa velikom trobrodnom rimokatoličkom crkvom iz 19. vijeka. Don Mate i o. Jelenko su kućni prijatelji. Na vrhu mjesta je naša crkva koja je temeljno renovirana. Oko crkve je pravoslavno groblje. Ušli smo u crkvu Svetog Ilije, zapalili svijeće, i otpjevali tropar. Prota Jelenko nam je detaljno opisao istoriju mjesta, školu, ekonomsku perspektivu kraja. Nažalost, bilo je mnogo riječi i o odumiranju naroda toga kraja.

Napustili smo Vrbovsko (Verbovsko) i pošli starom cestom prema Rijeci, nekada najfrekventnijom saobraćajnicom Rijeka - Zagreb. Pusto, nigdje nikoga, osim naša dva zagrebačka autobusa. Prolazimo kroz Hajdine, srpsko mjesto poznatih ljudi, naučnika i akademika. Pusto, usputne kafane zatvorene, ljudi nema nigdje. Nedugo zatim stižemo do zavoja gdje je nekada stojala tabla „Srpske Moravice“. „Više je nema, skinuli su je“ - kaže nam jedna mještanka. Zatim je na desnoj strani padine veliko srpsko staro i novo groblje. Iznad groblja na samom vrhu Jakšića zablistala je, obasjana suncem, predivna crkva Svetog Georgija, crkva u kojoj naš domaćin prota Jelenko Stojanović bogosluži već 40 godina.

Crkvu u Srpskim Moravicama, nakon dvije na drugim mjestima, podižu Moravčani 1800. godine, uz pomoć velikoga Episkopa Danila Jakšića, trećeg po redu na katedri Episkopa gornjo-karlovačkih. Crkva je predivna kako spolja tako i iznutra, rekli bismo prava gradska crkva. U njoj smo otpjevali tropar svetom Georgiju i zapalili svijeće za sve žive i umrle, ubijene i nestale Srbe u svim ovim vremenima.

Otac Jelenko iscrpno nam je ispričao istoriju ovoga kraja. Kada je primio ovu parohiju u tom je kraju živjelo više od 400 živih i naprednih domaćinstava. U osnovnoj školi bilo je više od 250 đaka kojima je on držao časove vjeronauke. Danas u Srpskim Moravicama, kako kaže, živi oko 400 duša, a u cijeloj osmogodišnjoj školi je oko 45 đaka.

Predsednik SKD Prosvjeta profesor Novica Vučinić, muzičar i slikar, primio nas je u izložbeni salon Prosvjete, pokazao nam rad tog društva, govorio o prošlosti rodnoga kraja, o davnim zbivanjima i o zbivanjima sadašnjim. Uglavnom, kao i u cijeloj Krajini, tendencija je izumiranje. Mladi idu u gradove i u daleki svijet, ostaju starci i nemoćni. Takva je sudbina i moravičkog kraja. Ostali smo još neko vrijeme u razgovoru i u pričama moravičkih kazivanja koja sve više blijede i gube sliku svojih predaka.

Na ovom putovanju Bog nam je dao lijepo vreme, sunčano, ali hladno. Ovo pokloničko putovanje, koje doživljavamo kao duhovno osvježenje, uspješno smo završili oko 18 časova.

U toku cijelog putovanja vođa puta je govorio duhovnu pouku o uvodu u velikoposni period kao i o istoriji nastanka Vojne Krajine i o njenoj nedavnoj propasti.

Arhimandrit Danilo (Ljubotina)