Sv. Martin ispovednik, papa Rimski, srijeda, 27. april
27/04/2022
Sv. apostoli Aristarh, Pud i Trofim, četvrtak, 28. april
28/04/2022

Vaskrs u Bjelovaru: puno obaveza, ali puno i srce

Bjelovarčani svjedoče da su Vaskrs u vrijeme komunizma malobrojni obilježavali liturgijski, ali i da su se tog dana u svakom pravoslavnom domu šarala jaja i pripremao malo bogatiji ručak

 

Oglašavanje crkvenih zvona, vaskršnja jaja, hram ispunjen vjernicima koji su učestvovali u Liturgiji pričešćujući se Vaskrslim Gospodom, ukratko je slika proslave Vaskrsenja Hristovog u bjelovarskoj crkvi Svete Trojice, najvećem hramu Eparhije zagrebačko-ljubljanske.

Ipak, pripreme, ali samim tim i proslavljanje najradosnijeg hrišćanskog praznika u Bjelovaru, počele su nekoliko dana ranije. Tada su se vjernici okupili kako bi dodatno uredili i pripremili hram za proslavu Pashe Gospodnje, a potom su od Velikog četvrtka do Vaskrsa učestvovali na bogosluženjima.

Bjelovarčani svjedoče da su Vaskrs u ne tako davno vrijeme komunizma rijetki obilježavali liturgijski, ali i govore da su se u svakom pravoslavnom domu, bez obzira da li su ukućani odlazili u crkvu ili ne, šarala jaja, pripremao malo bogatiji ručak, i da se osjećala radost Vaskrsenja Hristovog.

Dušanka Subotić ispričala je da su se u njenom roditeljskom domu za vaskršnji doručak pripremale kobasice i jaja, te se posluživala rakija. Ručak je uvijek bio malo bogatiji, pa je na trpezi obavezna bila kuhana kokoš, pečeno meso u rolu, salate, te kolači.

„U mojoj porodici manje se pripremala šunka. To je karakteristično za današnje vrijeme. U nekim mjestima obavezna je bila i pečena ćurka. Ono što ovaj praznik čini posebnim je tradicija farbanja jaja. Njih smo uglavnom ukrašavali travkama i bojili u lukovici, a oni kreativniji radili su šare voskom“, kaže ona.

Dušanka je među onima koji poste cijeli Veliki post, uz molitvu i pričešće pripremajući se za najljepši i najradosniji događaj u godini – Hristovo vaskrsenje.

„Majka i baka su me učile da se u crkvu nosi uvijek najljepše odijelo, a za Vaskrs su morale biti nove cipele ili sandale. Ovaj praznik za mene simbolizuje radost i sreću. Puno obaveza, ali i puno srce“, istakla je Dušanka. Ona je uspjela da i na svoje sinove prenese pravoslavne običaje i tradiciju, te oni danas sa svojim porodicama nastoje da nastave tu nit.

Radost Vaskrsa veća je kada su među okupljenim vjernicima djeca, kojih je i ovaj put bilo u bjelovarskom hramu. Upravo ona sa najvećim nestrpljenjem iščekuju podjelu osvećenih vaskršnjih jaja. Sa njima su odmah odmjerili snage sa starijim članovima svojih porodica.

Običaj u Bjelovaru je da vjernici po dolasku u svoj dom, poslije Liturgije, zapale svijeću, pomole se Bogu, te se pozdravljaju tradicionalnim Vaskršnjim pozdravom „Hristos vaskrse – Vaistinu vaskrse!“. Prije samog ručka, svako od ukućana uzima jaje i tada u veselju počinje tucanje vaskršnjim jajima, a ukoliko neko dođe u goste obavezno ga daruju jajetom. Bjelovarčani svjedoče da je sve to dio radosti Vaskrsa koji okuplja njihove porodice. Jedan od običaja koji se polako gubi, a bio je karakterističan za ovaj kraj, je odnijeti farbano jaje na grobove preminulih srodnika, što je svjedočilo o ukorijenjenosti vjere u vaskrsenje u narodu.

Ranka, jedna od parohijanki, kaže da joj Vaskrs donese i sreću i tugu. Tugu, jer od užih članova porodice ima živu još samo sestru, pa ne mogu u punom smislu ni da osjete tu radost porodičnog okupljanja. Utjehu i nadahnuće joj uvijek predstavlja odlazak na Liturgiju, koja prema njenom kazivanju i jeste središnji i najljepši događaj praznika.

Prisjeća se da su, dok je bila dijete, šarali jaja na prirodan način, te da je i trpeza bila skromna u odnosu na ono što se danas priprema. Uglavnom su za ručak pripremali domaće patke ili kokoške, u zavisnosti od toga šta su uzgajali.

„Ovdje se nije toliko osjećala radost Vaskrsa, kao recimo u Bosni i Hercegovini ili Srbiji. Ja sam dosta običaja vezanih za praznike naučila u manastiru Lepavina, a sada nam dosta i duhovnih, ali i svjetovnih običaja prenosi naš paroh, otac Stefan“, ispričala je ona.

Paroh bjelovarski, jerej Stefan Maksimović rekao je da je praznovanje Praznika nad praznicima – Vaskrsenja Hristovog u Bjelovaru otpočelo Vaskršnjim jutrenjem, nakon čega je uslijedila i Sveta liturgija.

„Kroz Veliku sedmicu i bogosluženja koja smo služili, pripremali smo se svi zajedno za najveću radost, Vaskrsenje Hristovo. Posebno me raduje što je hram bio ispunjen vjernicima. Mnogi od njih su se pričestili Tijelom i Krvlju Hristovom. Svakako da nam svaki Vaskrs iznova pruža radost, a između ostalog i novu snagu da prije svega pobjeđujemo grijeh i da se ugledamo na samog Hrista i njegovu ljubav prema čovjeku, te da shodno tome jedni drugima budemo podrška, jer svaki čovjek jeste ikona samog Boga“, rekao je otac Stefan.

Liturgiji je prisustvovao i Rikard Patafta, franjevac iz Župe Svetog Antuna Padovanskog u Bjelovaru koji se takođe obratio vjernicima i čestitao im praznik Vaskrsenja Hristovog.

Među okupljenim vjernicima bili su i predstavnici Vijeća srpske nacionalne manjine grada Bjelovara – Dušan Margetić, predsjednik i Duško Zorić, zamjenik.

Iako im nije uvijek bilo lako da zadrže svoje običaje, od kojih su se neki i izgubili, većina pravoslavnih Bjelovarčana ostala je istrajna u prenošenju svijesti o važnosti Vaskrsenja Hristovog u životu svih ljudi, a posebno hrišćana, čija vjera se i temelji na događaju Vaskrsenja, u skladu sa riječima svetog apostola Pavla ”Ako Hristos nije ustao, onda je prazna propovijed naša, pa prazna i vjera vaša” (1. Kor. 15,14).

Nevena Maksimović/Foto: Milenko Selak