Sv. vel. mučenik Mina
Misirac po poreklu i vojnik po zanimanju sv. Mina, kao istiniti hrišćanin, ne mogaše gledati odvratno žrtvoprinošenje idolima, te napusti i vojsku, i grad, i ljude, i sve, pa ode u pustu planinu. Jer lakše beše sv. Mini živeti s divljim zverovima nego li s ljudima neznabožnim. Jednog dana prozre sv. Mina iz daljine neznabožačko praznovanje u gradu Katuaniji, pa se spusti u grad, i pred svima objavi svoju veru u Hrista Boga živoga, a izobliči idolopoklonstvo i neznaboštvo kao laž i mrak.
Knez grada toga, neki Piros, upita Minu ko je i šta je. Odgovori mu svetitelj: „Otadžbina mi je Misir, ime mi je Mina, bio sam oficir, no videći idolopoklonstvo odrekoh se vaših počasti. Sad dođoh da pred svima objavim Hrista moga kao Boga istinitoga, da bi i Ovaj mene objavio kao slugu Svoga u carstvu nebeskom.“ Čuvši ovo Piros stavi Minu svetoga na velike muke. Šibahu ga, strugahu gvozdenim četkama, opaljivahu svećama, i mučahu raznim drugim mukama, pa ga najzad mačem posekoše.
Telo mu baciše u oganj, da ga ne bi hrišćani uzeli, no hrišćani ipak spasoše od ognja neke delove. Te ostatke oni česno sahraniše, a docnije oni biše preneti u Aleksandriju i tamo sahranjeni, i nad njima crkva sagrađena. Postrada sv. Mina oko 304. godine i preseli se u carstvo Hristovo. No bi i osta veliki čudotvorac u obadva života, i na zemlji i na nebu. Ko god je sv. Minu slavio i na nevolji u pomoć ga sa verom prizivao, tome je on pomagao. Više puta javljao se kao ratnik na konju, da pomogne vernima ili da kazni neverne.