Liturgija u kapeli svetog Save u Zagrebu
13/05/2019
Kardinal Leonardo Sandri posjetio srpsku Patrijaršiju
20/05/2019

Mitropolit Porfirije govorio na predstavljanju Izabranih djela Mitopolita Amfilohija

Izdavačko-informativna ustanova Mitropolije crnogorsko-primorske „Svetigora“ sinoć je u Beogradu predstavila komplet Izabranih djela Njegovog visokopreosveštenstva Arhiepiskopa cetinjskog Mitropolita crnogorsko-primorskog dr Amfilohija.

Na promociji su govorili Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit zagrebačko-ljubljanski dr Porfirije, Njegovo preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije, akademik Matija Bećković, prof. dr Milo Lompar i u ime redakcije Želidrag Nikčević.

Svetigora je svoj temeljni izdavački i duhovni poduhvat Izabrana dijela Mitropolita Amfilohija, 30 naslova u 36 knjiga, predstavila u prepunoj kripti Hrama Svetog Save na Vračaru, među kojima su bili arhijereji SPC, monaštvo i sveštenstvo iz više eparhija, akademici, profesori Bogoslovije, Bogoslovskog i drugih fakulteta u Srbiji, književnici, predstavnici kulturnog života i mnogobrojni vjerni narod.

Osnovna ideja priređivača je, kako je istakao Želidrag Nikčević, da se čitaocima vjerno predoči Mitropolitovo pastirsko, duhovno, intelektualno djelovanje:

„Da se ovim knjigama istinito posvjedoči koliko je ta služba bila plemenita, kako su u njegovim predavanjima, tekstovima, besjedama i u živom kontaktu sa ljudima formulisana neka od najtežih pitanja ne samo naše vjere, nego i naše stvarnosti, savjesti i ljudske odgovornosti.“

Ove knjige su pripremane i štampane duže od jedne decenije, saborno kao proizvod brige i ljubavi, najprije pastira prema svojoj duhovnoj djeci i ljubavi uzdariju te duhovne djece prema svom roditelju, istakao je Nikčević i dodao da su u njihovom nastajanju učestvovali vladike, sveštenici, monasi i mirjani, preko trideset Mitropolitovih duhovnih čeda sa vladikom Joanikijem na čelu. Ovaj izdavački poduhvat je zajedničko djelo dvaju eparhija Srpske pravoslavne crkve: Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke.

„Prikupljajući knjige, tekstove, predavanja i besjede, diskove i kasete sa zvučnim i video-zapisima, shvatili smo da je to ogroman materijal iskustva, vjere, bogoljublja i čovjekoljublja. Ovo djelo, koje je nastalo bez direktnih literarnih pretenzija i možemo slobodno reći iz skromnog osjećanja dužnosti prema bližnjemu i svome narodu, nije samo teologija, niti filosofija, niti poezija, ni besjedništvo, već je ono mirno u svojoj snazi, ozbiljno i dostojanstveno u izrazu i dobroj namjeri, suštinski zbir svega toga.“

Preosvećeni Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije je naglasio da mu je velika čast što učestvuje u predstavljanju monumentalnog, književnog i teološkog, djela Mitropolita Amfilohija, ističući veliki trud oca Radomira Nikčevića koji je formirao tim, upravljao i osmišljava ovaj izdavački poduhvat.

Vladika Joanikije je napravio provizornu periodizaciju Mitropolitovog književnoga rada i podsjetio da se, iako je počeo da piše mnogo ranije, kao teolog projavio i objavio sa svojim doktoratom o Svetom Grigoriju Palami.

„Govorilo se, i to je tako, da je to najbolji doktorat na teološkim naukama kod Srba. Njemu je svakako bilo od ogromne koristi izučavanje Svetih otaca, posebno Svetog Grigorija Palame, čije djelo ne samo da je dobro izučio i obradio, nego i usvojio, pretočio u svoje iskustvo.“

Po riječima vladike Joanikija vidi se, i kroz njegovo teološko i književno dijelo, da je on oslonjen na misao i opit Svetih otaca iz Svete Gore Atonske.

„Kada je radio svoj doktorat i kada se bavio naukom najozbiljnije, Mitropolit Amfilohije se istovremeno vezivao za Svetu Goru da se nauči ne samo slovu iz knjiga, nego da osjeti slovo Božije, riječ Božiju u tišini Svetogorskoj. Ta čežnja da doživi riječ Božiju, da uđe u njen smisao, otvorila mu je neslućene vidike.“

Nakon tog djelanja u Grčkoj, književnog, teološkog i propovjedničkog, kako je rekao Preovećeni vladika, Mitropolit je, kao profesor Bogoslovskog fakulteta, nastavio da stvara u drugačijim uslovima:

„Naročito se bavio tumačenjem Svetog pisma, i Starog i Novog zavjeta, bavio se filosofijom hrišćanskog vaspitanja i o tome napisao izvarednu knjigu koja služi kao udžbenik na bogoslovskom fakultetu. Tada je postao poznat i kao propovjednik žive riječi Božije koja je zaista bila i bogonadahnuta i stvaralačka, što se vidi po preporodu koji je nastao upravo u Beogradu, oko Teološkog fakulteta, kao i oko manastira Vavedenja i Ćelija, gdje je predavao, propovjedao i služio tadašnji jeromonah Amfilohije.“

Vladika Amfilohije je nastavio da se ozbiljno bavi bogoslovljem, ali svega je više privlačio pastirski rad. Punih 35 godina, Mitropolit Amfilohije stvara kao arhijerej, prvo u Banatu u mnogo lakšim uslovima, iako je i tamo bilo problema raznih, a zatim u Crnoj Gori:

„Tu možemo vidjeti kakav je Mitropolit stvaralac. Prosto nije kabinetski čovjek. Za mnoge od nas stvarati bilo šta valjano u takvim uslovima u kojima je on živio, u jednom ognju i stalnoj borbi, pod stalnim pritiscima i optužbama, ne bi bilo moguće. U njegovom slučaju te teškoće, prepreke i problemi bili su izazov, to je još više probudilo i motivisalo njega kao stvaraoca. Posebno, dakle, u ovom njegovom književnom djelu treba istaći propovijedi koje imaju pastirski i ponekad proročki karakter“, istakao je, između ostalog, Preosvećeni Episkop Joanikije.

Akademik Matija Bećković se prisjetio dana Mitropolitove hirotonije na Cetinju kada mu je rekao da ako poželi da bude svetac nigdje zato neće imati boljih uslova:

„Nisam ni slutio koliko sam pogodio. Najmanja država, s najmanje svoga naroda, zemlja s najmanje zemlje, okamenjena srpska vjera, kako je nazvao Lazar Kostić, sve više liči na prepilanu kolijevku. Vlast se ne usteže da nasrće na vaskrslu, već jednom raspetu i ubijenu Mitropoliju, čijim se mučenikoslovom može pohvaliti malo koja mitropolija na svijetu.“

Bećković je kazao da kao što mrak čini da se zvjezde vide, tako i crnogorske prilike čine da Mitropolit Amfilohije bude vidniji:

„Crnogorsko-primorska mitropolija je jedina višenacionalna institucija u Crnoj Gori čiji su duhovnici iste vjere, ali nisu iste nacije. Umjesto da se time diči, režim prijeti da će im uskratiti gostoprimstvo, tako da je nekim čudom živ iguman Stefan, imao bi problema sa mjestom boravka.“

Svijetu odlučenom od istine svojim primjerom vladika Amfilohije je pokazivao da bez istine nema slobode, istakao je Bećković i dodao:

„Svoju Mitropoliju ukrasio je stotinama bogomolja, razrastao je sebe i vjerom zaštitio i postao ne samo tvrđava Srpske pravoslavne crkve, nego jedan od stubova pravoslavlja. Predstavljamo njegova izabrana djela u 35 knjiga, a njegovo pravo najznačajnije remek-djelo je njegov 80 – godišnji život i životni put. Predstavljamo ih u Hramu Svetog Save na Vračaru, a on je jedan od najzaslužnijih što je izboreno pravo da se taj hram podigne. Molim se za još mnogaja ljeta Mitropolita Amfilohija!“

Visokopreosvećeni Mitropolit zagrebačko-ljubljanski dr Porfirije naglasio je da iza ovih knjiga stoji jedan u pravom smislu te riječi duhovni gorostas.

Vladika je na početku svog obraćanja sa prisutnima podijelio sjećanje da je kao student treće godine Filosofskog fakulteta posjećivao predavanja širom Beograda. Tada se kod njega iskristalisao stav da bi volio da se bavi teologijom, a poslije jednog predavanja Mitropolita Amfilohija na Bogoslovskom fakultetu osjetio je lično unutarnje prosvetljenje – čuo glas da mora da upiše Bogoslovski fakultet, što je i učinio.

Bila su to vremena, po njegovom kazivanju, kada se naš narod budio s jedne strane iz letargije bogozaborava, a s druge strane prevazilazio u sebi bogoborstvo gdje, pored nekoliko velikih imena i otaca naše Crkve jedno od najvažnijih mjesta zauzima upravo Mitropolit Amfilohije.

„Naš Gospod je rekao Idite i propovjedajte Jevanđelje i krštavajte sve narode u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Dakle nije rekao idite i pišite knjige, zato kada stojimo pred ovolikim hiljadama stranica neko se može zapitati gdje je tu poslušnost toj riječi Božijoj i da li su ove knjige, ispisane ljubavlju i vjerom Mitropolita Amfilohija, u suprotnosti sa tom riječju Hristovom. Naravno da nije u suprotnosti sa riječju koji je Gospod uputio svojim apostolima, jer pored toga stoji i ona riječi lete, ono što je zapisano ostaje.“

Ono što je kvintesencija svih stranica Izabranih djela Mitropolita Amfilohija je, po mišljenju vladike Porfirija, upravo u skladu sa tom riječju Hristovom:

„Iako je Mitropolit Amfilohije stupio na srpsku scenu kao doktor nauka, dakle kao naučnik, ta njegova prva knjiga, ali i sve potonje stranice koje su ispisane, jesu u pravom smislu te riječi nauka. Ali ne nauka onako kako smo često navikli da je razumjevamo u sholastičkom smislu te riječi, ne nauka koja je sama sebi cilj i nema veze sa životom njegovim prije svega, a onda i šire životom Crkve Hristove. Riječi sve od prve do poslednje, koje se nalaze u ovih 37 tomova, imaju neraskidivu vezu sa životom Crkve i nisu ništa drugo nego upravo u službi krštavanje svih naroda u ime Oca i Sina i Svetoga Duha.“

Vladika Porfirije je naglasio da riječ zapisana u ovim knjigama, nije riječ Mitropolita Amfilohija. To su riječi Gospoda Isusa Hrista Spasitelja našeg i samo u tom smislu su i riječi Mitropolita Amfilohija:

„To znači da su to riječi koje nisu proistekle iz intelektualnih promišljanja, gimnastika i akrobacija, nego prije svega iz njegove žive, plamene, ognjene, kako je rekao vladika Joanikije, vjere. Siguran sam da će svako ko otvori bilo koju stranicu ove knjige, čuti glas Mitropolita Amfilohija, ali će iza njegovog glasa, još gromoglasnije, čuti riječ Božiju – riječ Hristovu. Zato slobodno mogu da kažem da su ove knjige Jevanđelje Hristovo, ili bolje reći produženo Jevanđelje Gospoda našeg Isusa Hrista“, zaključio je Visokopreosvećeni Mitropolit zagrebačko-ljubljanski dr Porfirije.

Prof. dr Milo Lompar je kazao da je u osvetljavanju raznorodne i različite ličnosti pisca ovih izabranih djela, u dočaravanju različitih aktivnosti kojima je Mitropolit ispunio svoj dugi i plodonosni život, možemo uzeti u obzir različite činioce, ali je on kao profesor književnosti stavio naglasak na činjenice koje se u ovim dijelima dotiču područja književnosti.

„Književnost nije neko slučajno područje u duhovnom iskustvu Mitropolita Amfilohija, ona je u izvjesnom smislu jedan specifični medijum kroz koji se njegova misao probija dostižući različite aspekte njegovoga lika, pa nam njegovi uvidi u književno iskustvo veoma često dočaravaju unutrašnje jezgro tog lika, njegovu bogoslovsku, filozofsku i aktivnu pastirsku ulogu.“

Visokopreosvećeni Mitropolit Amfilohije je blagosloveći ovaj skup, zahvalio učesnicima i organizatorima, naglasivši da se, slušajući izlaganja ovih umnih ljudi, pitao ko je taj o kome se govori, jer sve što je rečeno govori ne o onome o kome se govori, nego o onima koji je su ugradili svoju vjeru i svoju misao u njega. Podsjetio je da su na promociji pomenuti Sveti Vladika Nikolaj i otac Justin, kao i da su obojica u vrijeme kad je on bio student bili zabranjeni.

„Međutim, među knjigama u našoj Bogosloviji, gdje sam bio i bibliotekar, pronašao sam spise vladike Nikolaja, pa čak i neke od onih koji su štampani u inostranstvu, koje je vladika Lavrentije poslije štampao i tajno unosio u našu zemlju. Taj susret sa vladikom Nikolajem je nešto što je prosto za mene kao mladog čovjeka bilo otkrovenje u tim vremenima velikog pritiska na Crkvu, na vjeru.“

Takođe je i susret sa starcem Justinom Ćelijskim 1959. godina na sahrani gospođe Barlovec, njegove duhovne ćerke, na Novom groblju uticao na Mitropolita:

„To viđenje oca Justina, tog ognja koji je izbijao iz njega, to je nešto što se mene dotaklo tako duboko. Onda su ga sveštenici pitali koliko će trajati njegova besjeda, bojeći se šta će reći jer je bio pod prismotrom, a on kaže kad govorim o vječnosti zaboravljam na vrijeme. Nije dugo govorio, ali je tako potresno govorio, sa takvim ognjem i dubokom vjerom, do zemlje se klanjajući pred gospođom Ljubicom Barlovec.“

Izvor: Mitropolija crnogorsko-primorska