
Sahranjen usnuli Jovan Knežević (2013-2026)
01/05/2026Patrijarh u Leliću: Svi smo deca svetog Vladike Nikolaja
Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Porfirije služio je u Nedelju raslabljenog, 3. maja 2026. godine, na praznik Svetog Vladike Nikolaja, Svetu arhijerejsku Liturgiju u Manastir Lelić, svetinji u kojoj se čuvaju mošti velikog srpskog i svepravoslavnog svetitelja. Njegovoj Svetosti sasluživalo je više arhijereja Srpske Pravoslavne Crkve, među kojima i Njegovo Preosveštenstvo Episkop Kirilo, administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske.
Pre početka Svete Liturgije, Patrijarh se poklonio moštima Svetog Vladike Nikolaja, a tokom bogosluženja odlikovao je igumana Manastira Lelić, oca Georgija, činom arhimandrita.
Njegovoj Svetosti sasluživali su visokopreosvećena gospoda Mitropoliti: vranjski Pahomije, šumadijski Jovan, raško-prizrenski Teodosije, timočki Ilarion, niški Arsenije i budimljansko-nikšićki Metodije, visokopreosvećeni Arhiepiskop gornjokarlovački Gerasim, kao i preosvećena gospoda Episkopi: buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, osečkopoljski i baranjski Heruvim, šabački Jerotej, remezijanski Stefan, mohački Damaskin, toplički Petar i jenopoljski Nikon, uz domaćina, Episkopa valjevskog Isihija.
Svetoj Liturgiji prisustvovao je i visokopreosvećeni Mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije, kao i predstavnici Vlade Republike Srbije, Vojske Srbije, policije, te brojni predstavnici kulturnog i javnog života.
Molitveno sabranje uveličali su brojno sveštenstvo, monaštvo i više hiljada vernika koji su ispunili manastirsku portu proslavljajući saborno Svetog Vladiku Nikolaja.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala, Patrijarh Porfirije je u arhipastirskoj besedi istakao da, proslavljajući Vaskrsenje Hristovo, verni u ovim danima na poseban način proslavljaju i Svetog Vladiku Nikolaja, jednog od najvećih srpskih svetih ljudi, posle Svetog Save, koji je sabrao verni narod u Leliću.
Osvrćući se na jevanđelsku priču o raslabljenom, Patrijarh je podsetio na banju Vitezdu kao mesto isceljenja, gde je čovek bolestan trideset osam godina ostao bez pomoći drugih, okružen ljudima koji su bili usmereni isključivo na sebe. Upravo u toj slici, kako je naglasio, prepoznajemo i stanje savremenog čoveka, u kojem često preovladava egoizam i nedostatak ljubavi prema bližnjem.
„Gospod pita: hoćeš li zdrav da budeš? To je pitanje upućeno svakome od nas – da li imamo vere, nade i želje za istinskim isceljenjem“, poručio je Patrijarh, dodajući da čovek ne može sam sebe isceliti, ali da uvek ima Onoga koji je Bogočovek – Hrista, koji isceljuje sve naše nemoći.
Patrijarh je naglasio da i danas postoje „ljudi Hristovi“, oni koji su se ohristovili i koji, kao žive ikone Božije, pomažu drugima, ne magijom, već blagodaću Božijom. Među njima posebno mesto zauzima Sveti Vladika Nikolaj, koji je spojio molitvu i misao, istok i zapad, i sabirao ljude u jednu veru Hristovu spasonosno.
„On je uzeo krst svoj i pošao za Hristom, a Gospod je učinio da se iz daleke zemlje vrati u Lelić, da ovo mesto postane nova banja Vitezda – mesto duhovnog isceljenja“, istakao je Patrijarh.
Pozvavši verne da prepoznaju ljubav Svetog Vladike Nikolaja prema Bogu i bližnjima, Patrijarh je poručio da smo svi „deca Vladike Nikolaja“ i da treba da ostanemo sabrani u veri, nadi i ljubavi, proslavljajući Boga zajedno sa svima svetima.
Na ovaj veliki praznik, Patrijarhu Porfiriju je dodeljen najviši orden Eparhije valjevske – orden Svetog Vladike Nikolaja za nesebičnu ljubav pokazanu prema majci Crkvi, takođe isti orden povodom staranja o manastiru i podizanja Doma Vladike Nikolaja dodeljen je arhimandritu Georgiju, igumanu Manastira.
Episkop valjevski Isihije zahvalio je Njegovoj Svetosti Patrijarhu srpskom g. Porfiriju, sabranim arhijerejima i vernom narodu na dolasku i molitvenom učešću u prazniku. Podsetivši na značaj Svetog Vladike Nikolaja Velimirovića, Vladika Isihije je istakao da nam je on sa svojom porodicom ostavio Manastir Lelić i svaki deo ove zemlje natopljene molitvom, učeći nas kako se služi Crkvi i kako se ljubi Bog. Posebno je naglasio da je povratak moštiju Svetog Vladike Nikolaja u Lelić predstavljao duhovni Vaskrs nade ove zemlje, kao i da su zadužbine, o kojima je i sam svetitelj govorio, duboko utkane u biće našeg naroda. „Bogu je ugodno da učestvujemo u osvećivanju našeg prostora“, poručio je vladika Isihije, dodajući da je upravo blagoslov Svetog Vladike Nikolaja ukrepio i nadahnuo da se sazida Dom koji nosi njegovo ime.
Po završetku Svete Liturgije, Patrijarh Porfirije osveštao je slavske darove i prelomio slavski kolač, a potom je osvetio novopodignuti Dom Svetog Vladike Nikolaja u manastirskoj porti, nakon čega je obišao multifunkcionalni Dom Vladike Nikolaja i u srdačnom razgovoru proveo vreme sa okupljenim vernim narodom.
* * *
Novopodignuti Dom Svetog Vladike Nikolaja predstavlja višenamenski duhovno-kulturni prostor, u čijem sastavu se nalaze muzej posvećen Svetom Nikolaju Velimiroviću, biblioteka, čitaonica, konferencijska sala i amfiteatar. Ovaj značajan objekat podignut je kao mesto sabiranja, obrazovanja i duhovnog uzrastanja, koje će služiti na korist vernog naroda i celokupnog srpskog roda, nastavljajući delo i misiju velikog duhovnika čije ime nosi.
Sveti Vladika Nikolaj Velimirović jedan je od najznačajnijih duhovnika i bogoslova Srba u novijoj istoriji. Rođen u selu Leliću kod Valjeva, svojim životom, podvigom i rečju postao je svetlost koja i danas prosvećuje mnoge. Kao episkop ohridski i žički, ostavio je dubok trag u duhovnom životu Crkve, propovedajući Jevanđelje sa snagom i jasnoćom, spajajući bogoslovlje, molitvu i živo pastirsko iskustvo.
Tokom života prošao je kroz velika stradanja, uključujući i zatočeništvo u logoru Dahau, ali je ostao nepokolebiv u veri i ljubavi prema Hristu i svom narodu. Njegova dela, poput „Ohridskog prologa“ i „Molitvi na jezeru“, i danas su neiscrpni izvor duhovne snage. Vraćanjem njegovih svetih moštiju u rodni Lelić, ova svetinja postala je mesto sabiranja, molitve i duhovnog isceljenja za sve koji traže utehu i snagu u Hristu.
Izvor: TV Hram




























