Vidovdan proslavljen na Javorci

Njegovo Preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički dr Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, služio je na Vidovdan, u subotu, 15/28. juna, Svetu Liturgiju u hramu Svetog Duha na Javorci, crkvi podignutoj u spomen vojnicima poginulim tokom Prvog svjetskog rata.

Episkopu Kirilu sasluživali su jereji Miroslav Ćirković, paroh novogorički i Dejan Mandić, paroh koparski i đakon Petar Kozakijević iz Ljubljane. Pojao je Hor hrama Svetih Kirila i Metodija u Ljubljani.

Danas je čudo Božije da nas je Bog sabrao na ovoj čudesnoj planini, da na ovom divnom mjestu proslavimo taj značajni datum za naš narod.

Episkop Kirilo je u liturgijskoj besjedi kazao da za svaki narod i civilizaciju postoje vremena uspona i padova, ali i da postoje oni dani u kojima se sabira čitav kvalitet jednog naroda, djela u kojima narod izražava svoje biće. Podsjetio je prisutne na čuvenu bitku u Termopilskom klancu, kada je grčki kralj Leonid sa vrlo malom vojskom izašao pred višestruko brojniju persijsku armiju, sa namjerom da brani slobodu, kulturu i jezik svog naroda. „To nije bila tada hrišćanska kultura, ali opet, sloboda je univerzalna i posebna vrijednost. Tada je Leonid, znajući da ne može da pobjedi u bici, ostavio svom narodu zavjet da se bori za slobodu. Žrtva vojnika u Termopilu održala je Grčki narod da bi se kasnije oslobodio od Persijskog iga i nastavio razvijanje svoje kulture, uživajući u slobodi“, rekao je vladika. On je istakao i da sloboda sama po sebi nije uvijek vrijednost – „Sloboda, posebno u našim savremenim civilizacijskim relacijama se često shvata kao svojevoljnost. Međutim, sloboda i žrtva uopšte dobijaju svoj pravi smisao, iako su oba pojma bila važna i u dohrišćanskim civilizacijama, u hrišćanstvu“.

Episkop Kirilo besjedi na Liturgiji u hramu Svetog Duha na Javorci

„To se najbolje ogleda u žrtvi cara Lazara i njegovih vojnika na Kosovu polju, koji su isto tako izašli u mnogo manjem broju nego što je bilo Osmanlija, Turaka. Njihovu žrtvu posebno je opjevao najveći pjesnik južnih Slovena, Petar II Petrović Njegoš. Njegoš tamo kaže – ‘Šta Leonid hoće i Scevola, kad Miloš stane na poprište. Ova mišca jednijem udarom prestol sruši, a tartar uzdrma’. On Miloša upoređuje i sa Scevulom, rimskim vojskovođom koji je dopustio da mu izgori ruka na ognju, ne hoteći da se preda, da se pokori i pokloni tuđinu. Iako je i to događaj iz prethrišćanskog perioda, on nam govori o hrabrosti i borbi za slobodu. Hrišćanska žrtva ima značenje pobjede nad glavnim našim neprijateljem, a to je đavo. Sve ostale žrtve nemaju tu snagu, ako nijesu sjedinjene sa Hristovom žrtvom i sa Njegovim Krstom. To je ono o čemu govori apostol Pavle – ‘Ja dovršavam stradanje na svom tijelu za Tijelo Gospodnje koje je Crkva’. U tome je smisao hrišćanskog stradanja, ono dovršava stradanje Hristovo u vremenu. Ono što je Hristos već savršio, oslobodio nas od đavola, smrti, propadljivosti, grijeha, nama se daje Duhom Svetim“, rekao je vladika Kirilo.

Episkop je i napravio poređenje Hrista i hrišćana sa štamparskom matricom i otiskom: „Kada štampamo knjigu, mi u štampariji pripremimo matricu, uz pomoć koje štampamo otiske i primjerke knjiga. Tako je i Hristos pripremio matricu, a Duh Sveti nam donosi tu matricu u vremenu. Međutim, mi nijesmo kao papir, već smo slobodne ličnosti koje slobodno primaju oslobođenje koje je Hristos već izvršio. U tome je tajna slobode. Slobodu treba koristiti mudro, štititi je, braniti je. Ali ne slobodu kao svojevoljnost, jer svojevoljnost je ropstvo grijehu, a ne sloboda“.

„Svojom žrtvom car Lazar nam je pokazao da Carstvo nebesko ne smemo da damo ni za što. Ostalo sve može, međutim, za Carstvo nebesko treba da damo sve, pa i svoj život. Cartstvo nebesko je vrijednije od našeg zemaljskog života i nadilazi ga. Ono nije suprotstavljeno našem zemaljskom životu, jer, kako živimo ovdje u ovom privremenom životu, kaže Apostol Pavle, tako ćemo živjeti i tamo. Ako smo ovdje dobri ljudi, nemojmo sumnjati da će nas Bog prepoznati i u Svome Carstvu kao dobre ljude, koji misle i čine dobro svom bližnjem“ rekao je episkop.

Po završetku Svete Liturgije služen je pomen vojnicima stradalim u Kosovskoj bici, ali i u bitkama Prvog svetskog rata, a dodijeljene su i zahvalnice za zalaganje i trud u širenju pozitivnih međuljudskih odnosa, vjerske tolerancije i razumijevanja tolminskom župniku Damijanu Bajecu, Silvestru Gaberščeku, opštini Tolmin i Načelniku opštine Tolmin Alenu Červu.

P.K.