Vladika Lavrentije upokojio se u Gospodu
23/01/2022
Sveta mučenica Tatijana, utorak, 25. januar
25/01/2022

Sveti Teodosije Veliki, ponedjeljak, 24. januar

Prepodobni Teodosije Veliki

Prepodobni Teodosije Veliki

Porijeklom iz Kapadokije, rođen je oko 424. godine.

Kao mlad je posjetio Svetu zemlju, gdje je od svetog Simeona Stolpnika dobio proroštvo o svojoj budućoj monaškoj službi.

U težnji za pustinjačkim životom, nastanio se u Palestini u pustoj pećini u kojoj je živio 30 godina u uzdržanju i neprestanoj molitvi.

Oni koji su željeli da žive pod njegovim vođstvom postepeno su počeli da hrle podvižniku. Osnovao je i prvi opštežiteljni manastir, tj. Lavru u kojoj se okupilo do 700 monaha.

U manastiru prepodobi Teodosije je osnovao bolnice i prihvatilišta za stare. Bogosluženja su vršena na tri jezika - grčkom, gruzijskom i jermenskom. Njegovom molitvom više puta se dogodilo čudo umnožavanja hljebova neophodnih za ishranu prosjaka koji bi dolazili u manastir.

Kada se pojavila jeres Jevtihija i Severa, koji nisu priznavali svete tajne i sveštenstvo, prepodobni Teodosije revnosno je ustao u odbranu pravoslavnog predanja, zbog čega ga je jeretički car Anastasije (491-518. godine) prognao u ropstvo. Nakon careve smrti vratio se u manastir. No prije toga, prepodobni Teodosije poslao je pismo caru, a zatim otišao u Jerusalim i u Velikoj crkvi glasno povikao: Ko ne poštuje četiri Vaseljenska sabora, da bude anatema.

Posjedovao je dar iscjeljenja bolesnih. Upokojio se mirno u 105. godini života (529. godine). Sahranjen je u pećini u kojoj je živio na početku monaškog podviga. Smatra se za ustonovitelja monaškog opštežića (uređenje monaškog života u manastiru, oko zajedničke trpeze i bogosluženja, za razliku od prvobitnog otšečlničkog ili anahoretskog oblika monaštva).

Dnevna čitanja za ponedjeljak, 24. januar

Saborna poslanica svetog apostola Jakova
(zač. 53)

Jak. 2, 14-26

Braćo moja, kakva je korist, ako ko reče da ima vjeru a djela nema? Zar ga može vjera spasti?

Ako li brat ili sestra goli budu, i oskudijevaju u svakodnevnoj hrani,

I reče im koji od vas: Idite s mirom, grijte se, i nasitite se, a ne date im što je potrebno za tijelo, kakva je korist?

Tako i vjera, ako nema djela, mrtva je sama po sebi.

No neko će reći: Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi vjeru tvoju bez djela tvojih, a ja ću tebi pokazati vjeru moju iz djela mojih.

Ti vjeruješ da je jedan Bog; dobro činiš; i đavoli vjeruju, i drhte.

Ali hoćeš li da znaš, o čovječe sujetni, da je vjera bez djela mrtva?

Avraam, otac naš, ne opravda li se djelima kad prinese Isaka sina svojega na žrtvenik?

Vidiš li kako je vjera sadjejstvovala djelima njegovim, i kroz djela usavršila se vjera?

I ispuni se Pismo koje govori: Avraam povjerova Bogu, i primi mu se u pravdu, i prijatelj Božiji nazva se.

Vidite li, dakle, da se djelima opravdava čovjek, a ne samo vjerom?

A slično i Rava bludnica ne opravda li se djelima kada primi uhode, i izvede ih drugim putem?

Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.

Jevanđelje po Marku
(zač. 48)

Mk. 10, 46-52

U vrijeme ono, kad izlažaše Isus iz Jerihona, on i učenici njegovi i narod mnogi, sin Timejev, Vartimej slijepi sjeđaše kraj puta, proseći.

I čuvši da je to Isus Nazarećanin, stade vikati i govoriti: Sine Davidov Isuse, pomiluj me!

I prijećahu mu mnogi da ućuti, a on još većma vikaše: Sine Davidov, pomiluj me!

I zaustavivši se Isus reče: Pozovite ga! I zovnuše slijepoga govoreći mu: Ne boj se, ustani, zove te.

A on, zbacivši sa sebe haljinu svoju, ustade i dođe Isusu.

I odgovarajući reče mu Isus: Šta hoćeš da ti učinim? A slijepi mu reče: Učitelju, da progledam.

A Isus mu reče: Idi, vjera tvoja spase te. I odmah progleda, i otide putem za Isusom.