Vidovdanski sabor na Javorci

U subotu 29. juna, u hramu Svetog Duha na Javorci u Sloveniji, Svetu Liturgiju povodom vidovdanskog sabora koji se na tom mjestu održava već 35 godina, služio je Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske Kirilo, uz sasluženje prečasnih jereja Dejana Mandića, drugog paroha koparskog, nadležnog paroha Miroslava Ćirkovića i đakona Zorana Radića iz Zagreba. Liturgiji su prisustvovali župnik Damjan Bajc, gospodin Silvio Gabršček, nekadašnji državni sekretar Republike Slovenije, te predstavnici Rimokatoličke crkve i lokalne opštinske uprave, gradonačelnik Tolmina Alan Červ, uz učešće sabranog naroda novogoričke i susjednih parohija.

Vladika Kirilo je u liturgijskoj besjedi kazao da se pred izborom između zemaljskog i nebeskog carstva našao knez Lazar, kada su mu Turci nudili da im se pokori i zadrži svoje zemaljsko carstvo. ”On je to odbio znajući da u ropstvu, posebno osmanlijskom, narod ne može, i neće moći da propovijeda i živi slobodno svoju vjeru. Slabiji među narodom će se sablazniti, posebno žene, djeca, i ne samo da će ih tuđini zarobiti, nego će oni pogubitii i njihovu dušu za vječni život. Uvijek je cilj vječno spasenje, u svemu što radimo na ovoj zemlji treba uvijek da nam bude cilj vječno spasenje, vječni naš život, da se ne ogriješimo o nešto ovdje, što bi nam smetalo za zadobijanje vječnoga života”.

”Car Lazar i njegova vojska na Kosovu ispunili su tu najveću zapovijest o kojoj Gospod govori – da nema veće ljubavi, nego da ko život svoj položi za bližnje svoje. Oni su upravo položili svoje živote za svoj narod, za bližnje, i ne samo za svoj narod, nego, kako se pokazalo kasnije, i za hrišćansku Evropu. Na dan Kosovske bitke zvonila su zvona u Parizu, Notrdamu, jer je Lazar izašao u ime hrišćanske Evrope da se suprotstavi Turcima. Nažalost, tada nije bilo dovoljno jedinstva ni u srpskom narodu, a kamoli da mu je neko pritekao u pomoć od drugih hrišćanskih naroda. Tek kasnije će se uključiti drugi hrišćanski narodi i Osmanlije će biti zaustavljeni pod Bečom, kada i počinje slabljenje Osmanlijskog carstva na Balkanu do konačnog oslobođenja do kog je došlo tek početkom dvadesetog vijeka”, kazao je episkop Kirilo i istakao da je tokom pet vekova turskog ropstva Lazareva žrtva bila zvijezda vodilja.

”Sjećajmo se velikih heroja i junaka koji su se borili za vjeru pravoslavnu, za vjeru hrišćansku, za Krst časni i slobodu zlatnu – za slobodu kao najveću vrijednost jednog naroda i čovjeka, ali ne slobodu bilo kakvu, nego slobodu koju nam je Hristos donio, a to je sloboda od đavola, smrti, i grijeha”, poručio je vladika Kirilo u liturgijskoj besjedi.

Po Svetoj Liturgiji služen je i parastos postradalim vojnicima i vojskovođama koji su polagali svoje živote nadahnuti željom za slobodom, nakon čega je episkop blagoslovio trpezu ljubavi koju su za sve prisutne pripremili domaćini i članovi naše zajednice iz Tolmina, uz doprinos i učešće mnogih parohijana novogoričke Crkvene Opštine.