Saborna poslanica svetog apostola Jakova
(zač. 53)
Jak. 2, 14-26
Braćo moja, kakva je korist, ako ko reče da ima vjeru a djela nema? Zar ga može vjera spasti?
Ako li brat ili sestra goli budu, i oskudijevaju u svakodnevnoj hrani,
I reče im koji od vas: Idite s mirom, grijte se, i nasitite se, a ne date im što je potrebno za tijelo, kakva je korist?
Tako i vjera, ako nema djela, mrtva je sama po sebi.
No neko će reći: Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi vjeru tvoju bez djela tvojih, a ja ću tebi pokazati vjeru moju iz djela mojih.
Ti vjeruješ da je jedan Bog; dobro činiš; i đavoli vjeruju, i drhte.
Ali hoćeš li da znaš, o čovječe sujetni, da je vjera bez djela mrtva?
Avraam, otac naš, ne opravda li se djelima kad prinese Isaka sina svojega na žrtvenik?
Vidiš li kako je vjera sadjejstvovala djelima njegovim, i kroz djela usavršila se vjera?
I ispuni se Pismo koje govori: Avraam povjerova Bogu, i primi mu se u pravdu, i prijatelj Božiji nazva se.
Vidite li, dakle, da se djelima opravdava čovjek, a ne samo vjerom?
A slično i Rava bludnica ne opravda li se djelima kada primi uhode, i izvede ih drugim putem?
Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.