Blagovijesti, hramovna slava u Novoseljanima

U ovoj crkvi smo tražili olakšanje od briga i duhovno okrepljenje. Znali smo tu sjediti, pričati, ali i zapjevati. Život je suživot i moramo razumjeti jedni druge, rekao je jedan od parohijana u Novoseljanima

Na praznik Blagovijesti Presvete Bogorodice, 7. aprila, proslavljena je hramovna slava u Novoseljanima nadomak Bjelovara. Prazničnu Liturgiju u hramu koji je posvećen ovom velikom Bogorodičnom prazniku služio je jerej Milomir Gvojić, paroh iz Velike Pisanice, uz molitveno prisustvo domaćina, jereja Stefana Maksimovića, paroha bjelovarskog.

Ovogodišnje sabranje bilo je posebno svečano jer se navršilo 30 godina otkako je održana prva služba na praznik Blagovijesti u ovom hramu. Zanimljivo je da je dugo smatrano da je novoseljanska crkva koja je sagrađena 1700. godine, a obnovljena 1857., posvećena spomenu Svetog proroka Ilije, a ne Blagovijestima.

U liturgijskoj besjedi otac Milomir podsjetio je okupljeni vjerni narod da se ovaj veliki hrišćanski praznik proslavlja u znak sjećanja na događaj kada je Arhangel Gavrilo javio Bogorodici blagu vijest da će ona roditi Sina Božjeg.

„Arhangel Gavrilo javio se Djevi Mariji u Nazaretu, pozdravivši je riječima: ‘Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama’. I mi smo danas ovdje kako bismo kroz evharistijsko sabranje proslavili tu blagu vijest“, rekao je jerej Gvojić.

Žitelji Novoseljana, kako pravoslavni, tako i katolički, vole da se okupljaju ispred hrama i da, posebno oni nešto stariji, evociraju uspomene na neka davna vremena, dok istovremeno mlađi stvaraju nove.

Jedan od ljudi koji je dao veliki doprinos ovoj crkvi, kao dugogodišnji predsjednik crkvenog odbora, ali i kao vjernik je Milorad Rebić koji priča da je na prvoj službi u slavu crkve – Blagovijesti 1994. godine bilo svega 11 vjernika.

„Svetu Liturgiju te godine služio je sveštenik Stevan Jakovljev iz Novih Pavljana. Možda zbog niza godina, a možda i zbog toplijeg vremena, praznik Svetog Ilije je bio pogodniji za obilježavanje slave. Da bi onda došli dokumenti o istoriji crkve na kojima je pisalo da je posvećena Blagovijestima Presvete Bogorodice. To je potvrdio i blaženopočivši mitropolit Jovan kada je došao na službu u našu eparhiju. Svi su se čudili otkud sad Blagovijesti, ali s godinama ljudi su to prihvatili i danas se svi vrlo rado spremamo za proslavu tog datuma“, ispričao je Rebić.

Rebić je kazao da je prema nekim podacima koje je čitao u Državnom arhivu u Bjelovaru Marija Terezija za zidanje ove crkve platila 300 000 zlatnih forinti. To ulaganje se itekako isplatilo jer je hram postao centar duhovnog sabranja žitelja Novoseljana, ali i susjednih mjesta – Ždralova, Grginaca, Letičana, Maglenče, Tomaša i Prespe.

„U ovoj crkvi smo tražili olakšanje od briga i duhovno okrepljenje. Ona je bila mjesto molitve, susreta, dogovora, sreće, ali i mjesto gdje se dijelila tuga, kako bismo je lakše podnijeli. Znali smo tu sjediti, pričati, ali i zapjevati. Život je suživot i moramo razumjeti jedni druge“, mišljenja je Rebić koji priča da kada je on išao u osnovnu školu nije se baš smjelo ići u crkvu, ali da su njega roditelji drugačije učili, te da nikad nisu dozvolili da se u njihovom ognjištu ugasi proslava krsne slave.

„Mi nismo imali vjeronauku u školi, ali nas je sveštenik Milan Kabljanac čekao po završetku nastave ispred ove crkve. Uvodio nas je u hram i učio nas osnovama vjere, ne samo pravoslavnu djecu, već i katoličku“, prisjeća se Milorad.

U ratno vrijeme nije bilo lako obilježavati slave crkava, niti održavati hramove, ali proslava praznika Svetog proroka Ilije u Novoseljanima, koji je jedan od najpoznatijih u ovim krajevima, se i tada održavao. Rebić kaže da su oni uredno svake godine dobijali dozvolu za njegovo održavanje, ali da je samo jedne godine došla informacija da je prostor miniran.

„Ja sam znao da je to provokacija, naravno da nije bilo mina. Ali to su bila teška vremena za Crkvu, pa tako i za nas“, rekao je Rebić i naglasio da ga raduje što se u ovom  hramu održao bogoslužbeni život, kao i što dolaze mladi koji ne zaboravljaju svoj vjerski identitet.

Nakon osvećenja slavskih darova, postavljena je trpeza ljubavi u crkvenom domu koji je obnovljen nakon rata. Otac Stefan zahvalio se jereju Gvojiću na dolasku, svima koji su pomogli u pripremi slave, kao i sabranom narodu, izrazivši zadovoljstvo što ih je ove godine bilo više nego ranijih godina.

Nevena Maksimović

Foto: Milenko Selak