Božićni intervju patrijarha za HRT
08/01/2022
Patrijarh Porfirije pozitivan na koronavirus
12/01/2022

Od Badnjeg dana Bjelovarčani ponovo u svom hramu

Na Badnje Veče okupilo se dosta djece i mladih. Kažu da im nije hladno i da rado dolaze u crkvu. Znaju običaje, koje im uglavnom prenose roditelji ili bake i deke.

 

Rođenje Hristovo proslavljeno je i u Bjelovaru. Posebno svečano bilo je na večernjem bogosluženju koje je služeno na Badnji dan u crkvi Svete Trojice. Ovogodišnja Božićna radost bila je uvećana činjenicom da su, nakon gotovo godinu dana, vjernici uoči Božića mogli da uđu u hram. Zbog zemljotresa koji je pogodio Baniju krajem decembra 2020. godine, bjelovarski hram, inače najveća crkva Eparhije zagrebačko-ljubljanske, bio je zatvoren za bogosluženja.

Brojni hrišćani ispunili su hram na večernjem bogosluženju, poslije čega su učestvovali u nalaganju badnjaka, simbolu vatre koju su vitlejemski pastiri naložili u pećini prilikom Hristovog rođenja, kako bi ogrijali Božansko Novorođenče i Njegovu majku.

Bor bio važniji od badnjaka

Vjernici svjedoče da su se brojni običaji vezani za Božić izgubili, ali i da je velika sreća što imaju mogućnost da se okupe u hramu i druže na ovaj radosni hrišćanski praznik.

Đorđe Jokić, jedan od boljih poznavalaca istorije i običaja pravoslavnog življa u Bjelovaru, kaže da paljenja badnjaka u tom gradu nije bilo dok ga nije uveo otac Milomir Gvojić, poslije 2001. godine. Do tada, badnjak nije bio dio tradicije u Bjelovaru.

„Prije toga ljudima je bitan bio bor. Objašnjavao sam im da to nije dio pravoslavne tradicije, ali je to sve krenulo od Njemaca. Kako su migracije stanovništva krenule, tako su nastajali i ti običaji. Dakle, paljenje badnjaka u Bjelovaru je tradicija posljednjih 20 godina i ljudi su to prihvatili“, priča on.

Jokić ističe da proslavljanje praznika rođenja Hristovog u suštini počinje na Tucindan, kada se kolju prasići. Kaže da se poslije večere na Badnji dan unosi slama i da djeca, ako ih ima u kući, pijuču. Ističe, međutim, da se taj običaj uglavnom izgubio.

„Za Božić sam uvijek na jutrenju i na Liturgiji u 10 časova, a kada se dođe kući slijedi ručak. Znalo se da prvi dan Božića niko nikome ne ide, ali je sada odomaćeno da gosti dolaze i prvi dan na ručak. Drugi dan obično dolaze članovi šire porodice, a na Svetog Stefana iznosi se slama iz kuće, mada je i to običaj koji je ostao još po selima“, istakao je Jokić.

Među okupljenima ima i djece i mladih, što uliva posebnu nadu. Kažu da im nije hladno i da rado dolaze na Badnje veče. Znaju neke od običaja, koje im uglavnom prenose roditelji ili bake i deke.

Jela se tvrda pogača i paprika iz turšije

Badnje veče u crkvi Svete Trojice u Bjelovaru nije prošlo bez domaćinske atmosfere. Posluženje hranom i pićem obezbijedilo je Srpsko narodno vijeće.

A šta se priprema za Božić, kao i za Badnji dan, te kako je trpeza izgledala nekada, a kako danas, priča nam Spomenka Soptija. Njene kulinarske sposobnosti hvale mnogi u Bjelovaru.

„Moja porodica nije baš živjela crkvenim životom, ali smo uvijek znali ko smo i šta smo. Mama baš nije bila privezana za kuhinju, ali smo se držali tradicijski. Badnji dan je bio strogo posan. Jeli smo grah, zvali smo ga veseli grah jer je zvonio u loncu, i pogaču, koja je bila užasno tvrda. Pravila se sa sodom bikarbonom, bez kvasca. To smo jeli uz papriku iz turšije, dva puta taj dan i jedva smo čekali da osvane Božić da možemo jesti meso. Tako da, kako se sada slaže Badnji dan i što je sve na stolu, po poimanju od prije 50 godina kada sam ja odrastala, to bi bilo mrsno“, kaže gospođa Soptija.

Prisjeća se kako bi, dok je bila dijete, čim padne mrak, njen tata vezao slamu užadima i kucao tri puta na vrata, a ukućani bi sjedili uz upaljenu svijeću, i pustili bi ga u kući, a on bi ulazio u kuću i govorio: „Donosim vam Božić i srećno vam Badnje veče!“. Djeca bi potom pijukala, ili bi oponašala zvukove i drugih domaćih životinja što je bila simbolika toga, da bude svega tokom te godine.

„Na stolu bi se od slame napravio krst, a u pletenu posudu bi stavili pšenicu i kukuruz, a na to je išao kruh u koji je išao po jedan bosiljak za svakog od ukućana i po jedna jabuka. Kruh se pekao sa bosiljkom, a ako bi slučajno neki bosiljak izgorio, onda je postajalo vjerovanje da će taj umrijeti te godine. To je bilo neko gatanje, ali simbolika i nije baš lijepa. Kao djeca smo i spavali na slami, ali samo smo čekali Božić, da se sječe pečenica“, priča Spomenka običaje ovog kraja, koji ostaju u amanet budućim generacijama.

Govori nam da se Badnji dan danas nešto drugačije proslavlja u pravoslavnim domovima i ističe da je ona uvijek svu hranu pripremala na vodi. Jede se suvo voće i ne pije se alkohol. Kazuje da joj vjera mnogo znači u životu i ističe da ju je u najtežim životnim trenucima spasila crkva. Izdvaja manastir Lepavinu, udaljen od Bjelovara četrdesetak kilometara i pokojnog igumana Gavrila.

„Na Božić ustajemo i ide se u crkvu, a po povratku ručamo. Ovdje je dosta koherentno stanovništvo i praktički su takvi običaji kao kod katolika. Ne pravimo cicvaru, ali su pandan toga žganci sa vrhnjem, supa, pečena prasetina i potom kolači“, ispričala je Spomenka.

Zanimljivo je i da, prema svjedočenju pravoslavnih mještana, česnica nije dio običaja ovog kraja, ali da ima i domaćica koje ju prave.

Božić čestitali i katolički sveštenici

Na praznik rođenja Hristovog, Svetu liturgiju služio je nedavno postavljeni paroh bjelovarski, jerej Stefan Maksimović. Bogosluženju su, pored pravoslavnih vjernika, prisustvovali i Stjepan Ptiček, generalni vikar Bjelovarsko-križevačke biskupije, Branko Fresl, župnik Župe svete Terezije Avilske u Bjelovaru i Rikard Patafta, franjevac iz Župe Svetog Antuna Padovanskog u istom gradu, čestitajući tom prilikom pravoslavni Božić okupljenim vjernicima.

Otac Stefan Maksimović potvrdio je da su praznovanje Rođenja Hristovog započeli Liturgijom na Badnji dan, i da je na Badnje veče služeno večernje bogosluženje sa osvećenjem i nalaganjem badnjaka.

„Ovo su i moja prva bogosluženja u hramu Svete Trojice u Bjelovaru, s obzirom da je hram u fazi obnove nakon zemljotresa, ali uspjeli smo, uz Božiju pomoć i volju našeg vjernog naroda, da hram pripremimo za proslavu Božića. Raduje me što se na Badnje veče okupio veliki broj vjernika i što smo zajedno prinosili molitve Bogomladencu Hristu“, kazao je paroh bjelovarski.

Napomenuo je da je na sam Božić takođe služena Sveta liturgija i da se na njoj veći broj vjernika pričestio Tijelom i Krvlju Gospoda našeg Isusa Hrista.

Otac Stefan je kazao da je za paroha bjelovarskog postavljen 15. novembra. „Za kratko vrijeme mogao sam da primjetim da, hvala Bogu, pravoslavnog naroda ima u ovom gradu i okolnim selima. Moja dužnost kao sveštenika jeste da narodu propovjedam Jevanđelje i da se iz nedjelje u nedjelju okupljamo u što većem broju, prvenstveno na Svetoj liturgiji, koja je kruna svih bogosluženja“, istakao je.

Nevena Maksimović

FOTO: Milenko Selak