Jedan je od najznačajnijih Otaca Crkve. Po mjestu rođenja, zovu ga i „Nazijanzin“, ali i „stariji“. Jedan je od sveta Tri Jerarha, zajedno sa svetim Jovanom Zlatoustim i Vasilijem Velikim. Zajedno sa svetim Vasilijem Velikim i Grigorijem Niskim spada u niz velikih Otaca iz Kapadokije (oblast u Maloj Aziji). Jedan je i od trojice svetitelja, pored svetog apostola Jovana Bogoslova i Simeona Novog Bogoslova koji u Pravoslavnoj crkvi nose titulu „bogoslov“.
Rođen je od oca mnogobošca i majke hrišćanke. Krstio se kao odrastao. Prije krštenja u Atini je pohađao najveće svjetovne škole onog vremena, zajedno sa Vasilijem Velikim, ali i sa budućim rimskim carem Julijanom Otpadnikom. Postao je episkop malog grada Sasime, a potom je, na Drugom vaseljenskom saboru, 381. godine, izabran za Arhiepiskopa carigradskog. Međutim, pošto su povodom njegovog izbora nastale rasprave, sam se povukao sa katedre.
Sastavio je mnoga bogoslovska i polemička djela protiv arijanaca. Nakon povlačenja sa carigradske katedre, otišao je u rodni Nazijanz, gdje je i proveo ostatak života u podvižništvu. Upokojio se 390.g.
Mošti svetog Grigorije prenijete su u Rim.
Pt. 2,21-3,9
Ljubljeni, Hristos postrada za vas, ostavljajući vam primjer da idete njegovim stopama;
On grijeha ne učini, niti se nađe prijevara u ustima njegovim;
On vrijeđan, ne uzvraćaše uvredom; stradajući ne prijećaše, nego je prepustio Onome koji pravedno sudi.
On grijehe naše sam iznese na tijelu svojem na drvo, da za grijehe umremo, i za pravdu živimo, jer se njegovom ranom iscijeliste.
Jer bijaste kao izgubljene ovce, ali sada se vratiste Pastiru i Episkopu duša vaših.
Isto tako i vi, žene, budite pokorne svojim muževima, da ako neki ne vjeruju riječi, onda ponašanjem žena i bez riječi budu pridobijeni,
Kada vide čedno ponašanje vaše sa strahom.
Vaše ukrašavanje da ne bude spolja: u pletenju kose i u kićenju zlatom ili u oblačenju haljina;
Nego u skrivenome čovjeku srca, u nepropadljivosti krotkoga i tihoga duha, što je pred Bogom dragocjeno.
Jer tako nekad ukrašavahu sebe i svete žene koje se uzdahu u Boga i pokoravahu se svojim muževima.
Kao što Sara bješe poslušna Avraamu, nazivajući ga gospodarem; njezine kćeri postadoste, čineći dobro, i ne bojeći se nikakva straha.
Tako i vi, muževi, živite sa svojim ženama po razumu, ukazujući im čast kao slabijem ženskom sasudu, kao i sunasljednicama blagodati života, da ne budu ometane molitve vaše.
A najposlije budite svi jednodušni, sažaljivi, bratoljubivi, milosrdni, srdačni;
Ne vraćajte zlo za zlo, ni uvredu za uvredu; nego naprotiv, blagosiljajte, znajući da ste na to pozvani da naslijedite blagoslov.