Saborna poslanica svetog apostola Jakova
(zač 56)
Jak. 4,7-5,9
Braćo, pokorite se Bogu, a usprotivite se đavolu, i pobjeći će od vas.
Približite se Bogu, i On će se približiti vama. Očistite ruke, grješnici, popravite srca vaša, dvodušni.
Trpite i tugujte i plačite: smijeh vaš neka se pretvori u plač, i radost u žalost.
Ponizite se pred Gospodom, i uzdignuće vas.
Ne ogovarajte jedan drugoga, braćo; jer ko ogovara brata ili osuđuje brata svojega, ogovara zakon i osuđuje zakon, a ako zakon osuđuješ, nisi vršilac zakona nego sudija.
Jedan je Zakonodavac i Sudija, koji može spasti i pogubiti. A ko si ti što drugoga osuđuješ?
Slušajte sad vi koji govorite: Danas ili sutra poći ćemo u ovaj ili onaj grad, i boravićemo ondje jednu godinu, i trgovaćemo i zaradićemo;
Vi koji ne znate šta će biti sutra. Jer šta je život vaš? On je para, koja se za malo pokaže, a potom je nestane.
Umjesto da govorite: Ako Gospod hoće, i živi budemo, učinićemo ovo ili ono.
A sad se hvalite svojom nadmenošću. Svaka takva hvala je zla.
Onaj, dakle, koji zna dobro činiti a ne čini, grijeh mu je.
Hodite sad bogataši, plačite i ridajte zbog nevolja svojih koje dolaze.
Bogatstvo vaše istrunu, a odijelo vaše pojedoše moljci;
Zlato vaše i srebro zarđa, i rđa njihova biće svjedočanstvo protiv vas, i izješće tijela vaša, kao oganj. Nagomilaste blago u posljednje dane.
Gle, vapije plata radnika koji su požnjeli njive vaše, koju ste im zakinuli; i vapaji žetelaca dođoše do ušiju Gospoda Savaota.
Naslađivaste se na zemlji, i živjeste raskalašno; uhraniste srca vaša, kao na dan zaklanja.
Osudiste, ubiste pravednika, i on vam se ne usprotivi.
Trpite, dakle, braćo moja, do dolaska Gospodnjega. Gle, ratar iščekuje dragocjeni plod zemlje, strpljivo ga čekajući dok ne primi dažd rani i pozni.
Budite, dakle, i vi strpljivi, utvrdite srca vaša, jer se dolazak Gospodnji približi.
Ne jadikujte jedan na drugoga, braćo, da ne budete osuđeni: gle, Sudija stoji pred vratima.
