Sveti Atanasije Veliki, ponedjeljak, 31. januar
31/01/2022
Hram Preobraženja Gospodnjeg se zatvara zbog obnove
03/02/2022

Prepodobni Makarije Veliki, utorak, 1. februar

Prepodobni Makarije

Prepodobni Makarije Veliki

Egipćanin, rođen je početkom četvrtog vijeka. Bio je jedan od mlađih savremenika Antonija Velikog. Otac mu je bio sveštenik. Bio je oženjen. Rano je ostao udovac, pa se udaljio u pustinju. Tamo je proveo punih šezdeset godina u unutrašnjoj i spoljašnjoj borbi za Carstvo nebesko.

Kada su ga pitali zbog čega je toliko suv, kad jede i kad ne jede, odgovorio je: "Od straha Božijega". Toliko je uspio očistiti um od zlih pomisli i srce od zlih želja da ga je Bog obdario darom čudotvorstva tako da je i mrtve iz groba vaskrsavao.

Njegovo smirenje zadivljavalo je i ljude i demone. Jednom prilikom demon mu je rekao: "Ima samo jedno u čemu te ja ne mogu nadvladati. Nije post, jer ja ne jedem nikad ništa, a nije ni bdenje, jer ja ne spavam nikad". "Nego šta je?" upitao ga je Makarije. "Tvoje smirenje", odgovori demon.

Svome učeniku Pafnutiju Makarije je govorio: "Ne osuđuj nikoga i bićeš spasen". Živeo je devedeset sedam godina. Devet dana pred smrt javili su mu se iz onoga sveta sveti Antonije i sveti Pahomije i nagovijestili mu da će kroz devet dana umrijeti. Još mu se pred samu smrt javio heruvim koji mu je otkrio u viziji blaženi svet nebeski, pohvalio trud i vrlinu njegovu i rekao mu da je poslat da mu uzme dušu u Carstvo nebesko. Prepodobni Makarije upokojio se 390. godine.

Dnevna čitanja za utorak, 1. februar

Saborna poslanica svetog apostola Jakova
(zač. 54)

Jak. 3, 1-10

Braćo moja, ne budite mnogi učitelji, znajući da ćemo većma biti osuđeni,

Jer svi mnogo griješimo. Ako neko u riječi ne griješi, taj je savršen čovjek, moćan je zauzdati i sve tijelo.

Gle, konjima stavljamo uzde u usta da nam se pokoravaju, i sve tijelo njihovo okrećemo.

Eto i lađe, iako su velike i silni ih vjetrovi gone, okreću se malim kormilom onamo kuda hoće onaj koji upravlja.

Tako je i jezik mali ud, a hvali se da je veliki. Gle, malena vatra, kako velike stvari zapali!

I jezik je vatra, svijet nepravde. Tako se i jezik nalazi među našim udima, prljajući sve tijelo, i paleći tok života našega, i zapaljujući se od pakla.

Jer svaki rod zvjerinja i ptica, i gmizavaca i riba, pripitomljava se i pripitomio se rodu čovječijemu,

A jezik niko od ljudi ne može ukrotiti; to nemirno zlo, puno otrova smrtonosnoga.

Njime blagosiljamo Boga i Oca, i njime proklinjemo ljude stvorene po podobiju Božiju.

Iz istih usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, braćo moja, da ovo tako biva.

Jevanđelje po Marku
(zač. 50)

Mk. 11, 11-23

U vrijeme ono, uđe Isus u Jerusalim, i u hram; i promotrivši sve, kad bi uveče, iziđe u Vitaniju sa Dvanaestoricom.

I sutradan kad iziđoše iz Vitanije, ogladnje.

I vidjevši izdaleka smokvu s lišćem, dođe ne bi li što našao na njoj; i došavši njoj ništa ne nađe osim lišća; jer još ne bijaše vrijeme smokava.

I progovorivši Isus reče joj: Od sada niko ne jeo sa tebe roda dovijeka! I slušahu učenici njegovi.

I dođoše opet u Jerusalim: i ušavši Isus u hram, stade izgoniti one koji prodavahu i kupovahu u hramu; i ispremeta stolove onih što mijenjahu novce, i sjedišta onih što prodavahu golubove.

I ne dozvoljavaše da ko pronese kakav sud kroz hram.

I učaše govoreći im: Nije li pisano: Dom moj nazvaće se dom molitve svima narodima? A vi načiniste od njega pećinu razbojničku.

I čuše književnici i prvosveštenici, i tražahu kako bi ga pogubili; jer ga se bojahu; jer se sav narod veoma divljaše nauci njegovoj.

I kad bi uveče, iziđe izvan grada.

A ujutru prolazeći vidješe smokvu gdje se osušila iz korijena.

I opomenuvši se Petar reče mu: Učitelju, gle, smokva što si je prokleo osušila se.

I odgovarajući Isus reče mu: Imajte vjeru u Boga.

Jer zaista vam kažem: Ako ko reče gori ovoj digni se i baci se u more, a ne posumnja u srcu svojemu, nego uzvjeruje da će biti kao što govori, biće mu što god reče.