Časne verige apostola Petra, subota, 29. januar
29/01/2022
Antonije Veliki: Od bližnjega nam zavise život i smrt
30/01/2022

Prepodobni Antonije Veliki, nedjelja, 30. januar

Prepodobni Antonije Veliki

Prepodobni Antonije Veliki

Otac pustinožiteljnog (pustinjskog, otšelničkog) monaštva rođen je 251. godine u egipatskom selu Koma, blizu Tivaidske pustinje, u hrišćanskoj porodici.

Od djetinjstva je sveti Antonije zavolio bogosluženja i Sveto pismo. Roditelji su mu umrli kada je imao 20 godina. Prelomni trenutak u njegovom životu bio je kad je jednom na Liturgiji čuo Hristove riječi iz Jevanđelja: „Ako hoćeš savršen da budeš, idi i prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; pa hajde za mnom “.

Antonije je riječi doživio kao da su mu upućene lično. Rasprodao je imanje, novac podjelio siromašnima i nastanio se u blizini rodnog sela, u siromašnoj kolibi. U njoj je započeo svoj asketski život. Kasnije se, radi veće samoće, nastanio u jednoj grobnici, u koju mu je u samo određene dane prijatelj donosio malo hrane.

Na tom mestu prepodobni Antonije živeo je do 35. godine. U grobnici u kojoj je živio vodio je duhovnu borbu sa demonima koji su ga neprestano iskušavali na razne načine.

Sa 35 godina, svetitelj je otišao još dalje u dubinu Tivaidske pustinje, gdje je počeo da živi potpuno sam, bez pomoći drugih. U pustinji je boravio još 20 godina, nastavljajući da prevazilazi i najteža demonska iskušenja.

Prepodobni Antonije upokojio se u Gospodu 356. godine, u 105. godini života.

Dnevna čitanja za nedjelju, 30. januar

Poslanica svetog apostola Pavla Timoteju
(zač. 280)

1.Tim. 1, 15-17

Čedo Timoteju, istinita je riječ i svakoga primanja dostojna da Hristos Isus dođe u svijet da spase grješnike od kojih sam prvi ja.

Ali zbog toga bih pomilovan da bi Isus Hristos pokazao na meni prvome sve dugotrpljenje, za primjer onima koji će vjerovati u njega za život vječni.

A Caru vijekova, neprolaznome, nevidljivome, jedinome premudrome Bogu, čast i slava u vijekove vijekova. Amin.

Jevanđelje po Luki
(zač. 93)

Lk. 18, 35-43

U vrijeme ono, kada se približavaše Isus Jerihonu, slijepac neki sjeđaše kraj puta proseći.

Pa kada ču kako narod prolazi, raspitivaše: Šta je to?

I kazaše mu da Isus Nazarećanin prolazi.

I povika govoreći: Isuse, sine Davidov, pomiluj me!

A oni što iđahu naprijed korahu ga da ućuti, a on još jače vikaše: Sine Davidov, pomiluj me!

A Isus stade i zapovjedi da mu ga dovedu; a kad mu se približi, zapita ga

Govoreći: Šta hoćeš da ti učinim? A on reče: Gospode, da progledam.

A Isus mu reče: Progledaj! Vjera tvoja spasla te je.

I odmah progleda, i pođe za njim slaveći Boga. I sav narod koji vidje dade hvalu Bogu.