Sveti Teodosije Veliki, ponedjeljak, 24. januar
24/01/2022
Starac Pajsije: Čovjek se poznaje po očima
25/01/2022

Sveta mučenica Tatijana, utorak, 25. januar

Sveta Tatijana

Sveta mučenica Tatijana

Sveta Tatijana rođena je u Rimu oko 200. godine u porodici plemenitog građanina koji je triput biran za konzula i potajno vjerovao u Hrista, a koji je svetiteljku vaspitavao u hrišćanskoj vjeri.

Kada je Tatijana postala punoljetna, postala je ravnodušna prema bogatstvu i drugim blagodatima i svim srcem je zavoljela duhovni način života. Zauvijek se odrekla bračnog života. Zbog čestitog života postavljena je za đakonisu Crkve u Rimu. U toj službi marljivo je čuvala bolesnike, posjećivala zatvorenike, pomagala siromašne, trudeći se da neprestano ugađa Bogu molitvama i dobrim djelima.

Pod carem Aleksandrom Severom (222-235), sveta Tatijana je, nakon raznih mučenja, bačena u Koloseum pred lava, koji joj je, umjesto da je rastrgne, prišao umiljato, te je Tatijana posječena mačem. Sa njom mučenički je stradao i njen otac.

Osam mučitelja svetiteljke, podstaknuti njenim neustrašivim ispovjedanjem vjere, povjerovali su u Hrista, te su najprije mučeni, a potom i sami od mača stradali.

Dnevna čitanja za utorak, 25. januar

Saborna poslanica svetog apostola Jakova
(zač 54)

Jak. 3, 1-10

Braćo moja, ne budite mnogi učitelji, znajući da ćemo većma biti osuđeni,

Jer svi mnogo griješimo. Ako neko u riječi ne griješi, taj je savršen čovjek, moćan je zauzdati i sve tijelo.

Gle, konjima stavljamo uzde u usta da nam se pokoravaju, i sve tijelo njihovo okrećemo.

Eto i lađe, iako su velike i silni ih vjetrovi gone, okreću se malim kormilom onamo kuda hoće onaj koji upravlja.

Tako je i jezik mali ud, a hvali se da je veliki. Gle, malena vatra, kako velike stvari zapali!

I jezik je vatra, svijet nepravde. Tako se i jezik nalazi među našim udima, prljajući sve tijelo, i paleći tok života našega, i zapaljujući se od pakla.

Jer svaki rod zvjerinja i ptica, i gmizavaca i riba, pripitomljava se i pripitomio se rodu čovječijemu,

A jezik niko od ljudi ne može ukrotiti; to nemirno zlo, puno otrova smrtonosnoga.

Njime blagosiljamo Boga i Oca, i njime proklinjemo ljude stvorene po podobiju Božiju.

Iz istih usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, braćo moja, da ovo tako biva.

Jevanđelje po Marku
(zač. 50)

Mk. 11, 11-23

U vrijeme ono, uđe Isus u Jerusalim, i u hram; i promotrivši sve, kad bi uveče, iziđe u Vitaniju sa Dvanaestoricom.

I sutradan kad iziđoše iz Vitanije, ogladnje.

I vidjevši izdaleka smokvu s lišćem, dođe ne bi li što našao na njoj; i došavši njoj ništa ne nađe osim lišća; jer još ne bijaše vrijeme smokava.

I progovorivši Isus reče joj: Od sada niko ne jeo sa tebe roda dovijeka! I slušahu učenici njegovi.

I dođoše opet u Jerusalim: i ušavši Isus u hram, stade izgoniti one koji prodavahu i kupovahu u hramu; i ispremeta stolove onih što mijenjahu novce, i sjedišta onih što prodavahu golubove.

I ne dozvoljavaše da ko pronese kakav sud kroz hram.

I učaše govoreći im: Nije li pisano: Dom moj nazvaće se dom molitve svima narodima? A vi načiniste od njega pećinu razbojničku.

I čuše književnici i prvosveštenici, i tražahu kako bi ga pogubili; jer ga se bojahu; jer se sav narod veoma divljaše nauci njegovoj.

I kad bi uveče, iziđe izvan grada.

A ujutru prolazeći vidješe smokvu gdje se osušila iz korijena.

I opomenuvši se Petar reče mu: Učitelju, gle, smokva što si je prokleo osušila se.

I odgovarajući Isus reče mu: Imajte vjeru u Boga.

Jer zaista vam kažem: Ako ko reče gori ovoj digni se i baci se u more, a ne posumnja u srcu svojemu, nego uzvjeruje da će biti kao što govori, biće mu što god reče.